*Na današnji dan 1860. godine rođen je austrijski skladatelj i dirigent Gustav Mahler

Skladatelj Gustav Mahler rodio se 1860. godine u židovskoj obitelji koja je govorila njemački, u češkome selu Kaliště, koje je tada bilo dio Austro-Ugarske. Kada su sedam godina kasnije Židovi mogli postati punopravnim građanima, Mahlerov otac Bernard žurno je iskoristio tu mogućnost. Svoju je ambiciju prenio na svojega glazbeno nadarenoga sina, kojega je s petnaest godina poslao na bečki Konzervatorij, što je bila selidba koja mu je nesumnjivo naškodila.

No Mahler je uskoro pronašao nove prijatelje među socijalistima i pangermanskim nacionalistima koji su odbacili tradicionalna uvjerenja i nadahnjivali se djelima Schopenhauera, Wagnera i Nietzschea. Njihova je religija bila umjetnost romantizma, naročito glazba, i ljudima sa stvaralačkim genijem pripisivali su mesijanski status.

No Mahlerov je radikalizam bio kratkoga vijeka. Umjesto toga započeo je svoj munjeviti uspon u karijeri dirigenta. 1897. godine kršten je u Katoličkoj Crkvi, prije nego što je preuzeo mjesto u bečkoj Dvorskoj operi. Njegovo je obraćenje bilo barem jednim dijelom pragmatične prirode, iako je Mahler već bio veoma dobro upoznat s kršćanskom kulturom. Često je čitao Bibliju i poznavao je koralne mise Haydna, Mozarta, Beethovena, Schuberta i Brucknera. Johann Sebastian Bach, čija su djela „Misa u h-molu” i „Muka po Mateju” bila među najvećim ostvarenjima zapadnjačke glazbe, također je bio iznimno značajna ličnost za Mahlera.

Mahler je upijao i književnost kršćanske tematike – djela Shakespearea, Dantea, Goethea i Dostojevskoga, ali na njega je nesumnjivo najveći utjecaj izvršilo djelo Des Knaben Wunderhorn („Dječakov čarobni rog”), antologija srednjovjekovnih narodnih pjesama prožeta kršćanskom simbolikom. Ti pučki tekstovi predstavljali su svijest prije razdoblja prosvjetiteljstva, vrijeme kada razlika između subjekta i objekta, duha i materije nije bila veoma jasno definirana. Mahler je na osnovi tih napisa sastavio dvadeset i tri pjesme prepune karaktera, čija naivnost ponekad graniči s ironijom, ali one savršeno izražavaju skladateljevu čežnju za rajem iz djetinjstva koji nikada nije postojao, rajem koji zauvijek ostaje izvan domašaja.

Mahlerova je najveća želja bila pripadati. Kako bi jedan vizionar i genij mogao pronaći prihvaćanje? U svojoj Drugoj simfoniji, „Uskrsnuće”, napetost između sekularnoga kolektiva i pojedinčeve potrage za transcendencijom dovodi do dramatične pripovijesti.

Početni stavci djela prikazuju emocije koje okružuju smrt jednoga junaka, a stavak scherzo je skladan po uzoru na pjesmu iz „Čarobnoga roga”, „Propovijed svetog Antuna ribama”: jato neznalica pliva dalje, nimalo impresionirano propovjednikovim uzvišenim riječima. No zatim se simfonija od cinizma okreće prema vjerovanju, i to preko jedne druge prelijepe pjesme iz „Čarobnoga roga”, za solo sopran. Urlicht („Praiskonsko svjetlo) aludira na biblijsku priču o tome kako se Jakov hrvao s anđelom. Tu se Mahler bori sa sumnjom, ali nju nadvladava jednostavna koralna dionica, koja izražava djetinju vjeru. Duša pronalazi utjehu u naručju anđeoske majke.

Finale simfonije iznimno je dramatično. Što se na Sudnji dan događa s bezbožnim dušama? Mahler nas iznenađuje. Zbor šapće pjesmu Friedricha Gottlieba Klopstocka „Oda o uskrsnuću”, prije nego što se glazba uzdigne do ekstatičnoga vrhunca, u kojemu se slavi božanska ljubav. Nitko, smatrao je Mahler, neće biti osuđen, tko god da je bio i što god da je učinio. Kršćansko suosjećanje ponovno prevladava u Trećoj i Četvrtoj simfoniji. Finale Četvrte simfonije još je jedna pjesma iz „Čarobnoga roga”, „Rajski život”, u kojemu mesar Herod proždire Krista-Jaganjca. No na kraju nam se sveta Uršula – još jedna vizija idealizirane ženstvenosti – smješka s bezuvjetnim prihvaćanjem.

Ako su Mahlerove Peta, Šesta i Sedma simfonija skeptičnije prema transcendenciji, Osma simfonija, iz 1907. godine, vraća se na romantizam njegove ranije glazbe. Djelo započinje energetičnim koralnim aranžmanom latinskoga himna Veni Creator Spiritus („O dođi Stvorče, Duše Svet”), remek-djelom kontrapunktalne dovitljivosti, u kojemu se eros na dan Duhova sublimira u plamene jezike. U drugome dijelu Mahler je postavio završni prizor iz Goetheova „Fausta”. Duša, koju nose anđeli i pokajnici, lebdi prema raju, kamo je privlači Mater Gloriosa („Slavna Majka”). To nas podsjeća na baroknu veličanstvenost austrijskih crkava, s njihovim detaljno izrezbarenim oltarima i uzvišenim freskama. Simfonija završava tako što Chorus Mysticus („Otajstveni zbor”) hvali načelo Vječnoga ženskoga, dok se ljudsko i božansko susreću u plamenu ekstaze.

Ako se Mahlerova kasnija djela naizgled vraćaju modernizmu njegovih simfonija iz sredine njegova stvaralaštva, kršćanske ideje nikada nisu predaleko. Prvi, tragični stavak Devete simfonije (1909.) prožet je aluzijama na Wagnerovu operu „Parsifal”. Mahler je tu i ranjeni kralj i dvorska luda koja traži Sveti gral. U svojemu ciklusu simfonijskih pjesama „Pjesma o zemlji” (1909.) Mahler koristi prijevode prastarih kineskih tekstova, a u posljednjemu stavku skladbe Der Abschied („Oproštaj”) taoistička poslušnost kombinira se s odjecima Bachove „Muke po Mateju”. U trenutku rastanka dva prijatelja ispijaju čašu vina, a zatim se duša na odlasku rasplinjuje u vječno blještavilo plavoga obzora.

U Mahlerovoj glazbi imamo osjećaj da se radi o borbi s kozmičkim silama. Poput Jakova koji se hrvao s anđelom, on viče: „Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.” Kroz cijeli svoj život Mahler se držao vjere u Boga koji blagoslivlje, koji sudjeluje u ljudskoj patnji. Odupirao se Nietzscheovoj polemici protiv kršćanstva, s njezinim rizikom zapadanja u nihilizam, i umjesto toga tražio je univerzalni smisao u kršćanskim simbolima, ogoljenima od svojih povijesnih primjesa. Mahler je umro 1911. godine. Tijekom svojih posljednjih nekoliko godina proživio je nekoliko veoma teških osobnih kriza.

Usprkos svemu tome, njegova je vjera preživjela, kako nam iznimno dirljivo otkriva transcendentna ljepota njegove nedovršene, Desete simfonije.

Izvor: Catholic Herald | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.

Prijedlog za slušanje