Ponekad se može činiti da je duhovna glazba uvijek na isti kalup – slične su melodije, ali i teme tekstova…

Ali, to ne mora biti tako.

Nedavno smo na našem portalu pisali o katoličkoj lofi glazbi – sada predstavljamo tri izvođača koji razbijaju stereotipe o tipičnoj duhovnoj glazbi.

Isusovački hip-hop

O. Mike Martinez mladi je isusovac, a stihovi njegovih hip-hop pjesama u isto vrijeme brzo se pamte, ali i teško zaboravljaju.

Jednostavno, o. Martinez propovijeda kroz svoju glazbu. Propovijeda jednostavnim, ali vrlo dubokim i duhovnim rječnikom. Nad njegovim se pjesmama zaista može zastati i razmatrati.

Na primjer, u pjesmi Radical Prayer o. Martinez govori da živjeti radikalno znači – moliti. Radikalan je onaj tko živi u skladu onime u što je ukorijenjen (lat. radix znači „korijen“).

To se može povezati s retkom iz Poslanice Kološanima u kojem sveti Pavao piše da trebamo biti „ukorijenjeni i nazidani na Kristu“ (Kol 2, 6).

 

Dominikanci s bendžom

Izraz hillbilly koristi se u SAD-u za ljude koji žive u ruralnim, planinskim dijelovima SAD-a. Internetskim pretraživanjem te riječi mogu se pronaći fotografije ljudi u prljavim kariranim košuljama, obavezno s kaubojskim šeširom na glavi, a nerijetko s puškom u ruci. Isto tako, hillbilly je podvrsta country glazbe.

A tko su onda hillbilly tomisti?

Hillbilly Thomists američki je glazbeni sastav čiji su članovi braća dominikanci. Ime benda dolazi od izjave američke katoličke spisateljice Flannery O’Connor koja je za sebe rekla da je ona „hillbilly Thomist“.

Slično kao i O’Connor, dominikanci sa žicama bendža pod prstima pjevaju o temama jednostavnih ljudi u ruralnoj Americi. To su tekstovi u kojima slomljeni ljudi iskreno priznaju da su svojim grijesima dotakli dno, ali isto tako nalaze snage tražiti Božju milost.

Dobar primjer toga je pjesma Lead Me by the Hand čiji refren kaže:

„Povedi me za ruku
Kad sam slijep
I ne nalazim svoje mjesto
Sve je grijeh
Tonem sve dublje
I čekam te
Da povedeš me za ruku.“

Domaći sin, katolik i roker

Pjesme hrvatskog glazbenika Dalibora Prochazke u hrvatskoj su javnosti pomalo prošle ispod radara – premda je 2022. godine osvojio Porina u kategoriji popularne duhovne glazbe za album Memento mori.

Prochazkinu glazbu može se opisati kao vrlo ozbiljnu, ali ipak ne mračnu. Pjesme su to slomljenog čovjeka koji unatoč tome vidi da postoji svjetlo u daljini. Pjesme s kojima se lako poistovjetiti jer su autentične, jer su lišene prevelikog uljepšavanja.

„Lutam, već ima godina,
ustvari nasukan na hrid.
Mada se čini da sam sam,
tu pored mene stojiš Ti.

Vodi me misao i glas;
nije me Bog napustio.
Ja vidim istinu i laž,
ipak sam uspio.“