RECENZIJA TONIJA MATOŠINA

Drugi autorski album Lauren Daigle jedan je od najdalekosežnijih vjerskih albuma zadnjih godina

“Look Up Child” album je koji svoj naslov jasno iscrtava svakom pjesmom, osjetno usmjeren prema gore. Lauren čak na trenutak (odnosno, pjesmu) postavlja Boga u prvo lice koje u razoružavajućoj, gospel zborom potpomognutoj baladi “Rescue” pjeva kako čuje njezin (tvoj, moj…) SOS

Lauren Daigle – “Look Up Child” (Centricity Music, 2018.)

Usprkos prevladavajućim ili bar glasnijim tezama, popularnoj kulturi ne nedostaje istinski lijepe, Čežnjom hranjene i Nebu okrenute glazbe. Mnogo je šuma, da, mnogo besciljne buke i samodopadne kozmetike, osobito na top-listama i pod snažnijim reflektorima; mnogo i propagande slobode koja to odbija biti u onoj mjeri u kojoj odbija svoju odgovornost; mnogo je sjajem i raskoši zakrabuljene oholosti i dvodimenzionalne, fast-food duhovnosti u notama i versima te pokretnim slikama, nekada čak i nenamjerne, ali toliko da se sve čini najobičnijom potrošnom robom za neki “vrli novi svijet”… Mnogo je svega što nam zadržava pogled i osjetila u horizontalnoj ravnini, ali to nije razlog da ne vidimo ili potražimo ono lijepo, ljepše, najljepše iz te iste suvremene kulture, konkretno, glazbe koja bi i trebala činiti život ljepšim. Takvu glazbu ne treba pritom tražiti samo u točno određenim žanrovskim i tematski usko određenim ladicama, ali nikako ne treba ni te ladice unaprijed odbaciti kao jednolične i samodopadne. Ovdje upravo imamo više nego dobar povod za otvaranje jedne takve ladice…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Lauren Daigle mlada je dama rođena prije 27 godina u Lafayetteu, u američkoj saveznoj državi Louisiani, gdje je odrastala u “glazbenoj kutiji”, kako je njezina majka nazivala dom u kojem je obitelj živjela. Dakle, glazba i pjevanje bili su neizostavni dio obiteljske svakodnevice u kraju inače poznatom po bogatom glazbenom nasljeđu, odnosno, multikulturalnosti koja ga je satkala. No, od bavljenja glazbom u ovom slučaju možda ništa ne bi bilo da se Lauren nije suočila s infektivnom mononukleozom koja ju je na gotovo dvije godine držala podalje od školskih klupa. U bolesti i borbi s njom buduća je dobitnica Grammyja, naime, našla put koji joj se otvarao u najljepšoj realizaciji one narodne “nije svako zlo za zlo”; umjesto misijskog rada koji joj je prvi nametnuo kao životni poziv u tim trenutcima (i provela je jedno vrijeme – nakon mature – radeći u misiji u Brazilu), baš kroz sve što joj je otvarala vjera spoznala je da je glazba ono gdje će se moći u potpunosti realizirati. Ostvariti se kao Božje dijete odgovorno za svoje talente, svjesno poziva u mjeri da danas može poniznim glasom iskreno pjevati: “Ja ne mogu zaraditi sve ono što si mi besplatno dao – čime li sam zavrijedila takvu ljubav?”

Glazba ju je počela konkretnije zaokupljati tijekom studentskih dana pa je dospjela i do mjesta vođe crkvenog zbora. Okušala se i u popularnoj TV-franšizi “American Idol”, i to u dva navrata, 2010. i 2012., ali nije dogurala do završnice. Put pred njom ipak je bio jasniji od onog što (ni)je nudio televizijski kič-spektakl; nakon pjevanja back-vokala na EP-ju sastava The Assemblie, zapazila ju je diskografska kuća Centricity Music i ponudila joj ugovor za snimanje vlastitog albuma. Pod okriljem te za suvremenu kršćansku glazbu specijalizirane kuće Lauren je 2015. snimila vrlo zapažen prvijenac “How Can It Be”, kojeg je ubrzo, već iduće godine, naslijedio album božićnih pjesama “Behold: A Christmas Collection”. Oba su zauzela prva mjesta na američkim listama suvremene kršćanske glazbe, ali Lauren je htjela doprijeti i dalje. Bitnije, znala je da to može.

“How Can It Be” je bila, naime, solidna, ali ne i izuzetna zbirka pjesama pisanih tek formiranim autorskim rukopisom. Iz sigurnih obrazaca nije iskakao ni uglavnom bljedunjav božićni album, ali je zato nakon tih komercijalno uspješnih izdanja Lauren prepoznata kao glas koji imponira kvalitetom, bojom i dosezima, što nas konačno dovodi do albuma “Look Up Child”, objavljenog još u rujnu. Nespretnu koliko i laskavu, ali i zahtjevnu titulu “kršćanske Adele” Lauren Daigle ovdje je zavrijedila ne samo rasponom svoga predivnog glasa već i glazbom koja ga je ovila i koja je sada snažnija i odvažnija, konkretnija nego na ranije spomenutim albumima. Ići ću i korak dalje – “Look Up Child” jedan je od najboljih pop albuma nedavno minule godine!

Već sam početak oduševljava jer “Still Rolling Stones” je pop-rock koji s naslagama soula i gospela podiže kao najfinija budnica, pri čemu sličnost s već spomenutom Adele i njezinim hitom “Rolling in the Deep” možda može zabrinuti na trenutak, ali će već idućega trenutka Laurenina ispovijest živjeti svoj jedinstveni život, postavljajući i tematski osnovne smjernice cijeloga albuma – “ova djevojka ne ide više nikamo“, kako će jasno reći u “This Girl”, misleći na svoju povezanost s Gospodinom, rezime je onoga što ova mlada dama želi poručiti. “Sama iskopala sam ovaj grob, da, ali Ti si me dozvao imenom“, Lauren pjeva u prologu albuma i uistinu zvuči kao netko tko se odaziva i želi to dijeliti. Dijeliti sa što širim auditorijem, ne stišavati glas niti se ograničavati na žanrovske ili klanovske kalupe.

To što će još jednom upadljivije zazvučati kao Adele – u predivnoj “You Say”, koja dijeli neke sličnosti s hitom “Someone Like You” – nije zasmetalo ni žiriju Grammyja, koji je tu prestižnu nagradu u kategoriji najbolje suvremene kršćanske pjesme dodijelio upravo ovoj gospelom oplemenjenoj baladi, zapravo još jednom dirljivom činu zahvale: “U Tebi nalazim svoju vrijednost, u Tebi nalazim svoj identitet“. U refrenu osjetno usmjerenom Nebu, Lauren istodobno snažnim i posve lomnim glasom kliče: “Ti kažeš da sam voljena i kad ne osjećam ništa, Ti kažeš da sam snažna kad mislim da sam slaba, Ti kažeš da me držiš i kad padam, pa i kad nigdje ne pripadam Ti kažeš da sam Tvoja – i ja vjerujem, ja vjerujem!” A u istoj pjesmi, u istom, dakle, zamahu, kao konačnu potvrdu predanosti i povjerenja, imamo i stihove: “Sve što imam stavljam sada pred Tvoje noge: imaš svaki moj poraz, Bože, imat ćeš i svaku pobjedu!

Lauren Daigle nije se glazbeno usudila (možda bi točnije i poštenije bilo reći, nije imala potrebe) odmicati previše od srednjostrujaških obrazaca, ali “Look Up Child” ipak nije pravocrtna ni monotona zbirka pjesama, koliko god se čvrsto držala – možda i samu sebe tako hrabreći u svojim odlukama i u samoj vjeri – zadanih tematskih okvira i smjernica. Kad to najmanje očekujete, na ovom ćete albumu naići i na začine reggaea, na što bih na prvu zakolutao očima, ali u “Your Wings” to se pokazalo sjajnom kombinacijom, baš kao i u još egzotičnijoj naslovnoj pjesmi, bližoj, zapravo recepturama reggaetona, u kojoj na ritmovima zavičaju joj bliske Srednje Amerike Lauren pjeva kako zna da “Ti svime ravnaš, i našim patnjama, i onda kada to ne možemo vidjeti“. Ove dvije pjesme pokazale su se ključnima za glazbeno “podebljanje” albuma koji je lako mogao zaplivati u statičnosti.

No, još je tu impresivnih malih pjesama glazbeno krojenih za svačije uho, a tekstovima izraženo motivacijskih i molitvenih, do pola intimističnih a od pola puštenih kao mreže. Jer “Mogu Ti obećati ovo, sada sam posve sigurna u to – ova djevojka ne ide više nikamo” (pjesma “This Girl”) stoji jasno kao sidrište za svu liriku koju je Lauren sposobna iznjedriti u datom trenutku. Zvuče li za popularno kulturu “blasfemično” stihovi poput “Pretražila sam svijet da bih shvatila da je moje srce Tvoje, pretražila sam svijet da bih našla to što sam tražila i ne želim ništa više: moje je srce Tvoje“, gotovo kao odgovor U2 i njihovoj “I Still Haven’t Find What I’m Looking For”? Tim više jer ista usta zovu svoje srce buntovnim (pjesma “Rebel Heart”), ali ga i nude na pladnju: “Oče, ne želim više bježati, skršio si moj otpor svojom ljubavlju“. Ne čini se da potpisnicu ovog albuma zanimaju pitanja, ona jednostavno podastire sve što ju je dovelo do ovoga trenutka, do ovoga mikrofona i pozornice s koje se može obratiti prepustivši upitnike drugima.

U tom je kontekstu možda najzanimljivija pjesma ovdje “Losing My Religion”, koja nije obrada slavnog rock-hita s početka devedesetih, baš kao što joj se, kao niti u slučaju R.E.M., naziv ne treba tumačiti doslovno. “Gubim svoju religiju, nalazim nešto novo; trebam nešto drugačije, a drugačije je Tebi nalik“, pjeva Lauren oslobođena nekih maski koje je morala ili mislila da mora nositi, slobodna od uloga koje je osjećala kako treba glumiti. Poziv je to, zapravo, na življenje vjere, a tek vrijeme može pokazati koliko je to možda i iskra opiranja nekim dogmatskim aspektima vjere ili institucionalnim okvirima religije. No, dok god ta ista osoba pjeva “Kad ne vidim, Ti me vodiš; kad ne čujem, Ti mi pokazuješ; kad ne mogu stajati, Ti me nosiš; kad sam izgubljena, Ti me nalaziš; kad sam slaba, Ti si jak” (“Everything”) i “Iznad svih laži, znam da Ti ćeš pokazati put” (“Remember”) ne osjećam da imam pravo suditi, osobito ne unaprijed.

“Look Up Child” album je koji svoj naslov jasno iscrtava svakom pjesmom, osjetno usmjeren prema gore. Lauren čak na trenutak (odnosno, pjesmu) postavlja Boga u prvo lice koje u razoružavajućoj, gospel zborom potpomognutoj baladi “Rescue” pjeva kako čuje njezin (tvoj, moj…) SOS i “poslat ću vojsku da te nađe, usred najcrnje noći, da, Ja izbavit ću te“. Cijelim albumom struji ta… ne više želja, već prije odluka – kročiti dalje uz Gospodina, biti u vjeri i svagdanu ista osoba. Čovjek okrenut Kristu kao Istini, Putu i Životu. Nakon što u drugom dijelu album pomalo zapinje u obrascima jasnim već na samom početku, prijeteći ipak uletjeti u monotoniju, završnica s obradom tradicionalnog napjeva “Turn Your Eyes Upon Jesus” donosi idealni epilog zbirci koja je zavrijedila i tog Grammyja za najbolji album suvremene kršćanske glazbe u protekloj godini.

Dospjevši do čak trećeg mjesta na Billboardovoj listi 200 najprodavanijih albuma (bez žanrovskih prefiksa), drugi autorski album Lauren Daigle jedan je od najdalekosežnijih vjerskih albuma zadnjih godina, a koji to opravdava i kvalitetom i emotivnošću, snagom autorskog i izvođačkog dara. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da ga pažljivije preslušam i pokušam vam ga predstaviti ovdje, ali za nikada nije kasno, kažu, osobito ne za tople preporuke.

Toni Matošin | Bitno.net

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 22. veljače 2019.

Možda vam se svidi