Sceni nedostaje dubine. Tu dijagnozu u posljednje vrijeme ponavlja gotovo cijela nova generacija domaćih duhovnih autora: ostali smo na površini, nedostaje hrabrosti da se krene u nove smjerove, previše je prepjeva, a premalo onoga što bi progovorilo našim ljudima.

Dijagnoza je, dakle, odavno postavljena. Međutim, rijetko se pojavi netko tko na nju odgovori s one strane s koje se taj problem najizravnije rješava – iz teksta.

Tomo Klabučar, dvadesetogodišnji student iz zagrebačkog Podsuseda koji glazbu potpisuje umjetničkim imenom Tomo, za sebe kaže da je prije svega tekstopisac, a tek onda glazbenik. Sredinom kolovoza objavio je svoj treći singl „Krila”, snimljen u suradnji s duom ZANAS, a materijal od kojeg je krenuo star je tri tisuće godina – Psalam 139.

Taj je tekst postavljen na ritam brazilskog funka, žanra rođenog u favelama Rija, kakav na domaćoj duhovnoj sceni dosad nije postojao.

Psalam pročitan u autobusu

Tomo ga je otkrio na najmanje svečan način koji se može zamisliti – u gradskom autobusu, čitajući čitanja dana.

„Taj dan je psalam bio baš ovaj i odmah sam se zaljubio. Otad mu se stalno vraćam i uvijek nađem nešto novo – snagu, utjehu ili motivaciju”, kaže.

Poanta refrena nalazi se u devetom i desetom stihu: Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. Kod Tome to zvuči ovako:

Do visina jedna me cesta vodi

Nosim krila ko da smo avioni

Sve sad imam i opet dobio bih

Jer nebo daje kada izgubimo se u molitvi

Priča u stihovima, a ne pjesma

Psalam je okosnica, ali ne i jedini materijal. Kroz „Krila” prolaze David koji obara diva, Salomon kojemu ni sve blago ne vrijedi koliko Bog, i kula koja se ruši kao Babilon. Uvodni stih pjesme okreće poznatu evanđeosku sliku naglavce: biser se ne baca u blato, nego se iz blata vadi.

Zato Tomo „Krila” i ne opisuje kao pjesmu.

„Ne bih to nazvao pjesmom nego pričom u stihovima. Puna je slika, poruka i pouka.”

Ambicija koja stoji iza toga vrlo je konkretna.

„Želim da ova pjesma mlade približi Bogu, a da je mogu bez grižnje savjesti pustiti u autu, na plaži ili bilo gdje drugdje – da im duša ostane na sigurnom.”

Refren koji nije htio napisati sam

Suradnja sa ZANAS-om nije nastala preko menadžmenta ni poznanstva na sceni, nego u salezijanskom oratoriju u Podsusedu, istom onom u kojem je nastao i sam duo. Tomo i Mateo Marić zajedno su išli u osnovnu školu i zajedno bili animatori, a Mateo mu je bio prvi vršnjak koji ga je učio ministrirati.

„Oduvijek mi je bio duhovni uzor među svima s kojima sam odrastao”, kaže Tomo.

U oratorij je poslije došao Marin Lučić, s kojim je Mateo odmah kliknuo – njih su dvojica kasnije osnovali ZANAS, dok je Tomo krenuo vlastitim putem. Veza je ipak ostala: Mateo mu je od prve pjesme producent i potpisuje aranžmane svega što je objavio, a Marin mu je snimio prve spotove.

„Krila” su nastajala više od godinu dana, u etapama, s pauzama i povratcima. Kad su versovi konačno bili gotovi, ostalo je pitanje refrena, a Tomi je fokus uvijek bio na tekstu, a ne na melodiji.

„Nemam onu energiju koju u izvedbi imaju njih dvojica, pa sam im odmah predložio da refren preuzmu oni.”

Prihvatili su brzo. Melodiju i tekst refrena napisali su zajedno, a ono što je do tada bila solo pjesma postalo je zajednički projekt.

Rep odabran zbog teksta

Tomo je u salezijanskom oratoriju od vrtića, ministrirao je od trećeg razreda osnovne škole, a poslije i sam postao animator. Danas studira multimedijsku produkciju.

Piše oduvijek – najprije priče, zatim stihove, a s vremenom rep, koji mu je i ostao najdraži žanr. I to iz razloga koji se rijetko čuje kao argument u obranu tog žanra.

„Po tekstu je najkompleksniji žanr i može poslati najdublje i najslikovitije poruke. To mi je kao tekstopiscu najvažnije. Prema glazbi koja veliča poroke i materijalizam uvijek sam bio kontra – ja rep radim za Isusa.”

Ta se podjela vidi i u tome koga sluša. Zanat i formu prati kod britanskih repera Central Ceeja i Davea te Amerikanca Jacka Harlowa, jer na duhovnoj sceni, kaže, sličnoga nema. Kad je riječ o sadržaju i duhovnoj vrijednosti, izdvaja jedno ime – KES Duhovni kutak.

Od velikog dijela domaće duhovne glazbe razlikuje ga i to što ne kreće od teme.

„Ima jako puno pjesama o Bogu i pjesama kojima se Njega slavi, ali nemaju ljudsku razinu”, kaže.

„Ne pišem tako da odlučim temu pa pišem o njoj, nego kroz svoje pjesme pišem svoj duhovni put.”

Taj put nabraja redom: obraćenje, uživanje, slavljenje, pad i kajanje te ponovno obraćenje i povratak Bogu.

„Kroz taj put svi prolazimo, pa moje pjesme nisu samo pozadinska glazba koja se sluša dok se kroz njega prolazi – kroz njih se taj put može proživjeti.”

Treći korak u nepunih godinu dana

„Krila” su njegov treći singl. Prošle jeseni objavio je „1221” – brojke koje pretvorene u slova daju ABBA, aramejsku riječ kojom se Isus obraća Ocu – pjesmu hip-hop zvuka ranih dvijetisućitih koja osuđuje materijalizam i priznaje da je Bog jedino što gasi žeđ i daje ispunjenje. Mjesec dana kasnije stigla je „Dat će Bog”, pjesma koju, kaže, treba pustiti kad ti treba odmor od svega i kad jednostavno želiš uživati u Bogu, napisana oko slike čovjeka koji leži pored izvora dok mu Bog gasi žeđ izvorom svoje ljubavi.

Obje su prošle vrlo dobro. Nakon “Dat će Bog” njegove su pjesme počeli puštati na Hrvatskom katoličkom radiju, a gostovao je i u emisiji Sacro ritam.

„Vjerujem da Bog stvarno djeluje kroz te pjesme, a to i je primarna svrha svega što radim.”

„Njemu na slavu, drugima na korist, a meni na spasenje”

Na novim projektima radi neprekidno i najavljuje zaokret.

„Mislim da će idućih nekoliko pjesama biti nešto što ljudi još nikada nisu čuli, a oni koji me poznaju to od mene ne bi ni očekivali.”

Među njima je i suradnja s mladom kršćanskom pjevačicom, čije ime za sada ne otkriva. Koncertima se veseli i želi ih, ali ih ne planira aktivno, sve, kaže, prepušta Bogu. Kad ga se pita zašto uopće radi glazbu, odgovor stane u jednu rečenicu kojom se, tvrdi, vodi u svemu.

„Vjerujem da mi je Bog dao talent pisanja i glazbe i želim ga iskoristiti što bolje mogu – Njemu na slavu, drugima na korist, a meni na spasenje.”

„Iskoristit ću svaku priliku koja mi se pruži, ali ništa ne silim. Znam da je najbolje kad pustim Njega da vodi.”

Do visina, kaže pjesma, vodi jedna cesta. Tomo je novo ime koje pjeva o njoj.