recenzija albuma duhovnog kutka duhovni kutak ući ću u tvoj hram tebi koji me zoveš pjesme duhovnog kutka

„Manje je više “ (Less is more) – to je slogan iz teorije umjetnosti koji je širu uporabu dobio tamo negdje krajem sedamdesetih kada su ga popularizirali u suvremenoj glazbi.

Slogan je bio korišten u arhitekturi, kada se zagovarao minimalizam, a iza njegove uporabe u popularnoj glazbi stajala je ideja kako pjesme treba osloboditi pretjerane produkcijske i aranžmanske nadogradnje.

Zašto? Kako bi u prvi plan izašla poruka koju je glazbenik htio prenijeti.

Taj slogan često mi je padao na pamet dok sam ovih dana preslušavao albume Duhovnog kutka – benda koji je dijelom istoimene katoličke evangelizatorske skupine okupljene oko zagrebačke XI. gimnazije.

Ti albumi – „Ući ću u tvoj hram“ (2016.) i „Tebi koji me zoveš“ (2014.) – pjesme koje su zabilježene na njima, svjesno se odriču producentske ili aranžmanske raskošnosti samo da bi dopustile melodiji i glasovima izraziti do konca poruku. A ta je poruka spasonosna Riječ.

U zvuku Duhovnog kutka nema nikakvih posebnih studijskih intervencija, u njemu čak i pljeskanje ruku u ritmu pjesme koju prati zvuči blisko kao da ste ga snimili vi i vaši prijatelji na nekom starom kasetofonu. I to taj zvuk čini autentičnim, iskonskim i neodoljivo snažnim. Tek akustična gitara ili ponekad solo klavir, neke sitne zveckalice u pozadini i preko tog minimalističkog okvira glasovi koji pjevaju o Bogu i kako im je iskustvo njegove ljubavi  promijenilo živote.

Naravno, spomenuta bi produkcijska neopterećenost (koju nikako ne smijemo miješati s nedostatkom produkcijske kvalitete, jer ona to nije) zvučala šlampavo da je ne prati ono najvažnije – nadahnute, izmoljene pjesme prepune Duha Svetoga.

Pjesme o konkretnim ljudima s konkretnim problemima i proživljenim duhovnim odgovorima pretočenim u kompozicije (poslušajte samo skladbu s prvog albuma “Lijepa si” koja govori o muškarčevoj borbi s požudom ili pjesme “Dragi” i “Baby” koje su na drugom albumu uvrštene jedna uz drugu i koje nude ženski i muški pogled na teologiju tijela).

Snaga takvoga izraza čuje se na oba albuma, ali ipak nešto jasnije na „Ući ću u tvoj hram“, prošle godine objavljenom albumu koji, barem što se potpisnika ovih redova tiče, svojom kvalitetom postavlja nove standarde na onome što zovemo „scena duhovne glazbe“ u Hrvatskoj. Taj album održava dinamiku intenzivne molitvene kontemplacije od zvukova crkvenog zvona koji nas u molitvu uvodi na prvoj pjesmi po kojoj je album dobio ime, do zvukova vojnog doboša koji nas na koncu posljednje pjesme na albumu – „Jači si od tame“ – šalje ojačane i okrijepljene Duhom Božjim u duhovni rat svakodnevice. Usput budi rečeno, ta posljednja pjesma mogla bi postati pravi „klasik“ duhovne glazbe u Hrvata – s dva muška vokala (Marko Kutlić i Stipe Bradvica) koji svojom međusobnom različitošću i istodobnim dopunjavanjem stvaraju nevjerojatnu duhovnu dinamiku koja pojačava dojam pjesme.

Spomenuto ozračje intenzivne i duboke kontemplacije upravo je ono najvažnije što nam Duhovni kutak prenosi ili u što nas uvodi. Ovo nisu pjesme koje najbolje od sebe daju na masovnim vjerskim okupljanjima po dvoranama (okupljanjima koja su, da se razumijemo, svakako potrebna i korisna). Ne, ovo su pjesme koje će u svom punom sjaju zasjati na malim molitvenim skupovima i klanjanjima pred Presvetim sakramentom. Ili u molitvenoj samoći pred križem ili ikonom. Takvima su zamišljene i tamo će najsnažnije djelovati.

Govoreći u striktno glazbenom smislu, zato su nam potrebne pjesme Duhovnog kutka. Da razbiju stanovitu „uniformiranost“ koja je, ruku na srce, pomalo zavladala našom glazbenom duhovnom scenom na kojoj svi počinju slično zvučati. Čini se kako ove pjesme, naime, svoje izvorište pronalaze puno više u naslijeđu katoličke glazbene scene u Hrvata koja traje još tamo od sedamdesetih godina prošlog stoljeća i čije je blago, nažalost, još neotkriveno, nego u onom što zovu „suvremenom kršćanskom glazbom“ (Christian contemporary music – CCM) anglosaksonske provenijencije, koja je referentnom točkom većine naših duhovnih bendova. A preko toga naslijeđa pjesme Duhovnog kutka idu sve do neiscrpnog glazbenog izvora katoličke liturgijske glazbe.

I zato je Duhovni kutak ne samo duhovno nego i glazbeno osvježenje.

Američki bend Minutemen imao je svojedobno pjesmu koja se zvala „Želiš li Novi val ili želiš istinu?“ (Do you want New Wave or do you want the truth?). Ideja te pjesme bila je otprilike da glazbeni i stilski manirizmi ne smiju stati na put poruci koja se prenosi i koja je najvažnija.

Ne spominjem to, naravno, zato što bih mislio da je njihova “istina” važna u kontekstu kršćanske glazbe. Nego zbog estetskog načela koje su promovirali svojim pjesmama i koje nam ovdje može biti zanimljivo.

Jer Duhovni kutak i njihove pjesme, čini mi se, postavljaju slično, parafrazirano, pitanje svima nama.

Želiš li „duhovnu glazbu“, „produkciju“, „bogate aranžmane“ ili želiš – Istinu?

Onu koja se, za razliku od one u pjesmi američkih pankera, piše velikim slovom. Onu koja jedina oslobađa i daje smisao našim životima.

Pa, vrijeme je da svi zajedno odgovorimo na njihovo pitanje…

Duhovni kutak je katolička evangelizacijska skupina kojoj je voditelj Stjepan Arnuš, a duhovnik svećenik Marinko Miličević. Zaštitnici su joj bl. Chiara Luce, bl. Charles de Foucauld i sv. Josemaria Escriva.

Više o Duhovnom kutku možete pronaći OVDJE.

Njihove CD-ove koje toplo preporučujemo možete nabaviti kontaktirajući ih putem maila duhovnikutak11@gmail.com.

Bl. Chiaro Luce, moli za nas!
Bl. Charles de Foucauld, moli za nas!
Sv. Josemaria Escriva, moli za nas!

Goran Andrijanić | Bitno.net