Spominjanje baroknih kantata ili oratorija u razdoblju došašća i Božića najčešće priziva misli na glazbu Bacha ili Händela. Nažalost, sezonska djela njihova manje slavnog suvremenika Georga Philippa Telemanna (1681.–1767.) gotovo su nepoznata, čak i među strastvenim slušateljima glazbe ranoga osamnaestog stoljeća. Većina Telemannove glazbe koja se danas izvodi i sluša potječe iz njegova opsežnog opusa svjetovne instrumentalne glazbe. No u svoje je vrijeme bio ponajprije poznat po svojim sakralnim zborskim skladbama.

Kao sin i unuk luteranskih pastora, Telemann je vrlo rano pokazao glazbeni talent te je svoju prvu operu skladao već s dvanaest godina. Njegova se majka, čini se, protivila tome da se posveti glazbenoj karijeri; navodno mu je oduzela violinu, flautu i citru te mu zabranila daljnje skladanje, bojeći se da bi ga život u glazbi odveo na bezbožne puteve. Ipak, potaknut raznim učiteljima da razvija svoje darove, tijekom tinejdžerskih godina s velikim je žarom nastupao i skladao za crkvena i školska događanja.

U dobi od dvadeset godina (možda iz obzira prema majci) krenuo je na studij prava na Sveučilištu u Leipzigu, usput se zaustavivši u Halleu kako bi upoznao nadarenog tinejdžera po imenu Händel. Nakon što se Telemann smjestio na sveučilištu, njegov je cimer među njegovim stvarima pronašao glazbenu obradu Psalma 6 i dogovorio da se izvede u Thomaskircheu (gdje će Bach kasnije proživjeti najplodnije godine svoje karijere). Gradonačelnik Leipziga čuo je Telemannovu skladbu i bio toliko impresioniran da mu je povjerio zadatak redovitog, dvotjednog skladanja crkvene glazbe za gradske crkve. Studij prava ubrzo je napušten.

Tako je započela iznimno plodna glazbena karijera, koja je obuhvatila devet godina u Frankfurtu te nevjerojatna četiri i pol desetljeća stvaralaštva u Hamburgu. Donald Macleod s BBC-ja primijetio je da je Telemann „vjerojatno skladao više glazbe nego Bach i Händel zajedno, a sama količina njegova opusa vjerojatno je narušila njegov ugled kod suvremene publike [koja pretpostavlja da], ako je glazba iz njega tekla poput vode iz slavine, zasigurno većina toga ne može biti osobito dobra“. Danas je sačuvano više od 3600 djela, bilo u tiskanom obliku ili rukopisima. Samo kantate – pisane za liturgijsku uporabu – čine između 1400 i 1700 skladbi, uz koje dolaze i deseci pasija namijenjenih izvođenju u Velikom tjednu.

Navještaj Kristova dolaska

Unutar tog opsežnog korpusa nalazi se više od 200 djela napisanih za došašće i Božić, od kojih većina nikada nije snimljena niti objavljena u suvremenim izvođačkim izdanjima. Ipak, među onima koje danas možemo čuti nalaze se prava mala remek-djela.

Primjerice, tu su dvije Telemannove obrade (iz 1710. i 1717.) libreta luteranskog pastora, pjesnika i teologa Erdmanna Neumeistera, Nun komm der Heiden Heiland („Dođi sada, Spasitelju naroda“). Kao i u Bachovim dvjema kantatama za došašće istog naslova, Telemannova djela započinju zborom koji pjeva prvu strofu Lutherove himne.

U Telemannovoj obradi iz 1717. nakon sumornog uvodnog zbora, koji razvija Lutherovu poznatu melodiju, dolazi basovska arija uz trube, timpane i gudače koji prizivaju kraljevsku fanfaru. „Spasitelj je došao“, pjeva solist trijumfalno. „Uzdasi su prestali.“

Kasnije prošireni basovski recitativ naviješta Kristov dolazak u život Crkve u nadolazećoj godini. Došašće slavi povijesni događaj (Kralj je došao), eshatološku sigurnost (Kralj dolazi) i sadašnji egzistencijalni zahtjev (Kralj mora vladati našim životima već sada). „Tvoj Sion [tj. Crkva] gleda u tebe i iskreno kaže: Daj plod poučavanju i slušanju. Čuvaj dom kojemu si Glava i Kralj.“

Sljedeća sopranistička arija podsjeća okupljenu zajednicu: „Čisti u vjeri, čisti u srcu – tako započinje prava crkvena godina.“ Kantata završava zborom koji pjeva riječi iz Psalma 51: „Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni. Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!“

Pravovremena opomena

Poslanica za Prvu nedjelju došašća tada (a u mnogim Crkvama i danas) uzima se iz Poslanice Rimljanima 13. poglavlja. U njemu sveti Pavao nudi razlog u kontekstu došašća za odricanje od ugađanja tjelesnim požudama:

“To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.”  (Rim 13,11–12)

Svjetlo – slika koja se tako često pojavljuje u došašću i Božiću – ovdje se shvaća kao snaga koja ima i praktičnu moralnu dimenziju, a ne samo mističnu ili objaviteljsku moć.

Takva je opomena uvijek aktualna, no možda osobito usred užurbane dinamike onoga što se danas uobičajeno naziva „blagdanskom sezonom“. Poroci koje sveti Pavao navodi – razuzdanost, razvrat, pijanstvo i zavist – zasigurno nisu ograničeni samo na ovo doba godine. No ne treba biti puritanac da bi se primijetilo kako duhovno vrijeme prosinca često obilježavaju vjetrovi koji pušu iz Las Vegasa; dovoljno je sjetiti se kako je „uredska božićna zabava“ postala sinonim za neprimjereno ponašanje. Autor teksta koji je Telemann koristio za ovu kantatu (i za još nekoliko desetaka drugih djela) nipošto nije bio puritanac, ali taj je odlomak iz Poslanice Rimljanima zasigurno bio u mislima Erdmanna Neumeistera dok je pisao libreto za kantatu za došašće.

Radosno mnoštvo

Moja omiljena među Telemannovim kantatama za došašće (u trenutku pisanja ovoga teksta!) nadahnuta je evanđeoskim čitanjem za Prvu nedjelju došašća, Matej 21, 1–9. U tom izvještaju o Kristovu ulasku u Jeruzalem citira se prorok Zaharija, pozivajući na radost dok se Kći Sionska potiče da prepozna svoga Kralja. Telemannova Was für ein jauchzendes Gedränge započinje stoga razigranom, ushićenom arijom, ovoga puta u tenorskoj izvedbi: „Kakvo radosno mnoštvo prati i okružuje Kralja svega svijeta dok ulazi! Kako je moguće da moja noga miruje umjesto da i ja koračam uz Isusa poput tog mnoštva?“

Jedan od posebnih užitaka ove kantate jest Telemannova uporaba poznatih luteranskih korala. Pronađite snimku ansambla Kölner Akademie i uživajte u strofama Paula Gerhardta, Johanna Francka i Philippa Nicolaiya, zajedno s njima pripadajućim, dobro poznatim melodijama. Potom potražite snimke drugih kantata za božićno vrijeme u izvedbi ansambala poput Il Fondamento, Magdeburger Kammerchor i Solistenensemble Stimmkunst – i budite zahvalni što mladi Georg ipak nije ostao na studiju prava.

Članak je preveden uz dopuštenje s web-stranice Touchstone Magazine.