Postoji nešto predivno ohrabrujuće i poticajno u otkrivanju nove umjetnosti koja nas uspijeva zadiviti i duboko dirnuti.

Kada je pronađemo i u njoj  započnemo uživati, ta ljepota koju nam posreduje kao da ima moć vratiti neke uzdrmane dijelove naše duše u ravnotežu, uspostaviti izgubljenu harmoniju.

Kako vrijeme prolazi, sve mi je teže pronalaziti takva nova, dosad nepoznata djela i proživjeti iznova taj entuzijazam ohrabrenja. Ali, događa se i taj blagoslov s vremena na vrijeme.

Ove je godine moj glazbeni suputnik tijekom korizme bio jedan prekrasan CD – ”Hrvatske korizmene popijevke” u interpretaciji Zbora „Pelikan“ sestara Klanjateljica Krvi Kristove i Mješovitog zbora Instituta za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ zagrebačkog KBF-a. Izvedbe hrvatskih korizmenih pjesama, njih ukupno 18, snimljenih “uživo” u zagrebačkoj prvostolnici iznimno su važan prilog osvješćivanju svih nas zajedno kakvo nam je glazbeno blago liturgijske baštine ostavljeno u naslijeđe i kako nemamo pravo okretati mu leđa.

Jedna je pjesma s toga CD-a, dosad mi potpuno nepoznata, ostavila najmoćniji dojam na mene.

Pjesma se zove “Svetom križu” ili kako je negdje nazivaju “Klekni, klekni pod raspelom” i jedna je od najljepših koje sam čuo već dugo vremena unatrag, malo više od šest minuta fokusirane duboke molitve i kontemplacije nad Isusovim križom.

Nisam nikakav stručnjak za liturgijsku glazbu (ovo pišem tek kao njezin sve strastveniji slušatelj koji je polagano otkriva), ali zanimljivo je kako i puno upućeniji od mene po tom pitanju o ovoj pjesmi previše ne znaju. Neki od njih su mi pojasnili kako ova skladba nepoznatog autora vjerojatno datira s početka 20. stoljeća jer je napisana u neoklasicističkom stilu, jednostavnih harmonija. Dok nekim sladokuscima ova “jednostavnost” možda biva monotona, meni, slušatelju odraslome na popularnoj glazbi, upravo taj minimalizam sugerira snagu i dubinu. Kod glazbe toliko toga određuje naš ukus i toga treba biti svjestan, kao i toga da on ne može biti jedino mjerilo.

Pjesma je to koja mi je pomogla produbiti doživljaj ovogodišnje korizme. Svaki put kada bih posustao u hodu prema Uskrslome i pripravi za dana njegova uskrsnuća, dao bih si zadatak poslušati tu pjesmu i kroz nju bih dobio novi poticaj, novo nadahnuće.

Slušajući je, također sam iznova shvatio kako je crkvena glazbena baština u Hrvatskoj istinsko skriveno blago na njivi Duha koje čeka samo da ga otkrijemo i iskopamo. Odazovimo se pozivu koje nam sami Bog koji se očitava kroz note i riječi, kroz tu baštinu upućuje.

Poslušajte pjesmu čije note i tekst možete pronaći OVDJE.

Goran Andrijanić | Bitno.net