Filmovi koji prikazuju egzorcizam važno su i potrebno sredstvo za upoznavanje ljudi s duhovnim opasnostima koje im prijete, ali u većini tih filmova katolička je vjera pogrešno prikazana, a moć Sotone biva precijenjena, napisao je o. Francesco Bamote, predsjednik Međunarodnog udruženja egzorcista u članku za vatikanski L’Osservatore Romano.

Bamote je u članku o prikazivanju duhovnog fenomena egzorcizma u popularnoj kulturi napisao da takvi filmovi prikazuju “nazočnost i djelovanje demona u svakodnevnim životima ljudi, te borbu koju Crkva vodi protiv njih”. “Umjetnička djela”, napisao je, “stvaraju veće znanje o Katoličkoj Crkvi i egzorcizmu” i u tom su smislu korisna i potrebna. Međutim, način na koji su “opsjednuće, egzorcizam i oslobođenje” prikazani u većini njih su “neprihvatljivi”.

Često se događa, nastavlja o. Bamote, da takvi filmovi ne prikazuju “veličanstvenu nazočnost Boga u cijelom procesu”, kao i “važnu ulogu Marije u borbi protiv Zloga”.

“Egzorcist zna iz vlastitog iskustva kako je demon primoran protiv svoje volje priznati istinu katoličke vjere. Kada sluša Zdravomariju, demon pokazuje svu mržnju prema njoj kao i strah i primoran je priznati da je Marija majka Božja i da posreduje za ljude”, napisao je Bamote.

Najvećom pogreškom on ipak smatra takve prikaze u filmovima koje egzorcizam i život općenito prikazuju kao borbu dvaju jednakih načela: dobra i zla.

“Sotona nije nikakav bog zla koji je suprotstavljen Bogu dobra. On je stvorenje koje je stvoren kao dobar, ali je postao zao jer je odbio Boga i njegovo kraljevstvo. On nije nikakvo sveprisutno biće, ne može izvoditi čuda, ne može znati naše misli i budućnost”, poručio je egzorcist i dodao:

“Niti je istina, kako to neki filmovi prikazuju, da spasenje dolazi od nekih ljudi koji imaju pristup nekakvom ‘tajnom znanju’. Takvi prikazi mogu samo otjerati ljude od Crkve koja je prikazana kao neki ‘klub superiornih bića.'”

Egzorcist je naglasio da su ljudi koji žive s ‘povjerenjem u Boga jači od đavla i njegovih slugu’. ‘To je istina koju nećete naći u filmovima’, napisao je.

Uz njegov članak objavljen je i tekst filmskog kritičara Emilia Ranzata koji je pisao o filmovima o egzorcizmu. Ranzato je napisao kako je u tom žanru ‘Egzorcist’ Williama Friedkina iz 1973. još uvijek neprikosnoven.

Ranzato smatra kako gledatelj koji želi dobiti bolji uvid u fenomen egzorcizma treba izbjegavati ‘velike komercijalne produkcije’ koje nude pojednostavljene i šablonizirane priče o ‘borbi dobra i zla’, te posegnuti za filmovima veće umjetničke vrijednosti.

Naveo je i nekoliko takvih kvalitetnijih filmova -“Demon” (1963.) redatelja Brunella Rondija, “Opsjednuće Joela Delanyja” (1972.) Warisa Husseina, “Egzorcizam Emily Rose” (2005.) Scotta Derricksona i “Rekvijem” (2006.) Hans-Christiana Schmida su među njima.

Goran Andrijanić | Bitno.net