Nakon prošlogodišnje pauze na scenu se vraća najdugovječniji domaći festival duhovne glazbe – Uskrs fest. Na festivalu koji bi trebao zasjati u “novom ruhu” nastupit će fra Marin Karačić, Meri Cetinić, sestre Ramljak i brojni drugi izvođači. Tim povodom razgovarali smo s novom umjetničkom direktoricom festivala, poznatom hrvatskom pjevačicom Marijom Husar koja bi svojim iskustvom trebala podignuti Uskrs fest na novu razinu.

Uskrs fest, u čijoj organizaciji sudjeluju Hrvatska biskupska konferencija i Hrvatski katolički radio, održat će se 8. travnja s početkom u 19 sati u KD “Vatroslav Lisinski”. Ulaznice za festival možete kupiti na blagajni koncertne dvorane ili na internetskoj stranici www.lisinski.hr. Cijena ulaznice je 30 kn.

– Marija, kako je došlo do Vašeg angažmana na Uskrs festu?

To je dobro pitanje na koje ni sama nemam odgovor (smijeh). Recimo da sam se prepustila Božjoj volji. Don Mihael Prović, generalni direktor Uskrs festa, nazvao me jednog dana te me zamolio za pomoć. U početku sam mislila kako će se raditi o jednoj kavi na kojoj ću mu, s obzirom na svoje iskustvo u organizaciji Bono festa, dati par savjeta, no na kraju je sve završilo tako da su me imenovali umjetničkom direktoricom festivala. Istu funkciju imala sam i na Bono festu – festivalu popularne duhovne glazbe u Vukovaru – kojeg nažalost više nema, a koji je uspio hrvatsku duhovnu glazbu dovesti na jednu visoku i zavidnu razinu profesionalnosti glazbe, teksta i produkcije.

– Na koji način planirate podignuti razinu Uskrs festa?

Osluškujući što mladi žele. Osluškujući duhovnu glazbenu scenu u Hrvatskoj koja je u procvatu. Mogu reći da je moja misija, još otkako sam se počela baviti duhovnom glazbom, da se ona uzdigne iznad amaterizma, da bude što kvalitetnija i stane rame uz rame sa svjetskim izvođačima duhovne glazbe. Mislim da smo na dobrom putu. Na kršćanskim albumima koji se danas slušaju u Hrvatskoj rade vrhunski glazbenici.

Cilj nam je i stvaranje autorske duhovne glazbe koja će proizaći iz tima autora koji žive katoličku vjeru, a ne da to budu, recimo to tako, “pjesme po narudžbi”… Jer to se na duhovnim pjesmama osjeti.

Ovogodišnji izbor bio je malo drugačiji nego do sada. Imamo 17 genijalnih pjesama, mladih izvođača od kojih većina nikad nije nastupila na Uskrs festu. Imamo primjerice našu debitanticu, poznatu hrvatsku pjevačicu Meri Cetinić. Neke promjene se događaju, a kroz godine ćemo vidjeti kako će se one dalje razvijati.

– Zanimljivo je da ste to spomenuli. Mislite li da je do sada Uskrs fest uspio barem djelomično postići ono za čim težite? Je li uspio donijeti jednu profesionalizaciju duhovne glazbe?

Uskrs fest je najstariji festival duhovne glazbe u Hrvatskoj i on je postavio temelje ostalim festivalima, osobito što se tiče profesionalizacije. No, događaju se promjene, a one su u katoličkoj glazbi u Hrvatskoj doista velike. Mislim da ih Uskrs fest jednostavno treba pratiti.

– Je li festivalski oblik uopće prikladan za duhovnu glazbu?

Ovisi…

– O čemu?

O pristupu. Ako ćemo pristupati kao ostalim festivalima, s nekakvim rivalstvom te pritom zaboraviti da je Bog na prvom mjestu, onda nemaju smisla. No, ako je na prvom mjestu Bog, onda ćemo festivalu pristupiti u kršćanskom duhu zajedništva, ljubavi i poticanja jedni drugih da budemo što bolji. Onda to može biti jedno lijepo iskustvo i druženje, jedna lijepa uspomena koju ljudi nose svojim kućama. To ih također može obogatiti u daljnjem radu u njihovim župama, pogotovo iskustvo koje ljudi mogu steći na pozornici i u suradnji s genijalnim glazbenicima kao što je to ove godine. Ovo je jedan novi početak za Uskrs fest, a iduće će godine on biti još ljepši, veći, prošireniji i drugačiji…

– Možete li nam otkriti dio vizije za budućnost koju imate?

Vizija novog Uskrs festa nije samo moja. Ja sam osoba koja voli zajedništvo, koja se obogaćuje kroz iskustvo i znanje meni dragih ljudi. Ne volim raditi sama… Uz sebe imam jako dobar tim i taj tim je ono što nas čini drugačijima od ostalih. Tu su Goran Kovačić i Saša Miočić koji rade odlične aranžmane, tu je odličan bend u kojem su vrhunski muzičari Mario Klarić, Nebojša Buhin i Robert Vrbančić. Tu je i moja draga prijateljica i suradnica Petra Radin koja će režirati ovogodišnji festival. Svatko od nas ima neku svoju viziju i kad se okupimo uvijek nastane nešto novo. Otvoreni smo za nadahnuća, otvoreni smo za Božju volju, a smatram da kad je čovjek otvoren onda moraju doći i dobre ideje.

– Već se godinama u Hrvatskoj priča o krizi festivala. Je li ta kriza pogodila i Uskrs fest? Sjećam se da je, kad sam prije tri godine gledao festival u Lisinskom, bilo relativno puno praznih stolica, možda čak trećina dvorane…

Mislim da je ta kriza pogodila sve festivale. U Hrvatskoj ih je bilo previše te ih se dosta ugasilo…

Ljudi su imali dobre namjere kad su pokretali nove festivale, ali osobno mislim kako je bolje ići na kvalitetu nego na kvantitetu. Treba ponuditi dobar sadržaj, nešto novo i, kao što sam već rekla, osluškivati što mladi žele. Ja bih recimo voljela da Uskrs fest možemo pratiti i putem YouTube kanala i društvenih mreža i na taj način doći do što većeg broja ljudi…

– Moja najveća zamjerka Uskrs festu, s obzirom na to da sam i sam godinama uključen u duhovnu glazbenu scenu u Hrvatskoj, jest to da sam na njemu vidio jako puno izvođača, bendova i pjesama za koje više nikad nisam čuo, koji su se, na jedan način, “izgubili”. Kasnije, kada sam prolazio kroz starija izdanja festivala, otkrio sam još više bendova i pjesama koji se nigdje više ne pojavljuju. Koja je svrha Uskrs festa ako izvođači i pjesme, čast izuzecima, prođu nezapaženo, ako ih ni kršćanska populacija u Hrvatskoj ne pamti?

To ćemo promijeniti…

– Kako?

Sjećam se kada je nakon rata ponovno oživio Uskrs fest i tada se održavao u Studentskom centru… U to vrijeme nisam imala nikakve veze s vjerom, ali sam došla na poziv jednog prijatelja koji je tamo svirao. Bila sam iznenađena fenomenalnom atmosferom i fenomenalnom publikom koja je prštala radošću.

Moguće je da jedna razina profesionalnosti takvu atmosferu malo “ubije”, ali to moramo promijeniti. Na dosadašnjim festivalima znalo je doći do rivalstva i razjedinjenosti, ali ako se osjeti zajedništvo, ako se razvije ljubav prema talentu koji ti je Bog dao, onda smatram da se takve stvari više neće događati – pjesme za koje ljudi nikad nisu čuli ili izvođači koji se nikad nisu vratili na festival. Nama trebaju izvođači i dobri interpretatori koji žive vjeru, izvođači iz molitvenih zajednica i župa s pjesmama koje su nastale iz molitve. To će se osjetiti već ove godine u pjesmama koje je komisija Uskrs festa izabrala. Bit će naravno boljih i manje boljih pjesama, ali neće biti loših.

Sama komisija sada je sastavljena na drugačiji način. Radi se o malom i profiliranom krugu suradnika. Ono što je možda bio problem prošlih godina je to što je u komisiji sjedio veliki broj ljudi koji su zasebno ocjenjivali tekst, glazbu i interpretaciju. Te stvari se ne mogu ocjenjivati odvojeno jer je pjesma jedna cjelina i zato ove godine imamo jednu komisiju koja ocjenjuje sve. Također, važno je istaknuti da festival od ove godine više neće biti natjecateljskog tipa…

– Pretpostavljam da je jedan od razloga tome to zajedništvo koje ste nekoliko puta spomenuli…

Da, smatram kako nema potrebe za natjecanjem već bi nam svima trebao biti cilj da te pjesme ostanu i zažive među nama. Vjerujem da će s ovog festivala biti dosta pjesama koje će ostati… Već se sad u komisiji međusobno “svađamo” koja je pjesma kome najdraža (smijeh). Imamo odlične izvođače, odlične autore i nadam se da ćemo na kraju postići naš cilj. Ali za to treba vremena…

– Ima li Uskrs fest evangelizacijski potencijal? Nakon svakog festivala izlazi album s pjesmama, HRT objavljuje snimku koncerta, ali može li se taj potencijal bolje iskoristiti?

Naravno da Uskrs fest ima evangelizacijski potencijal, svaki festival duhovne glazbe bi ga trebao imati…

Iz tog razloga napravili smo novu internetsku stranicu i novi Facebook profil. Također, ove godine sve snimamo u vlastitoj produkciji – audio i video – te ćemo taj materijal ponuditi ostalim televizijskim i radijskim postajama. Cijeli koncert snimat će produkcijski tim Aheropita dok će audio snimati Morris studio, a režiju rasvjete raditi Sven Ćustović. Također ovdje moram spomenuti i izvršnog direktora festivala, gospodina Slavka Nedića s HKR-a, koji je već godinama uključen u organizaciju Uskrs festa.

Ove godine uveli smo i jedan novitet, a to je da će svaka pjesma, zahvaljujući timu Aheropita, dobiti svoj videospot.

– Marin Ivanović Stoka poseban je gost ovogodišnjeg Uskrs festa. Što možemo očekivati od njega?

Svašta (smijeh). To će biti Marinov prvi nastup u Lisinskom za koji priprema nešto posebno. Nastupit će samo uz klavirsku pratnju Gorana Kovačića te povezati svjedočanstvo i pjesmu. Marin je osoba koju poznajem već jako, jako dugo, još iz onih prijašnjih dana kada nismo imali nikakve veze ni s Crkvom ni s vjerom, a sad smo se našli na jednoj novoj liniji puta, sad smo na drugoj strani. Njegova priča definitivno može pružiti lijepu poruku mladima.

– Teško mi je povezati Stoku s festivalom…

To je to, to je ono što ja volim – spojiti nespojivo.

– Koliko će sam Uskrs fest biti stilski različit?

Jako… Važno je stvoriti imidž festivala koji je otvoren za modernu glazbu, za modernu produkciju i interpretaciju. Trebamo biti u svijetu, ali ne od svijeta. Dobra glazba je dobra glazba i mislim da Uskrs fest može ići u korak s vremenom. I treba ići, i ići će.

– Od 46 prijavljenih izabrali ste 17 pjesama. Je li Vam bio problem nekome reći “ne” na njegovu duhovnu pjesmu?

Ne. Nemam taj problem… Izbor je za mene bio jednostavan. Uvijek idem za pjesmom, ne gledajući ime koje stoji iza nje. Nekoliko puta sam preslušala svoj odabir kako bih znala da je to zbilja to i nisam dvojila ni sekunde. Oni koji nisu prošli neka nam ne zamjere. Bit će još Uskrs festa…

– Pretpostavljam da ste ostali u dobrim odnosima s ljudima iz svijeta glazbe koji nisu u vjeri. Kakav je njihov stav o hrvatskoj duhovnoj sceni i glazbi?

Mislim da smo razbili te neke barijere i predrasude. Tu prvenstveno mislim na samu kvalitetu duhovne glazbe koja je svojim porastom stekla sve više slušatelja.

Danas glazbenici s velikim poštovanjem gledaju na razvitak duhovne glazbene scene jer vide ekipu koja fenomenalno pjeva, koja ima fenomenalne pjesme i odličnu produkciju, i ono što je meni bitno, autentičnost. Tu moram spomenuti i svoju sestru Ivanu koja je s pjesmom “Gospodine, hvala” dotaknula mnoge kolege. Mnogi su joj rekli da je to najljepša pjesma koju je ikad napisala. Uzmimo za primjer i sestre Ramljak koje su također postigle uspjeh na Supertalentu. Velik broj ljudi je prvi put čuo “Dubine” i ostao u pozitivnom šoku… Ljudi su im pristupili s predrasudom, ali one su na njihovom završnom nastupu pale. Dobra glazba je uvijek dobra glazba i ona će doći do svih ljudi bez obzira koji predznak imala.

Razgovarao Tino Krvavica | Bitno.net