Uvjeren sam u to da strah ima znatno važniju ulogu u našim životima nego što mi to shvaćamo ili želimo priznati. Svake godine, kada se povučem u osamu da bih se molio i odmorio, upitam samoga sebe: „Koji je trenutačno moj najveći strah u životu?“ To uvijek dovede do plodonosna razgovora s Bogom.

Današnji nas egzamen vodi u to mračno mjesto u našemu srcu i psihi da bismo se suočili sa svojim strahovima licem u lice. Da bismo došli do srži svojih strahova, potrebni su trud i odvažnost.
Nerijetko shvatim da korijen mojega straha zapravo nije ono što bih očekivao da jest. Takav duhovni trud može na koncu uroditi velikom utjehom, ali nije za one plahoga srca. Stoga vam preporučujem ovaj egzamen samo ako ste na njega spremni. Ako niste, preskočite ga i vratite se na njega neki drugi dan.

1. Započnem na svoj uobičajeni način. (Više o ispitu savjesti možete pročitati ovdje.)

2. Provedem nekoliko trenutaka u zahvaljivanju Bogu za jedan ili dva blagoslova, veća ili manja, koja sam danas primio.

3. Prisjetim se svojega dana i upitam Boga: „Kada je strah utjecao na moje misli, riječi, djela ili propuste?“ Ne posustajem sve dok ne dobijem odgovor na to pitanje. (A to bi moglo potrajati.) Kada uočim strah, osvrnem se još jednom da vidim pokušava li mi Bog ukazati na još koji trenutak u kojemu je strah utjecao na mene. (Nerijetko se dogodi da prvi odgovor koji se pojavi nije onaj najvažniji.)

4. Kada odredim svoj najveći strah, usredotočim se na njega. Čega se bojim? Naglas kažem Bogu: „Gospodine, bojim se _____.“ Što me to točno plaši? Koji me dio toga problema najviše
straši? (Ovdje nastojim doprijeti do dubinskih strahova koji se nalaze ispod onih površinskih. Naprimjer, „bojim se toga da ću uzrujati šefa“ može me dovesti do „bojim se otkaza“, a to me može dovesti do „bojim se toga da se neću moći skrbiti za svoju obitelj“. E, to je već malo bolje!) Kopam sve dublje i nastojim razotkriti ono čega se zapravo bojim. Znat ću da sam pronašao to što tražim onda kada mi zastane dah i osjetim da mi je teško izgovoriti taj strah.

5. Prikupim hrabrost da naglas izgovorim taj strah pred Bogom. Zatim ga iznova izgovaram sve dok ne postane malo lakše. Razgovaram s Bogom o tome i nastojim biti otvoren svemu što Bog kaže ili učini.

6. Postavim Bogu važno pitanje: „Gospodine, je li ovaj strah razuman ili je iracionalan?“ Na primjer, neki ljudi otkriju podsvjestan strah od toga da će izgubiti posao ili da će ih supružnik napustiti, a istovremeno im razum govori da izgledi za to gotovo ni ne postoje. U takvome slučaju mogu zamoliti Boga za snagu za to da samomu sebi priznam taj strah, ali i za to da ne dopustim tom strahu da utječe na moje misli, riječi i djela. S druge strane, ako je strah razuman (možda bih uskoro doista mogao dobiti otkaz), upitam Boga: „Gospodine, što bismo ti i ja učinili u tome slučaju? Kako bismo se suočili s tom situacijom?“ Ako u takvim trenucima pažljivo i smireno osluhnem, Bog će vrlo vjerojatno intervenirati u mojemu srcu i utješiti me tako što će me uvjeriti u to da su i takvi najgori slučajevi savladivi. Bog će mi možda pokazati i načine na koje takvi teški trenuci mogu dovesti do ispunjenja njegove volje i rasta. Istraživanja su pokazala da se većina ljudi za manje od šest mjeseci oporavi i od najveće životne traume. Ako se to odnosi na cjelokupno stanovništvo, koliko se tek više odnosi na one koji su u prisnu odnosu s Bogom!

7. Okrenem se sutrašnjemu danu i zamolim Boga za određenu milost ili dar koji će spriječiti da me taj strah svlada. Molim za odvažnost, jakost, mir u srcu i duši, povjerenje u Boga i sposobnost prihvaćanja svega što će se dogoditi.

8. Završim na svoj uobičajeni način.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Bog i ti – Egzamen”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.