Mnogi kršćani uspoređuju Silu sa Duhom Svetim. No,  jasno se dade zaključiti da je Lucasova Sila neosobna energija sastavljena od svih živih bića u svemiru. S druge strane, treća osoba Presvetog Trojstva koju kršćani nazivaju Duh Sveti je upravo to – osoba;

U prvom dijelu ovog našeg literarnog putovanja kroz univerzum filmske sage Zvjezdani ratovi osvrnuli smo se na njezinu nenadmašnu popularnost i zapitali se o bezazlenosti njezine (neupitne) zabavnosti, razini njezine umjetničke vrijednosti (s kršćanskog gledišta) i o posljedicama kreiranja surogat mitologije prožete svojevrsnim religijskim sinkretizmom. U narednim odlomcima, pokušat ćemo dodatno pojasniti ovu problematiku i ponuditi smjernice prema odgovorima.

 Što je „pjesnik“ htio reći?

Drevni mitotvorci su sakalni narativ kulture i civilizacije kojima su pripadali formirali i ispjevavali stihovima, kiticama, pjesmama i pjesničkim slikama uz pratnju odgovarajuće metrike; suvremeni mitotvorci to čine scenarijima, dijalozima, filmskim serijalima uz pratnju vrhunski orkestrirane glazbe i izvanrednih specijalnih efekata sedme umjetnosti, umjetnosti „pokretnih slika“. Već smo spomenuli kako je sami George Lucas u više navrata otvoreno priznao da njegova filmska saga nije tek larpurlartizam. U znamenitom razgovoru koji je obavio sa Billom Moyersom (intervju za magazin Time, 18.4.1999.), Lucas je, između ostalog, izrekao sljedeće:

Sa Zvjezdanim ratovima svjesno sam krenuo u re-kreiranje mitova i motiva klasične mitologije. Želio sam upotrijebiti ove motive da bi se uhvatio u koštac sa problemima koji danas postoje. Ne vidim Zvjezdane ratove kao nešto duboko religiozno. Vidim Zvjezdane ratove kao čin uzimanja u obzir sve teme koje religije obrađuju i pokušaj njihova destiliranja na moderniji i pristupačniji konstrukt, a taj je: postoji jedan veći misterij oko nas. Zaključak do kojeg sam došao jest: sve religije vode istini.“Religija je u svojoj biti zapremnik vjere. Vjere u našu kulturu, naš svijet i na višoj razini, onoj mističnoj- koja je Bog, kojeg netko može opisati „onim što je nadnaravno“ ili „stvarima koje ne možemo objasniti“- a to (mistično) je vrlo važan dio onog što nas čini stabilnima, u ravnoteži…..Stavio sam Silu u film kako bih pokušao probuditi određenu vrstu duhovnosti u mladim ljudima- više vjeru u Boga nego vjerovanje u neki posebni religijski sustav. Želio sam postići da mladi ljudi počnu postavljati pitanja o tom misteriju. Ne imati dovoljno interesa za misterije života i ne postaviti pitanje: „Postoji li Bog ili ne?“- za mene je to najgora stvar koja se može dogoditi…Mislim da je važno imati sustav vjerovanja i imati vjeru…Mislim da ima Boga. Nesumnjivo. Što taj Bog jest i što mi o njemu znamo, u to nisam siguran…Ono što znam o životu i o ljudskome soju je to da smo uvijek pokušavali konstruirati nekakav kontekst za nepoznato. Čak su i pećinski ljudi mislili da su rješili stvar. Rekao bih da su oni imali razumijevanje na stupnju vrijednosti 1. Mi smo stigli optilike do stupnja 5. Jedina stvar koju većina ljudi ne razumije je toda ta vrijednosna ljestvica seže do stupnja od 1 milijun…Na Moyersovu primjedbu kako „Biblija više nema središnje mjesto u današnjoj kulturi“ i da se stoga „posebno mladi ljudi okreću filmovima za inspiraciju, a ne organiziranoj religiji“, Lucas odgovara:“ nadam se da to neće biti smjer koji će krenuti čitava ova stvar, jer smatram kako definitvno organizirana religija ima svoje mjesto. Bilo bi mi mrsko naći se u potpuno sekularnom svijetu gdje zabava služi kao nekakva vrsta religioznog iskustva…Kad sam napisao prve Zvjezdane ratove, trebao sam osmisliti čitavu kozmologiju…učiniti nešto što je relevantno, nešto što imitira vjerski sustav koji već postoji tisućama godina i s kojim većina ljudi na planeti, na ovaj ili onaj način, ima nekakvu vezu. Nisam htio izumiti religiju. Htio sam objasniti na drukčiji način religije koje su već postojale…Oklijevao bih kad bih morao zvati Silu Bogom. Ona je prvenstveno dizajnirana da potakne mlade ljude na razmišljanje o misteriju. Ne reći „evo odgovor“, već „Promisli malo o ovome. Postoji li Bog? Kako Bog izgleda? Kako Bog zvuči? Kako je to osjetiti Boga? Kakva je naša relacija s Bogom?…Kakvu će eventualnu manifestaciju to imati u načinu na koji će oni opisati svoga Boga, kakav će oblik zauzeti njihova vjera, to nije svrha ovog filma…Ja pričam stari mit na novi način…lokaliziram ga za čitav planet…za kraj tisućljeća.“

Lucas na ovaj način zapravo akutalizira prvu od tzv. četiri temeljne funkcije mita– onu mističnu, taumatološku (udahnuti osjećaj udivljenosti i poštovanja prema tajni postojanja).

Lucasova „daleka, daleka galaksija“ zadivljuje razrađenošću, detaljnošću i finom nijansiranošću različitih rasa, nacija, običaja, kultura, civilizacija; solarnih sustava, morfologije, geologije; bioloških, fizičkih, kemijskih zakonitosti, računanjem vremena, tehnologijom i svime onime što nazivamo znanošću.

Time se aktualizira druga temeljna funkcija mita- kozmološka (pomoći pojedincu naći njegovo mjesto u cjelini).

Nadalje, filmska saga koja predstavlja mitologiju neke civilizacije, u svom narativu jednim dijelom nužno opisuje i pokušava dokučiti njezino političko uređenje i njegovu povijest. Jedni su u sukobu pokreta otpora i Imperija prepoznali sukob američkog pokreta otpora i engleskog imperija i uspostavu američke neovisnosti u 18.stoljeću. Drugi su u borbi svemirskih letjelica pobunjenika i Imperija prepoznali nebeske bitke američkih (savezničkih) zrakoplova sa onim japanskim (nacističkim) u Drugom svjetskom ratu. U galaktičkom senatu, republici i imperiju teško je ne prepoznati rimski senat, republiku i carstvo, u trupama Imperija njemačke „Storm Trooper-e“ (njem. Sturmabteilung) iz I. i II.svjetskog rata, a u šljemu Darth Vadera križanca između nacističkog Stahlhelm i samurajskog Kabuto. Prilikom premijere Epizode III (Osveta Sitha) na filmskom festivalu u Cannesu, na upit novinara o tome je li taj film komentar na vanjsku politiku nekadašnjeg predsjednika SAD-a (George Bush) Patriotski Akt (2001.) i invaziju na Irak, Lucas je odgovorio primjedbom da je izvorni film (Epizoda IV-Nova nada) nastajao nedugo nakon Vijetnamskog rata i skandala vezanih uz bivšeg predsjednika Nixona (koji je bio inspiracija za lik kancelara Palpatinea/Darth Sidiousa) i pritom naglasio: “Pitanje koje se obrađivalo jest kako se jedna demokracija pretvara u diktaturu…ali paralele između onoga što smo učinili u Vijetnamu i onog u Iraku su nevjerovatne.“

Na ovaj način Lucas aktualizira treću funkciju mita – sociološku (ponuditi formu organizacije života u zajednici).

I konačno, Lucas kao student antropologije nije se libio priznati da je jako zainteresiran za drevna pripovjedanja koja uglavnom govore o „osobnim odnosima, o roditeljima ili o bogovima, koji su i sami nekakvi nad-roditelji.“ Nakon uspjeha Epizode V (Imperija uzvraća udarac , 1980.) Lucas je primjetio da je „to vrsta filma kakvog trebamo. Potreban je nekakav film koji izražava mitološke stvarnosti života – te dublje psihološke kretnje načina na koji provodimo svoje živote.“ Odnos otac-sin i s njim vezane psihološke teme (ljubav, mržnja, suosjećanje, klasični očinski kompleks i postmoderni kompleks odsutnog oca) u samom su srcu priče. Štoviše, Lucas je otvoreno u nekoliko navrata priznao da je u njegovim filmovima (napose Zvjezdani ratovi i Indiana Jones) snažno prisutan autobiografski element: Lukeovo odbijanje Vaderove ponude zajedničkog vladanja galaksijom nadahnuto je Lucasovim vlastitim odbijanjem da se priduži svome ocu u obiteljskom poslu prodaje uredskog materijala.

Ovdje je riječ o Lucasovoj implementaciji četvrte funkcije mita – pedagoške (podučiti humanom životu, dati odgovor na pitanje: Kako živjeti dobro?)

Nas ovdje najviše zanima mistični i pedagoški aspekt mita i njihov odnos s religioznim elementima priče. Sada kada smo u osnovnim crtama utvrdili namjere našeg suvremenog filmskog umjetnika/mitotvorca, za dublje razumijevanje njegove zvjezdane sage treba utvrditi tko su mu bili uzori i odakle je Lucas crpio inspiraciju za ono što, spmenuli smo, on sam naziva „rekreiranja mitova“, „objašnjavanja religija koje već postoje“ i „uzimanja u obzir sve teme koje religije obrađuju i pokušaj njihova destiliranja na moderniji i pristupačniji konstrukt“.

Ne pada jabuka daleko od stab(a)la

Već se iz spominjanja četiri funkcije mita dade zaključiti da je na nastanak Zvjezdanih ratova golem utjecaj imao Joseph Campbell, američki pisac, znanstvenik i sveučilišni profesor koji se bavio komparativnom mitologijom i komparativnom religijom. Nakon što su Zvjezdani ratovi ugledali svjetlo dana, Campbell i Lucas postali su prijateljima; Lucas je Campbella nazivao „njegovim Yodom“. Campbell, ljubitelj Upanišada i istočnjačkog misticizma, Lucasa je dublje upoznao sa Mahabharatom i Ramayanom. Okosnica Lucasovog narativa je jedan Campbellov koncept zvan monomit ili herojevo putovanje. Campbell je, u svojem proučavanju mitova i religija širom svijeta prepoznao jednu okosnicu prisutnu u svima. Protagonist sakralnog narativa prolazi kroz nekoliko etapa: poziv na avanturu, nadnaravna pomoć, prag iz poznatog u nepoznato, pomoć mentora, izazovi i kušnje, otkrivenje (smrt i uskrsnuće), preobražaj, pomirenje, povratak rodnoj sredini s darom. U Lucasovom narativu, taj protagonist je Luke Skywalker. Campbell je svojedobno primjetio da svi veliki mitovi trebaju biti regenerirani u svakoj generaciji i da Lucas upravo to i čini svojim filmovima. Čini se kako je čitav Hollywood pažljivo slušao ovu poruku; Campbellov utjecaj na „boom“ filmskih i strip heroja u proteklom stoljeću je nemjerljiv (Superman, Batman, Spiderman, više manje svi akcijski filmovi i povijesni spektakli).

Nemjerljiv utjecaj na mitologiju Lucasovog rada imao je J.R.R.Tolkien i njegov opus. Neki izvori kažu da je čak imao namjeru ekranizirati Tolkienova djela, no taj plan je propao. Međutim, mnogi će primjetiti neospornu sličnost likova, imena, toponima, čak i naslova Lucasove sage onoj o Međuzemlju. I Lucasov nacrt za film Willow (1988.) na istom je tragu.

Već smo spomenuli da je Lucas odgojen kao kršćanin (metodist). On se u odrasloj dobi počeo izjašnjavati „budistom-metodistom“, dobrim dijelom i pod utjecajem Garyja Kurtza , producenta i koscenarista Epizoda IV i V, svojedobno studenta komparativne religije koji je Lucasa upoznao i sa religijom američkih urođenika (Indijanci), šamanizmom i hinduizmom. Paralele sa hinduizmom su neosporne: monizam univerzuma, tj. Sile (hinduistički Om), odlazak mladića (Luke) u šumu u potragu za mudrim jogijem (Yoda), koncept „dužnosti iznad obitelji“, „Gandijevska“ benevolencija Yode, kremacija Darth Vadera, Anakinov „repić“ (sikha), odnos učitelj-učenik (hindu koncept Gurukula). Definicija Sile koju u filmu daje lik Obi Wan Kenobija ( „enegetsko polje koje stvaraju sva živa bića; okružuje nas, prožima i drži galaksiju na okupu“) te „tamna i svjetla strana Sile“ jako nalikuju na hinduistički koncept Shakti. Što se tiče šamanizma, između ostalog, lik Obi Wan Kenobija i naziv „Sila“ nadahnuti su Carlosom Castanedom i njegovim Pričama o moći (lik Don Juan Matusa, indijanskog šamana i pojma“životne sile“). Irvin Kershner, redatelj Epizode V (Imperija uzvraća udarac), najpopularnijeg filma u sagi, također je, u kasnijoj fazi svoga života, bio proučavatelj zen budizma. Upravo sa Epizodom V u priču ulazi lik Yode. Lucas je čak, prema pisanju budističkog učitelja Alexandera Berzina, prije stvaranja filma bio na proputovanju kroz Indiju i u Dharamsali je sreo čovjeka koji je bio inspiracija za lik Yode: Tsenhzaba Serkonga Rinpochea (Berzinovog mentora) – budističkog monaha i nekadašnjeg tutora Dalaj Lame. Jedna od inspiracija za lik Yode (fizičke konture glave, lica i očiju) bio je i Albert Einstein, univerzalni simbol mudrosti i znanja.

Na Lucasov rad neosporno je utjecao i Dune – najprodavaniji znanstveno-fantastični roman svih vremena, čiji je autor još jedan student zen budizma: Frank Herbert.

U dokumentarnom filmu „The Science of Star Wars“ Lucas je otkrio kako su inspiracija za Jedi vitezove bili monasi Shao-Lina, majstori borilačkih vještina, koji prakticiraju taoizam, preciznije, „manipulaciju“ onim što nazivaju Chi – kozmička energija koja prožima sve stvoreno- putem meditacije i promjene stanja svijesti. Poznate su demonstracije ove prakse diljem svijeta i predstave Shao–Lin monaha na kojima pred publikom očituju sposobnosti primanja razarujućih udaraca (rukom, nogom, tvrdim predmetima) bez ozljeđivanja i upućivanja istih udaraca s razornim efektom na ciglu, drvo, metal, kamen…neki od njih vjeruju da se Chi energijom isti udarci mogu uputiti i bez ikakvog fizičkog doticaja.

Taoizam nije jedina inspiracija s Dalekog Istoka; Lucas je također u nekoliko navrata spomenuo utjecaj Akire Kurosawe i filmova o samurajima. Uz već spomenuti Vaderov šljem, teško je ne primjetiti sličnost katane i svjetlosne sablje. Mnogi smatraju kako je samurajski kodeks časti (bushido) te šintoistički koncept magokoro („iskreno srce“) koje omogućuje dostupnost kami (bogolika sila ili energija u prirodi).

U dualizmu kojim obiluje mitologija Zvjezdanih ratova (sami likovi, odnosi mentor-student, borba svjetle it tamne strane univerzuma, tj. „Sile“) mnogi su prepoznali utjecaje Zoroastrijanizma, yin – yanga (tama-svjetlo), ali i drevnih dualističkih hereza koje su se davno pojavile u kršćanstvu (doketizam, maniheizam, marcionizam, gnosticizam, bogumili, katari, albigenzi) a postoje, u ovom ili onom obliku i danas

U čemu je problem?

Namjere Georgea Lucasa svakako su plemenite. Ili barem tako zvuče gore navedeni citati o želji da mlade ljude potakne na pitanja o Bogu i ispravnom životu (mistična i pedagoška funkcija mita). No, s kršćanskog gledišta, je li u dekristijaniziranoj kulturi put do Boga jedan novi religijski „melting pot“, jedno, Lucasovim riječima „uzimanje u obzir svih tema koje religije obrađuju i pokušaj njihova destiliranja na moderniji i pristupačniji konstrukt?” Ili je pravi put nova evangelizacija, inkulturacija Evanđelja; posredovanje Kristovog utjelovljenja u kulturi navještajem, sakramentima i svjedočenjem na način razumljiv suvremenom čovjeku ? Je li Lucas svojim sinkretističkim pristupom spajajući dijelove različitih sustava u jednu cjelinu stvorio (od svog, čini se, dobrohotnog pokušaja da pokaže put mladom čovjeku prema otajstvenoj strani života) svojevrsnog „monstruma“, „Frankensteina“, „Dartha Vadera“, nekoherentnu i nejasnu cjelinu koja čovjeka može odvesti u stranputicu?

Prvi problem koji se da ovdje uočiti jest pomalo pretjerani misticizam i relativizam. Vode li, uistinu, sve religije k istini i možemo li reći da ne znamo ništa o Bogu, kako Lucas smatra? Lucasov mentor Campbell (otpali katolik) je smatrao kako je ono što mi zovemo Bog „maska“…“metafora za misterij koji apsolutno nadilazi sve kategorije ljudskog razmišljanja.“ („Moć mita“; razgovori s Moyersom, emitirano 1988.) Što bi na ovo rekao sv.Anselmo koji je primjetio da je Bog „ ono iznad čega se ništa drugo ne može misliti“ (dakle, transcendentan ali ipak misliv, dokučiv razumu). Što bi na to rekao Hans Urs von Balthasar sa svoji aksiomom (korekcija Rahnerovog) „ekonomijsko Trojstvo jednako je imanentnom Trojstvu“ (ne i obratno, naravno)? Naravno da je Bog otajstvo, ali nije li se Bog objavio utjelovljenjem Sina u Isusu Kristu koji je posrednik i punina sve Objave (Dei Verbum 2) ? Je li mogao tako nešto prihvatiti Campbell koji je svojedobno izjavio kako „život nema značenja…svatko od nas daje značenje svom životu“…i da „svatko tko se utjelovi i donese poruku Riječi u svoj život je ekvivalentan Isusu“? Odlučan trenutak u Epizodi III (Osveta Sitha) je rečenica koju izgovora Obi Wan Kenobi u trenutku kada se rađa neopozivi anatagonizam između njega i Anakina. Kenobi primjećuje: „Samo Sith razmišlja u apsolutima“. Zar uistinu nema apsolutnih kategorija? Velika je razlika između relativnosti i relativizma; William Gairdner je u svojoj knjizi Kratka povijest relativizma mudro primjetio kako postoji ogromna zbrka oko ta dva pojma u suvremenoj kulturi i kako je do nje došlo. Relativizmu ove filmske priče je vjerovatno dodatno kumovao i spomenuti Herbert (također otpali katolik) i njegov sci-fi klasik Dune u kojem se, između ostalog, govori o budućnosti u kojoj katoličanstvo u obliku u kojem ga mi znamo izumire; dolazi do fuzije i transformacije svjetskih religija, no i dalje se očekuje nekakav evolucijski Mesija koji je rezultat stoljetne eugenetike pod voditeljskom palicom sestrinstva Bene Gesserit (inspiriranog katoličkim odgojiteljicama iz Herbertove mladosti).

Čini se da je Campbell imao, s kršćanskog gledišta, i pogrešno shvaćanje geneze mita. Izjava da „mitološka priča i iskustvo dolaze iz ljudskog iskustva unutar fizičkog tijela i njegovih organa“ te da se putem fantazije i mita dolazi do religije (a za Campbella riječ „mit“ podrazumijevala je i „religiju“) u opreci je sa mišljenjem C.S. Lewisa koji je smatrao da ljudska sposobnost kreacije mita dolazi „odozgo“, od bogomdane (usađene) sposobnosti čovjeka da traži pronađe Božje tragove u stvorenome, u svom životu i čezne za Njim. Dok je Campbell odbacivao povijesnost kao sastavni element mitova i priznavao samo njihovu simboličnost, upravo je prepoznavanje Evanđelja kao „mita koji je postao činjenicom“ bio jedan od okidača koji je C.S. Lewisa obratio na kršćanstvo. Tom obraćenju kumovao je, naravno, njegov prijatelj Tolkien, gorljivi katolik, svojim razumijevanjem mita i shvaćanjem potrebe kreacije pokrštene mitologije, na tragu onoga što je stoljećima ranije pokušao i Charles Perrault. I dok je Tolkien nastojao biti mitotvorcem koji će za svoju Englesku pokušati stvoriti mit konzistentan stvarnosti Evanđelja, Lucas, koji je kod Tolkiena našao inspiraciju u formi naracije i mnogim površinskim detaljima, propustio je to učiniti u samoj biti svoga mita namjenjenog „čitavom planetu za kraj tisućljeća.“, učinivši ga tako višeznačnim, nejasnim, otvorenim raznim tumačenjima. I, usuđujemo se reći, – manipuliranju.

Sljedeći veliki problem ove zvjezdane sage, s kršćanskog gledišta, jest njezina prožetost panteizmom, monizmom i dualizmom. To se prvenstveno vidi na konceptu onoga što Lucas naziva „Sila“ Već smo spomenuli hinudistički utjecaj (Om, Shakti, Brahman). U razgovoru za magazin Time 1980. godine Lucas je izjavio da je „Sila neutralna i može biti iskorištena i za dobro i za zlo…Sila ima dvije strane…ona nije zloćudna ni dobroćudna…ako je dobro koristiš , možeš vidjeti i budućnost i prošlost…čitati misli, levitirati i koristiti čitavu mrežu psihičke energije“. Iste godine je izjavio da „ kad se netko rodi, ima oko sebe energetsko polje koje se može nazvati aurom…kada umre, njegovo energetsko polje sjedini se sa ostalim energetskim poljima u svemiru “. Lucas je kao izvor ideje za Silu naveo „21-87“ – kratkometražni film (1963.) autora Arthura Lipsetta, preciznije matricu za zvučnu podlogu u filmu koja sadrži izjavu Romana Kroitora, izmitelja IMAX tehnologije:“Mnogi ljudi osjećaju u kontemplaciji prirode i komunikaciji sa ostalim živim bićima nekakvu silu ili tako nešto, iza maske pred nama koju nazivamo Bogom.“

Mnogi kršćani uspoređuju Silu sa Duhom Svetim. No, iz gledanja samih filmova jasno se dade zaključiti da je Lucasova Sila neosobna energija sastavljena od svih živih bića u svemiru, ima svjetlu i tamnu stranu i njome se može manipulirati. S druge strane, treća osoba Presvetog Trojstva koju kršćani nazivaju Duh Sveti je upravo to – osoba; ulazi u stvoreni svemir ali nije sastavljen od njega; njime se ne može manipulirati jer On „puše gdje hoće“ (Iv 3,8) i sasvim sigurno nema tamnu stranu. Uostalom, kako je primjetio sv.Augustin, zlo nije supstanca nego privacija dobra.

Iz svega navedenog, može se zaključiti da Zvjezdani ratovi imaju sve klasične elemente New Age duhovnosti i religioznosti: monizam, panteizam, autosugestiju i samorealizaciju, stvaranje vlastite realnosti, spiritizam.

A to nas dovodi na temu okultnog. Ima li elemenata okultnog u Zvjezdanim ratovima? Bolje rečeno: može li se sa sigurnošću reći da ih nema? Jesu li oni tu slučajno kao nusprodukt sinkretizma ili tu postoji nekakva namjera? Prosudite sami. Mogućnost da preminuli učitelji mogu nakon smrti redovito komunicirati sa „duhovno probuđenim“ pojedincima nauk je teozofije. Već je spomenut šamanistički utjecaj sjevernoameričke indijanske kulture (Kurtz je Kenobija zamišljao kao šamana; Ewoksi žive u šamanskoj kulturi). Je li ime Anakin derivat biblijskog pojma Anakin, potomaka pretpotopnih Nefilima, o kojima (i njihovom gnostičkom tumačenju) smo već pisali na ovom portalu ? Lucas je u razgovoru za časopis Rolling Stone 2005. godine izjavio da ime Darth Vader zapravo znači „tamni otac“. Neki u pojmu Darth vide kabalistički pojam Daath, svojevrstan prag prijelaza iz dobra u zlo i obratno (upravo to i čini lik Dartha Vadera). Ima li u Zvjezdanim ratovima simbola luciferijanizma, iluminističke sekte koja štuje Lucifera prije njegovo pada, kao biće svjetla? Riječ „sila“ njima je kodna riječ za magiju, a demon kojeg prizivaju imenom Yota opisan je kao maleno biće šiljastih ušiju; on je Luciferov posrednik i smatran je „vrhunskim učiteljem“. Midi-klorijani, stanični komunikatori Sile, nadahnuti su (kako Lucas kaže) mitohondrijima; ipak, nalaze se u visokoj koncentraciji samo u krvi pojedinih elitnih pojedinaca (Anakin, Luke, jediji općenito) što je mnoge navelo da tu vide paralelu s nacističkim eugenizmom. „Čistoća“ krvi sastavni je dio učenja luciferijanizma.

Dokumentarac The making of Star Wars otkriva da su Jedi vitezovi u jednom trenutku trebali biti nazvani Jedi-Templarima. Ime Djedi je ime moćnih vračeva koji su služili faraonima; među njima su i oni koji su pokušali nadvladati Mojsija (Izl 7, 10-12). Uz svoje štapove u zmijskom kultu, nosili su i drago kamenje i kristale (sastavni dio drevne egipatske kulture). Zanimljivo, svjetlosne sablje, taj štapoliki inventar jedi vitezova, imaju ugrađen kristal, koji povezuje jedija sa Silom. Naziv Sith neobično podsjeća na naziv Seth, što je ime trećeg Adamovog sina; gnostička sekta Sefita (poznati i kao Ofiti), koji štuju edensku zmiju kao izvor mudrosti, vjeruje da vuče svoje porijeklo od njega (interesantno: upravo vrhovni Sith, Imperator, Darth Sidious zmijskog je izgleda i zavodničkog karaktera). Zmijski kult, interesantno, vezuje se i uz toponim Cannes; Michael Tsarion, proučavatelj povijesti okultnog smatra da ta riječ dolazi od riječi „cahen“ („caan“) i znači „zmija“ ili „svećenik“. Odatle, navodno, dolazi i riječ Caanan, prostor kojeg su (navodno) oci vjere nazivali zemljom štovatelja zmija; upravo tu neki vide razlog da je Krist učenicima rekao neka budu mudri „kao zmije“ (tj. kao Kaananci). Kult zmijskog štovanja spada pod zvjezdani (siderički) kult; prema Tsarionu, toponim Hollywood nastao je iz sideričkog kulta druida koji su svoje vračarske štapove izrađivali isključivo od božikovine (sveto drvo). Jesu li ova okultna imena vezana uz filmsku industriju u Cannesu i Hollywoodu?

Zaključno, ako ste preživjeli do kraja ovo (pre)dugog izlaganja, ostaje nam se priupitati: je li sva navedena problematika Zvjezdanih ratova dovoljan razlog da se bojkotira i ignorira odlazak na kino projekciju filma Sila se budi ?

Ne.

Ima li u Lucasovim filmovima doticaja s kršćanstvom i ikakve poučne poruke za kršćane?

Ima, naravno.

Više o tome u trećem i zaključnom dijelu.

Ostale članke iz ovog niza pročitajte OVDJE.

Danko Kovačević | Bitno.net