Otkriće ‘izgubljenog’ životopisa svetog Franje
Jeste li znali da se donedavno smatralo da postoje samo dva životopisa sv. Franje Asiškog od Tome Čelanskog? Međutim, 2015. godine Jacques Dalarun – poznati francuski povjesničar i franciskanolog – otkrio je treći životopis sv. Franje od Čelanskog, prvog životopisca asiških svetaca Franje i Klare, kojeg je nazvao Vita Brevior – Kraći životopis.
U četvrtak, 18. rujna u 19:15 sati, u crkvi svetog Franje Asiškog na Kaptolu 9, bit će održano povijesno predstavljanje hrvatskog prijevoda nedavno otkrivenog životopisa svetog Franje Asiškog, poznatog pod nazivom “Život blaženog našeg oca Franje”.
Hrvatsko izdanje objavljeno je u biblioteci „Brat Franjo“, a prijevod ovoga djela Tome Čelanskoga na hrvatski jezik ujedno je najnovije i zadnje kritičko izdanje teksta. Predgovor hrvatskom izdanju napisao je sam autor Jacques Dalarun.
Riječ je, dakle, o životopisu starom oko 800 godina. Posebno je uzbudljiva činjenica da je isti taj manuskript, premda u fragmentima, nedavno „slučajno“ otkriven i u Metropolitanskoj knjižnici Zagrebačke nadbiskupije – što je navelo Dalaruna na zaključak da je upravo Zagreb, odnosno sam Kaptol, mjesto gdje je ovaj životopis najduže bio u upotrebi.
O knjizi će govoriti fra Nikola Kozina, mag. theol čiji magistarski rad obranjen u Rimu 2022. na Papinskom sveučilištu Gregoriana predstavlja analizu i komentar toga novootkrivenoga životopisa sv. Franje; zatim dr. sc. Jozo Vela, viši znanstveni suradnik na Staroslavenskom institutu u Zagrebu, klasični filolog i teolog; urednik knjige fra Josip Ivkić; te fra Ivan Majić, urednik knjige i biblioteke „Brat Franjo“.
Tko je bio Toma Čelanski?
Nazvan jednim od četvorice franjevačkih evanđelista Toma je rođen u bogatoj obitelji između 1185. i 1190. godine u malom mjestu Celano u Abruzzu, u Marsiji. Oko 1215. pristupio je Franjinu bratstvu, vjerojatno već tada kao svećenik i sa završenim studijem. Sudjeluje 1221. na generalnom kapitulu Reda manje braće na kojem je donesena odluka o pokretanju druge misije u Njemačkoj, gdje i Toma odlazi i obnaša različite službe u iduće tri godine do povratka u Assisi.
Gotovo sigurno je nazočio Franjinoj kanonizaciji 16. srpnja 1228. u Assisiju, što se može zaključiti iz detaljnog i živog načina kojim opisuje cijelu ceremoniju. Vjerojatno je tada od pape Grgura IX. dobio nalog da napiše životopis Sveca. Tako u idućim godinama nastaje Vita beati Francisci (Život blaženog Franje) ili kako se neformalno kaže Prvi životopis, kojega oko 1230. reducira za liturgijsku molitvu te izlazi Legenda ad usum chori (Životopis za uporabu u koru).
Na poziv generalnoga ministra Krescencija napisao je još jedno djelo o Franji, ovaj put na temelju svjedočanstva i sjećanja onih koji su bili bliski Franji. To djelo pod naslovom Memoriale in desiderio animae bilo je gotovo oko 1249. Na poziv generalnoga ministra Ivana iz Parme, Toma je napisao i Tractatus de miraculis sancti Francisci (1250. – 1252.). Smatra se također da je na poziv pape Aleksandra IV. napisao Legenda sanctae Clarae u povodu kanonizacije sv. Klare 1255.
Prema predaji umro je 4. listopada 1260. U 18. stoljeću njegovi posmrtni ostaci položeni su u glavni oltar franjevačke crkve u Tagliacozzu. A još od 16. stoljeća počinju se javljati svjedočanstva o pobožnosti na njegovu grobu. Proces kauze za beatifikaciju i proglašenje svetim sluge Božjega Tome Čelanskog još nije dovršen.
