*Na današnji dan, 23. veljače 1685. godine, rođen je veliki njemačko-engleski barokni skladatelj Georg Friedrich Händel. Tim povodom ponavljamo ovaj tekst p. Božidara Nagyja.

Georg Friedrich Händel, koji je većinu svoga života proveo u Engleskoj, stvarajući ondje svoj glazbeni opus, zapao je 1740. godine u tešku duševnu krizu koja je trajala mjesecima. Izgleda da je njegov genij došao u suton i da je njegovom muzičkom stvaralaštvu došao kraj. Kad se 21. kolovoza 1741. godine kasno navečer vratio iz šetnje, dočeka ga pismo njegova prijatelja u kojem ga je ovaj molio da napiše glazbu za novi oratorij. Pročitavši pismo, zgužva ga i baci na pod ne pogledavši ni naslov ni tekst oratorija koji je bio priložen. Osjetio se povrijeđen. Shvatio je tu molbu kao ruganje jer je već odavno osjećao potpunu malaksalost i odsutnost svake inspiracije. Ipak, noću mu nešto nije dalo mira. Mučen nesanicom, ustane i podigne zgužvani tekst s poda. “Mesija” – stajalo je na naslovnoj stranici. Počne čitati – što dalje, to strastvenije, brže. U glavu su mu se već počele rojiti melodije na biblijske tekstove, koji su dolazili kao melem na njegovu izmučenu dušu. Pročitavši tekst, Händel je bio oduševljen. Odjednom se probudila skrivena energija, za koju ni on sam nije slutio da se u njemu još krije.

Tri tjedna Händel nije izlazio iz kuće. Sluga koji ga je dvorio nije znao što se to s njim događa. Jeo bi malo, govorio nije ništa, nikoga nije primao, niti je odgovarao na pitanja. Nitko nije ni slutio da se rađa jedno od najveličanstvenijih muzičkih djela i najljepši Händelov oratorij.

Za 20 dana djelo je bilo gotovo. Zvuči upravo nevjerojatno da je tako grandiozan oratorij, s tako dotjeranom glazbom i nenadmašivim bogatstvom melodija upravo nebeskih inspiracija, koje u izvođenju traje dva i pol sata, bilo napisano u tako kratkom roku. Pošto ga je napisao, Händelu se potpuno vratila i fizička i duševna snaga, koja mu je omogućila daljnje muzičko stvaralaštvo.

Djelo je prvi put izvedeno 13. travnja 1742. u Dublinu. Nekoliko dana prije izvedbe došla su dva čovjeka, predstavnici karitativnih udruženja za bolesnike i utamničenike, zamoliti Händela da prihod od prve izvedbe ide u karitativne svrhe za pomoć bolesnima i utamničenima. Veliki maestro ne samo da je pristao na molbu nego je na iznenađenje tih predstavnika rekao: “Ne, za ovo djelo neću novaca. Nikad neću za nj naplaćivati. Tu sam ja dužnik prema nekome drugome. Neka ono ostane zauvijek vlasništvo zatvorenika i bolesnika! Ta i ja sam bio sam bolestan i ovo me je djelo izliječilo. Bio sam zatvorenik i ono me je oslobodilo!”

Na dan premijere kojoj je, naravno, prisustvovao i Händel, prije nego je otpjevao “Amen” (koji u izvođenju traje tri i pol minute), Händel je napustio dvoranu. Htio je izbjeći zahvaljivanje ljudi i njihove čestitke jer je bio svjestan da ih ne zaslužuje. On se sam htio zahvaliti Milosti koja ga je nadahnula da je mogao iskomponirati tako veličanstvenu stvar.

Osobno uskrsnuće

Zanimljivo je da Händel kasnije nije nikad više došao u takvo duševno stanje unutarnje krize, kao prije toga. Veličanstveni “Aleluja”, najpoznatiji i često izvođeni stavak iz njegova Mesije, koji nam tako zorno predočuje stvarnost Kristova uskrsnuća, kao da je i za njega značio uskrsnuće na novo razdoblje njegova stvaralaštva. Bilo je i nadalje životnih udaraca, teških časova, ali ga nijedan nije duševno slomio. Ni sljepoća nije onemogućila njegov duh da gotovo do zadnjeg časa komponira. Od svih svojih djela najviše je volio “Mesiju”, svjestan što mu duguje. S tim djelom, s kojim se vratio iz podzemlja, htio se i oprostiti od ljudi. Pred sam Uskrs 6. travnja 1759., u 74. godini života, zaželio je da ga još jednom izvedu u dvorani gdje se toga dana izvodio “Mesija”. Slijep, iznemogao, s pjevačima je pjevao pojedine dionice s dubokim ganućem i sa suzama koje su kapale iz njegovih ugaslih očiju. Vratili su ga kući potpuno iznemogla. Na Veliku subotu, prije nego što su zvona navijestila svijetu pobjedu života nad smrću, veliki umjetnik G. F. Händel pridružio se anđeoskim zborovima da kroz svu vječnost slavi Kristovo uskrsnuće, kao što je to veličanstveno dao naslutiti i predosjetiti u odlomku “Aleluja” iz svoga oratorija.