VELIČANSTVENI HIMAN

Tebe Boga hvalimo

Tijekom stoljećâ, u važnim i posebnim prilikama – iznimnim pobjedama ili kakvim drugim providonosnim trenucima – kršćanski je puk pjevajući "Te Deum" izražavao svoju zahvalnost Nebu. A povijest pamti mnoge takve trenutke

Emilio Coutinho Portogallo

Pjesma trijumfa i radosti lebdjela je nad gradom Orleansom, tog lijepog svibanjskog dana 1429. godine. Zastava svete Ivane Orleanske ukrašena ljiljanima i likovima Isusa i Marije vijorila je na vjetru uz radosni poklik okupljenog mnoštva. Zvonila su zvona dok je preko mosta na rijeci Loire prelazila neustrašiva djevica koja je obnovila demoraliziranu i podijeljenu Francusku. Ispred katedrale svetog Križa tisuće glasova pjevalo je himan pobjede i zahvale “Te Deum” (Tebe Boga hvalimo).

Od srednjeg vijeka do danas

Tijekom stoljećâ, u važnim i posebnim prilikama – iznimnim pobjedama ili kakvim drugim providonosnim trenucima – kršćanski je puk pjevajući “Te Deum” izražavao svoju zahvalnost Nebu. A povijest pamti mnoge takve trenutke.

Na primjer, 20. siječnja 1554., kad se u gradu Lisabonu razveseliše rođenju Don Sebastiana – nasljednika na portugalskom tronu, cijela se Crkva okupila na općem slavlju pjevajući svečani “Te Deum” uz zvuke zvona. Dana 12. listopada 1683. nakon poznate bitke kod Beča, poljski kralj Jan Sobjeski došavši u grad nakon pobjede nad Turcima pjevao je s narodom “Te Deum” uzvisujući Majku Božju koja ih je svojim zagovorom dovela do pobjede.

Danas se pak kršćanske zajednice iz cijelog svijeta okupljaju svakog 31. prosinca na večernju molitvu uoči svetkovine svete Marije Bogorodice kako bi svečano otpjevali ovaj himan. O tom lijepom običaju papa Benedikt XVI. je rekao:

Bog je postao kao mi kako bi mi postali kao On: sinovi u Sinu, to jest ljudi slobodni od zakona grijeha. Nije li ovo dovoljan razlog za uzdizanje naše hvale Bogu? To je zahvala koja ne može ne biti izrečena na kraju godine, uzimajući u obzir brojna dobročinstva i Njegovu stalnu pomoć tijekom proteklih dvanaest mjeseci.

Himan hvale i prošnje

Pjesma zadivljujuće ljepote, bilo zbog svojih prekrasnih evokacija Crkve – trijumfalističke i militantne, bilo zbog izricanja Božjih osobina i dobročinstava, “Te Deum” se sastoji od tri dijela.

U prvom dijelu se veliča Presveto Trojstvo od strane svih razumskih bića: anđeli i sveti se klanjaju u prostraciji pred ovim Otajstvom. Drugi dio govori o uzvišenju Isusa Krista, utjelovljene Riječi i Otkupitelja koji će se na kraju vremena vratiti kao uzvišeni sudac da bi sudio žive i mrtve. Treći pak dio sadrži iskreni zaziv: „Tebe, dakle molimo, pomozi svojim slugama, koje si otkupio dragocjenom krvlju. U vječnoj slavi daj da se ubrojimo među svete tvoje.“ Ovim riječima službeno završava himan, a ono što slijedi je jedan dodatak sastavljen od stihova različitih psalama koji su dodani originalnom tekstu.

“Brat blizanac” himna “Slava Bogu na visini”

Brojne su sličnosti između ovog himna i onog “Slava Bogu na visini”, tolike da su ovi nazvani “blizanci”. I sama liturgija pridonosi tome jer oba himna se obično mole nedjeljom, svetkovinama i blagdanima: “Slava” se moli na misi, a “Te Deum” u Božanskom časoslovu za vrijeme Službe čitanja.

U srednjem vijeku – s obzirom na to da su stihovi dodani originalnom tekstu imali karakter ponizne molbe – bilo je uobičajena upotreba “Te Deuma” također i prilikom molitve za uklanjanja neke nevolje, dok se “Slava Bogu na visini” pjevala samo u najradosnijim trenucima.

Dijalog između svetog Ambrozija i svetog Augustina

Mnogi su koji pripisuju autorstvo himna “Te Deum” svetom Hilariju, biskupu iz Poitiersa, Niceziju, biskupu iz Triera ili pak Niceti iz Remesiana. Neki pak smatraju da nema samo jednog autora, nego da postoji kompilator koji je ujedinio na jednom mjestu odlomke različitih djela.

Bilo kako bilo, jedna pobožna tradicija pripisuje autorstvo dvojici glasovitih crkvenih otaca: svetom Ambroziju i svetom Augustinu.

Oko 384. godine, dok je sveti Ambrozije bio milanski biskup, Augustin, tada tridesetogodišnjak, išao je u taj grad kako bi se poučio u retorici. Kreposni biskup ga je očinski primio. “Privlačio me je iako ga nisam poznavao, jer možda sam privučen njime bio vođen k Tebi”, napisao je kasnije Augustin, zadivljen ljubaznošću kojom se Ambrozije prema njemu odnosio.

Augustin je s velikom pažnjom slušao predavanja velikog propovjednika, ali ono što ga je puno više privlačilo bili su osoba i vrline tog Božjeg čovjeka. I nakon nekog vremena kako je on sam izjavio: “Nije bilo za mene moguće odvojiti ovo dvoje: dok se otvaralo srce elokventnim riječima, ulazila je malo po malo i istina koju je on propovijedao.”

Na koncu, na takav način su riječi svetog biskupa ispunile njegovu dušu da je odlučio napustiti maniheizam i postati katolik. Zahvaljujući suzama i ustrajnim molitvama svoje majke svete Monike, učiteljstvu i primjeru svetog Ambrozija, konačno je i stigao dan kad je budući “naučitelj milosti” prestao biti jedno obično stvorenje postavši Božje dijete: krstio ga je sveti Ambrozije u noći Velike subote 386. godine kao i njegova sina Adeodata i njegova prijatelja Alipija.

Prema tradiciji, tijekom ovog liturgijskog slavlja, Ambrozije je u naletu gorljivosti te anticipirajući koliku slavu će dati Crkvi ova izabrana duša, na glas izrekao: “Te Deum Laudamus: te Dominum confitemur“ (Tebe Boga hvalimo, tebe Gospodinom priznajemo), a Augustin, istom mjerom goreći od entuzijazma, dodao je: „Te æternum Patrem omnis terra veneratur.“ (Tebe vječnog Oca sva zemlja poštuje).

I tako, nadopunjujući jedan drugog u svetom i nadahnutom dijalogu njih dvojica su sastavili himan “Te Deum”. Antički Rimski brevijar nazvao ga je “Himan svetog Ambrozija i svetog Augustina”, dok se u brevijaru proglašenom od svetog Pija X. naziva “Ambrozijanski himan”.

Veliki skladatelji i Te Deum

Tijekom stoljeća, veliki skladatelji privučeni snagom i veličinom ovog antičkog himna, okušali su se u skladanju glazbe za ovaj latinski tekst. Među njima su: Verdi, Berlioz, Dvorák, Haydn, Mozart i Henry Purcell. Handel je skladao tri skladbe, a “Preludij Te Deuma” Charpentiera poznat je i cijenjen u cijelom svijetu. Ipak, najpoznatija sklada “Te Deuma” je bez sumnje gregorijanski koral u kojem se jasno očituje kako je taj himan zahvala cijele Crkve.

S intonacijom nekog velikog zbora, u pratnji zvuka orgulja ispod kupole katedrale i s pjesmom vjernika ovaj himan izriče zahvalnost, slavu i molbu vječnom Bogu: “Fiat misericordia tua, Domine, super nos, quemadmodum speravimus in te.” (Neka bude milosrđe tvoje, Gospodine, nad nama, kako se ufamo u tebe.)