Život Floripes Dornellas de Jesús, poznate kao Lola, brazilske službenice Božje koja je više od pola stoljeća živjela isključivo od euharistije, tema je dokumentarnog filma na portugalskom jeziku „Lola of Jesus: Mystery and Devotion“ (“Lola od Isusa: otajstvo i pobožnost”) novinara i pisca Rodriga Alvareza.

Film je prošlog mjeseca prikazan tijekom trećeg izdanja Cinema ExpoCatólica u sklopu događanja ExpoCatólica 2026. u São Paulu, gdje je Alvarez održao i predavanje pod naslovom „Lola i fenomen autentične brazilske vjere“.

Tko je Lola?

Pozornost javnosti svakako privlači njezina neobjašnjiva sposobnost da živi samo od euharistije. Međutim, dr. Claudio Bomtempo, koji je bio njezin liječnik posljednjih pet godina života i danas je jedan od vodećih zagovornika njezina procesa za proglašenje blaženom, ističe da to nikada nije bilo najvažnije obilježje njezina života. On smatra kako je Lolina misija bila učiniti Presveto Srce Isusovo poznatijim i ljubljenijim. „Lola nije željela da se nju pamti, nego da Presveto Srce Isusovo bude poznatije i ljubljenije“, izjavio je Bomtempo za ACI Digital, sestrinsku službu EWTN Newsa na portugalskom jeziku.

Kao što je poznato, Crkva mjesec lipanj posvećuje Presvetom Srcu Isusovu, kao i svaki prvi petak u mjesecu. Liječnik Bomtemptu tvrdi da je Lola „znala da upravo ona može potaknuti ljude u Brazilu da razmišljaju o snazi Presvetog Srca Isusova“. „Sve to što nije jela, pila ili spavala zapravo nije srž Loline svetosti. To je prije svega znak, odnosno način privlačenja pozornosti, za koji vjerujem da ga je Isusovo Srce dopustilo kako bi ona jednostavno mogla biti prepoznata kao očitovanje prisutnosti Isusova Srca“, rekao je.

Liječnik vjeruje kako Lolina svetost proizlazi iz „njezinih kreposti i žrtve, mučeništva svih tih godina te njezine intimnosti s Isusovim Srcem, koja je doista bila zadivljujuća“. Prema njegovim riječima, Lola bi često prekidala razgovore kako bi se pomolila i upitala Isusa: „Što želiš od mene, Gospodine? Što želiš da učinim? Što želiš da kažem?“

Pobožnost Presvetom Srcu

Lola je rođena 27. lipnja 1912. u mjestu Mercês u Brazilu, a kao dijete se s obitelji preselila u Rio Pombu, gdje je preminula 1999. godine. Kada je imala oko 16 godina, pala je sa stabla, slomila dva slabinska kralješka i ostala paraplegična. „Našavši se u takvoj situaciji, znajući da više nikada neće hodati i da neće ostvariti snove koje je možda imala, poput majčinstva ili redovničkog života, Lola je odlučila ostatak života posvetiti pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu i Srcu Marijinu. Bio je to njezin prvi odgovor na tešku situaciju, na strašnu vijest“, ispričao je Bomtempo.

Nakon te odluke počele su se događati promjene u njezinu tijelu koje će obilježiti ostatak njezina života. Liječnik tvrdi da je prestala osjećati glad i žeđ te potrebu za snom. „Sljedećih pet ili šest godina inzistirali su da jede, ali nije osjećala glad“, objasnio je liječnik. Na Veliki petak 1943. godine odlučila je da više neće jesti. Od tog trenutka primala je samo svetu euharistiju svakoga dana“.

Fenomen poznat kao inedija, odnosno potpuno uzdržavanje od hrane, privukao je pozornost liječnika, istraživača, znatiželjnika i hodočasnika. Liječnik Bomtemptu tvrdi da to  Lolu nikada nije odvratilo od onoga što je smatrala svojom pravom misijom: voditi ljude prema Presvetom Srcu Isusovu. „Ljudi su počeli dolaziti u velikim skupinama i primati milosti, uvijek po Presvetom Srcu Isusovu“, rekao je.

Za njega je Lola bila „jednostavno tajnica Isusova Srca“. „Samo je upućivala na Isusa. Imala je i mnoge darove Duha Svetoga, kao što su darovi otkrivenja, proroštva i spoznaje, te ih je uvijek koristila za dobro drugih“, nastavio je.

Dopustili joj da Presveti Sakrament čuva u sobi

Budući da nije spavala, tadašnji biskup Mariana Oscar de Oliveira dopustio je Loli da u svojoj sobi čuva Presveti Sakrament. „Lola je 64 godine ostala prikovana za svoj krevet. Provodila je 24 sata dnevno u bdjenju pred Presvetim Srcem Isusovim i euharistijom“, ispričao je Bomtempo.

Prisjetio se kako ju je jednom upitao zašto nikada ne napušta sobu, čak ni kako bi izašla u dvorište. „Moje je mjesto ovdje, pred Presvetim Sakramentom, pred Isusovim Srcem“, odgovorila mu je Lola.

Pobožnost koja i danas traje

U Katoličkoj Crkvi prvi petak u mjesecu tradicionalno je posvećen Presvetom Srcu Isusovu, a pobožnost se osobito proširila nakon ukazanja koja je u 17. stoljeću imala sveta Margareta Marija Alacoque. Među preporučenim pobožnim praksama su ispovijed, pričest i čin zadovoljštine za grijehe počinjene protiv Kristove ljubavi. Prema liječniku Bomtemptu, upravo je tu pobožnost Lola nastojala širiti cijeloga života.

Proces za njezino proglašenje blaženom otvorio je 2005. godine tadašnji nadbiskup Mariana Luciano Mendes de Almeida, koji je osobno poznavao Lolu. Nadbiskup je jednom prilikom rekao Lolinom liječniku: „Ona ima više kreposti nego što je potrebno za svetost. To će se dogoditi u pravo vrijeme.“

Proces je godinama bio zaustavljen zbog administrativnih poteškoća, a nastavljen je tek prošle godine kada je sadašnji nadbiskup Airton José dos Santos imenovao svećenika Rodneyja Francisca Reisa da Silvu postulatorom u biskupijskoj fazi.

Postupak će nakon završetka biskupijske faze biti proslijeđen Dikasteriju za kauze svetaca, gdje može napredovati prema priznanju herojskih kreposti. Nakon toga bi Lola mogla biti proglašena časnom službenicom Božjom. Za proglašenje blaženom potom je potrebno priznanje čuda, a za kanonizaciju i drugo čudo. Za Bomtempta je cijeli Lolin život bio usmjeren upravo prema toj pobožnosti. „Ono o čemu je najviše govorila bilo je pouzdanje u Presveto Srce Isusovo.“

Mjesto hodočašća

Danas je Recanto Sítio da Lola u Rio Pombi pod skrbi don Jamilsona Inácia da Silve, župnika Župe Gospe od Ružarija. Mjesto je postalo hodočasničko odredište na koje vjernici iz cijelog Brazila dolaze svakog prvog petka i treće nedjelje. Soba u kojoj je Lola živjela više od 60 godina ostala je sačuvana i može se razgledati kroz staklenu pregradu.

U svibnju je mjesto ponovno otvoreno za posebnu prigodu: proslavu prve svete mise od smrti službenice Božje 1999. godine. Misu je predvodio umirovljeni nadbiskup Juiz de Fore Gil Antônio Moreira, a suslavio je i don Rodney Francisco Reis da Silva, postulator njezina procesa za proglašenje blaženom.