RECENZIJA TONIJA MATOŠINA

Mia Dimšić i Andrej Grozdanov napravili su božićne albume koji funkcioniraju i daleko od vreve adventskih sajmova

Andrej Grozdanov i Mia Dimšić: Toni Matošin recenzira za vas dva svježa domaća izdanja, trenutno ponajbolja u kategoriji ‘božićnih albuma’, prvi u razredu manje ambicioznih, a drugi iz naramka ambicioznijih albuma božićne tematike…

Mia Dimšić Andrej Grozdanov

Foto: Andrej Grozdanov i Mia Dimšić

Tzv. božićni albumi odavno su izborili žanrovsku ladicu samo za sebe. Pritom se isto toliko davno takvima ne zovu nužno albumi ispunjeni vjerskim, božićnim pjesmama, već sva ona glazba koja navodno sadrži “čaroliju” ili naprosto ugođaj Božića kao blagdana sekulariziranog do razine kulta potrošačke groznice i čak postupnog brisanja imena (valjda je politički korektnije danas čestitati “sretne blagdane” umjesto sam blagdan konkretno imenovati).

Božićne pjesme i albume tako su snimali mnogi poznati bendovi i izvođači, od Binga Crosbyja, Franka Sinatre i Elvisa Presleyja preko The Beach Boys i The Carpenters, čak i Jamesa Browna, do Mariah Carey, Sheryl Crow ili Destiny’s Child, pritom prije svega obilato koristeći komercijalni potencijal takvoga proizvoda.

Ne treba, dakle, tražiti među božićnim albumima popularne glazbe, bila ona rock, pop ili bilo kojeg drugog prefiksa iz te glazbene obitelji, uistinu vjersku glazbu niti velike duhovne dosege. Da, nađe se tu odličnih albuma, klasika popularne glazbe kao što su “A Christmas Gift for You” iz klasične radionice Phila Spectora ili “The Beach Boys’ Christmas Album” – da navedem tek osobno mi najbliže dične primjere – ali za puno glazbeno božićno iskustvo bit će, naravno, potrebno nešto mnogo više. No, bacimo ovom prigodom, uslijed i u nas sve značajnije profanizacije adventskog duha, oko (uho) na neka od baš tih blagdanskih glazbenih uradaka. Ovaj put bit će to dva svježa domaća izdanja, trenutno ponajbolja u svojim kategorijama, prvi u razredu manje ambicioznih, a drugi iz naramka ambicioznijih albuma božićne tematike…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mia Dimšić – “Božićno jutro” (Croatia Records)

Foto: Mia Dimšić

Mlada Osječanka Mia Dimšić svojim je hitom “Život nije siv” osvojila Hrvatsku, pogodivši pritom ukus najmlađe kao i starije publike. Vedra pop-pjesma najavila je istoimeni album koji je početkom ovogodišnjeg proljeća pokazao da se iza fasade hita za sve uzraste krije ozbiljnija i vitalnija priča. Zbirka sjajnih, optimističnih pjesama krojenih na dodirištima osunčanog popa i diskretnog countryja lansirala je hrvatsku verziju Kacey Musgraves kao jednu od najperspektivnijih novih imena domaće pop-scene. Slijedom nekih zakonitosti glazbene industrije naznačenih u uvodu, ali s druge strane i, kako mi se čini, afinitetima same Mije, božićni album bio je očekivan korak u trenutku kad se Zagreb svojim blještavilom boja i asortimanom kobasica i kuhanoga vina prilično uspješno nadmeće s “adventskim” gradovima u najširoj okolici, vukući za sobom i druge naše gradove u pokušaju obogaćenja turističke ponude. “Božićno jutro” mala je i slatka zbirka božićnih pjesama kojom je mlada pjevačica odlučila protrčati srednjim putem, zadovoljivši tako, bar donekle, svačiji apetit, a pritom dodavši i dvije posve nove, autorske pjesme.

Naime, već samim pogledom na popis pjesama dade se iščitati kako je u pitanju lončić koji prokuhava naše tradicionalne božićne pjesme, poput “Veselje ti navješćujem”, “Radujte se, narodi” i “Zlatnih krila”, kao i one nastale u okrilju popularnoglazbene tradicije, poput “Winter Wonderland” (u prepjevu “Snježna ulica”) i “Jingle Bell Rock”, te, kako već naznačih, pjesme napisane baš za ovaj album (“Cimet i čaj” i “Božić bez tebe”), obje posložene po recepturi malo snijega, malo darova, dašak zimske romantike i miris domaćih kolača. Tako balansiran, “Božićno jutro” čini se baš kao komercijalna računica koja će pozajmiti prstohvat sastojaka s uspjelog albuma prvijenca, a štogod pokupiti s najbližeg adventskog sajma. Srećom, izvedba koju donosi Mia Dimšić, i dalje na istoj country-pop valnoj duljini, iznijet će cjelokupni materijal iznad sivila sezonske produkcije i marketinške logike koja je prometnula i “Umri muški” u “božićni film”. Svakako je hvale vrijedno uvrštenje “Zlatnih krila”, gdje joj je pripomogao i sastav Emanuel i čijom je skrušenom izvedbom album dosegnuo nivo osjetno viši od vožnje saonicama zimskom ulicom ukrašenom snjegovićima.

I druge naše tradicionalne pjesme dobile su sasvim solidno novo ruho, s diskretnim začinima countryja i prirodnog djevojačkog šarma. Autorske skladbe pritom su više prikladan bonus-materijal, pa je “Cimet i čaj” spretno upakiran pop-hit koji će zasigurno zavladati radio-postajama i top-listama, a “Božić bez tebe” ipak stereotipna balada koja ničim ne iskače iz donjeg prosjeka albuma i općenito “blagdanske” pop-kajdanke. Završetak s prepjevom novogodišnje “Auld Lang Syne” (“Pjesma prijatelja”) potvrđuje “Božićno jutro” tek kao zgoditak unutar “božićne” konfekcije, a inače posve nepotreban unutar Mijina opusa kao nasljednik mnogo boljeg “Život nije siv”. Očekujem(o) u, nadam se, skoroj budućnosti ipak mnogo bolji “pravi” drugi joj album!

Andrej Grozdanov & Friends – “An Acoustic Christmas” (Bono Records)

Foto: Andrej Grozdanov

A drugi album na kojeg ćemo ovom prigodom obratiti pozornost daleko je ambicioznija, pa i ozbiljnija zbirka božićnih pjesama. Iza pomalo nemaštovitog naziva “An Acoustic Christmas” čeka nas deset instrumentalnih skladbi koje je pomno odabrao naš vrsni gitarist Andrej Grozdanov, školovan na prestižnom londonskom Musicians Instituteu. Baveći se suvremenom kršćanskom glazbom, ovaj je riječki umjetnik (ali i teolog) zajedno s, kako potpis albuma sugerira, nekoliko prijatelja gitarista odlučio na jednom mjestu skupiti neke od najpoznatijih i najslušanijih božićnih pjesama iz različitih svjetskih kultura (za ovaj put ne i iz Hrvatske), od Austrije, Francuske i Njemačke do Velike Britanije i Amerike, birajući kako tradicionalne, tako i već “ostarjele” autorske pjesme, sve redom već odavno neizostavne u svim suvremenim božićnim pjesmaricama.

Akustične gitare natapaju i nijansiraju album pravljen za pažljiva i predana slušanja, a čije ozračje još sugestivnijim čine glasovir, kontrabas, udaraljke te violina, krilnica i truba. S Andrejem svoje su prste po gitarskim žicama isprepleli Amerikanci Phil Keaggy (na tradicionalnoj engleskoj “Angels We Have Heard on High”) i Josh Stowell (na tradicionalnoj američkoj “Go Tell It on the Mountain”), zatim kod nas dobro poznat makedonski virtuoz Vlatko Stefanovski (na tradicionalnoj engleskoj “God Rest Ye Merry Gentleman”), Austrijanac Martin Moro (na tradicionalnoj njemačkoj “O Tannenbaum”) te Zoran Majstorović (na glasovitoj “O Come All Ye Faithfull”, odnosno, izvorno latinski, “Adeste Fideles”), koji je ujedno i producent albuma. Upravo ta radost dijeljenja pozornice, točnije, glazbenog studija, užitak zajedničkog sviranja s kolegama i prijateljima koji prate iste vibracije, nadahnuće i ugođaj, ono je što ove skladbe čini posebno toplima i zahvalnima za slušanje ne samo u vrijeme došašća, već i vremenski i prostorno daleko od vreve adventskih sajmova.

Od intimnog ozračja prošaranog perkusijama u “The First Noel”, gdje tihi glasovir otvara put rafiniranoj svirci gitare, a nju pak podebljava nježna violina, pa do zaključne “Silent Night”, u kojoj pod metlicama gotovo da možete opipati snijeg, ali i osjetiti duhovni motiv kako titra ispod nota koje danas pozna cijeli svijet, album se odvija poput intimne predstave za biranu publiku, ali i predstave otvorene uistinu svima dobre volje. Dašak jazza, kao, primjerice, u “Go Tell It on the Mountain” i “Little Drummer Boy” ili pak filmski ugođaj “O Holy Night” izlaze i ulaze kao elementi jedno u drugo i pružaju uistinu svečan glazbeni doživljaj. Doživljaj dostojan svoga povoda i inspiracije. Kroz Andrejevu svirku možete čuti njegove pokretačke silnice i dat ću sebi toliko slobode da mogu utvrditi i da se u samom pristupu koji rezultira slojevitošću skladbi očituje umjetnička poniznost iznikla iz samih korijena jednog pobožnog talenta. Primjerice, “God Rest Ye Merry Gentleman”, u kojoj je prste među žice progurao i Vlatko Stefanovski, razoružava svojim puhačkim dionicama i tapkajućim ritmom koji daju skladbi nagrađujuću širinu.

A takve su zapravo sve, svih deset činova predstave “An Acoustic Christmas”, svi u funkciji dočaravanja vjerskog i duhovnog naboja svoga trenutka. U priličnoj opreci s uobičajenim recepturama božićnih pop albuma, Andrejev album doima se kao živa glazba na nekakvim alternativnim adventskim sajmovima. Zato, neka vas ne zavara pomalo patetično jednostavna, pahuljasta ambalaža, odnosno, naslovnica; u pitanju je ozbiljan, a svirački ležeran božićni glazbeni domjenak, pri čemu ovo “božićni” uistinu i drži vodu, ne kao “čarolija” ili slična marketinški oblikovana sklepotina, već kao nadahnut osobni kreativni doprinos velikoj svetkovini. Žice njegovih gitara to više nego uvjerljivo potvrđuju i pozivaju na nova i nova slušanja.

Album “Andrej Grozdanov & Friends: An Acoustic Christmas” možete nabaviti OVDJE.

U uobičajenoj poplavi srodnih izdanja i reizdanja, koja u pravilu postaju sve razvodnjenija i udaljenija od biti, od onog djeteta čije se rođenje slavi, a kojega je sve manje u ikonografiji samog slavljenja Božića, dakle, bar što se domaćih izdanja tiče, ova dva albuma izdvajaju se u svojim (po)kategorijama. Koji ćete, odnosno, koju odabrati, ovisit će, naravno, o vašim afinitetima i prioritetima. Koje god odabrali (ili ne), neka vam je blagoslovljen i čestit Božić.

Poslušajte po jednu pjesmu koju izvode Mia Dimšić i Andrej Grozdanov.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Toni Matošin | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 21. prosinca 2017.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi