Sve knjige koje čitamo u akademskom programu Koledža sv. Tome Akvinskog (Thomas Aquinas College) su velike ili zbog svojih značajnih vrijednosti, ili zato što su njihove ideje i ozračja utjecali na oblikovanje zapadnih ideja i kulture. Roman Marka Twaina „Pustolovine Huckleberryja Finna” zaslužuje biti uključen iz oba ova razloga. Čitamo ga pred kraj prvog semestra u „Zaključnom seminaru”, koji uglavnom uključuje velika djela nastala u posljednjih nekoliko stotina godina, kao što su Tolstojev roman „Rat i mir”, „Bogatstvo naroda” Adama Smitha, kao i djela Hegela, Marxa, Jane Austen, Alexisa de Tocquevillea, Dostojevskog, Freuda i Nietzschea.

Mark Twain, rođen kao Samuel Clemens, kao mladić je radio kao pilot parobroda na rijeci Mississippi, sve dok Američki građanski rat nije zaustavio veći dio riječnog prometa. Njegov pseudonim, koji doslovno znači „oznaka dva”, izraz je koji je označavao sigurnu dubinu za parobrod. Twain je iznimno volio rijeku: „Lice vode s vremenom je postalo prekrasna knjiga – knjiga koja je za neobrazovanog putnika bila mrtav jezik, ali koja je meni govorila o sebi bez suzdržavanja, izgovarajući svoje najbolje čuvane tajne jasno kao da ih je izrekla glasom. I to nije bila knjiga koju treba jednom pročitati i baciti u stranu, jer je svakoga dana imala novu priču za ispričati.” Njegov opis rijeke Mississippi snažno sugerira da je njegovo pilotsko iskustvo na Mississippiju izravno utjecalo na njegovo pisanje, posebno „Huckleberryja Finna”, čija se radnja prvenstveno odvija na samoj rijeci Mississippi. Twain je „Pustolovine Huckleberryja Finna” objavio 1884. godine.

Jedan od elemenata koji karakteriziraju „Veliku Knjigu” (Great Books Program: temeljni tekstovi zapadne civilizacije – klasična djela iz filozofije, književnosti, političkih znanosti, psihologije, povijesti, religije, ekonomije, matematike, kemije, fizike, biologije, astronomije, glazbe, jezika itd. /op. prev./) jest da se upušta u veliki razgovor kroz stoljeća. Elementi priče u „Huckleberryju Finnu” podsjećaju ne samo na Homerovu poeziju, već i na Bibliju, Shakespeareova djela i „Don Quijotea” Miguela Cervantesa. U cijeloj priči postoje i diskretne reference na niz dugotrajnih razgovora koji se protežu kroz stoljeća. Zanimljivo je što „Huckleberry Finn”, iako je roman, ima mnogo zajedničkih elemenata s epskom poezijom. Sama priča ujedinjuje radnju pjesme na način koji podsjeća na Homerovu „Odiseju” i Mojsijevo izvođenje robova iz Egipta, dok Huckleberry Finn, i sam bjegunac od pijanog i nasilnog oca, pomaže Jimu, odbjeglom robu, da se spusti niz rijeku Mississippi. Mnoge različite epizode i različite teme uklapaju se u veću, sveobuhvatnu temu priče.

Glavna tema „Huckleberryja Finna” je Huckova sve veća svijest, tijekom njegova putovanja niz Mississippi, o njegovom prijateljstvu i privrženosti prema Jimu te njegovo konačno priznanje Jimove ljudskosti. Ova spoznaja kulminira u krizi savjesti, u kojoj Huck svoju ljubav i prijateljstvo prema Jimu sukobljava s onim što misli da mu govori njegova savjest, savjest koja je formirana, ili bolje rečeno deformirana, temeljno nepravednim običajima. Uhvaćen u borbi između vlastite savjesti, koju pokreću prirodni zakoni i obični ljudski osjećaji, i konvencionalnog morala koji opravdava ropstvo, Huck na kraju odlučuje da će pomoći Jimu, čak i ako to znači da će morati ići u pakao.

Priča također ima teme koje suprotstavljaju prirodu i prirodno ljudsko društvo – simbolizirano Huckovim i Jimovim životom na rijeci – s građanskim društvom, koje je u priči karakterizirano patinom muževne vrline i kršćanske pobožnosti, koji prekriva skrivena strujanja raširenog poroka i licemjerja.

To je knjiga koja je smiješna, potresna, a na trenutke mračna i turobna. Ima urnebesnih epizoda, kao što je ona u kojoj vidimo Hucka obučenog u djevojčicu, samo da bi njegovo maskiranje otkrili kada je uvukao konac u iglu na način na koji bi to mogao učiniti samo dječak, a ne kao djevojčica. Huck i Jim također vode zabavnu raspravu o tome je li kralj Salomon doista mogao biti mudar, budući da je imao 700 žena. Drugo poglavlje prikazuje urnebesno neuspješnu izvedbu Shakespearea, koja miješa elemente iz nekoliko različitih drama i govora, i sve ih predstavlja kao Hamletov solilokvij.

Ovi duhoviti elementi isprepleteni su dirljivim trenucima, poput Jimova opisa nestanka vlastite djece. Prisjeća se kako se u jednom trenutku ružno ponio prema svojoj četverogodišnjoj kćeri, čak ju je i udario zbog neposluha – da bi kasnije shvatio da je razlog zašto nije poslušala njegovu zapovijed bila njezina gluhoća.

Knjiga je također vrlo mračna. Postoji duga epizoda u priči o tome kako Huck boravi s obitelji koja je upletena u svađu s drugom obitelji već naraštajima. Sprijatelji se s dječakom po imenu Buck, i na kraju vidi kako ga ubijaju s gotovo cijelom njegovom obitelji. Nasilje ovoga masovnog pokolja također naglašava licemjerje uključenih obitelji, koje vole slušati propovijedi o bratskoj ljubavi. Još jedna šokantna epizoda uključuje okrutnost i nasilje gomile prema nekoliko prevaranata, kao osvetu jer su bili prevareni. Iako par prevaranata svakako zaslužuje neku vrstu kazne, Huck je užasnut kad ih vidi polivene katranom i posute perjem.

S obzirom na temeljnu i duboko ukorijenjenu kritiku ropstva u knjizi, iznenađujuće je da „Huckleberry Finn” često biva napadnut jer njegovi likovi redovito koriste rasno nabijen epitet, naime riječ nigger (crnac, op. prev.). Ali Twain koristi ovaj izraz kako bi pomogao u očitovanju oštrog kontrasta između Jimove ljudskosti i nepravednog običaja držanja robova. Zapravo, knjiga je tako upečatljiva jer predstavlja iskreno i promišljeno razmatranje naših vlastitih problema kao nacije i kao ljudskih bića. „Pustolovine Huckleberryja Finna” nedvojbeno su jedan od najvećih američkih romana. On se izravno hvata u koštac s problemom ropstva, koje je nedvojbeno bilo temeljno pitanje s kojim se naša nacija suočava od samog početka, ono koje je Tocqueville primijetio tijekom svog posjeta Americi 1831. godine, i oštroumno identificirao kao temeljni nedostatak i proturječnost. To je problem koji je zahvatio cijelu republiku i njegovi se učinci osjećaju i danas.

Štoviše, „Huckleberry Finn” ne samo da očituje problem ropstva, nego ukazuje i na rješenje. Prijateljstvo između Hucka i Jima jedno je od najdirljivijih u čitavoj književnosti. Ne samo da svjedoči o ljudskosti crnog čovjeka – i užasnoj nepravdi ropstva – također nam daje nadu da se bijelci i crnci mogu ujediniti u prijateljstvu, i da se rane nacije mogu izliječiti.

Izvor: Thomas Aquinas College | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.