O POPULARNOJ KNJIZI I FILMU

5 stvari koje ne žele da znate o ’50 nijansi sive’

Svima koji misle da je knjiga „50 nijansi sive“ prekrasna: Molim vas, stanite i razmislite. Jako je deprimirajuće kada shvatite da danas mnogi gaze svoje ljudsko dostojanstvo samo kako bi postigli seksualni užitak. Pretpostavljam da kada pišem tekst o knjizi koja je prodana u 100 milijuna primjeraka, ne bih trebao ostati iznenađen kad mi se očita bukvica. Ali priznajem da nisam očekivao stotine komentara ljudi od kojih mnogi kažu da su kršćani, a koji su stali u obranu pornografskog romana „50 nijansi sive“, usput neprimjereno iznoseći detalje iz vlastite spavaće sobe.

ImageSpice

Ljudi su prigovarali da „ne trebamo osuđivati one koji prakticiraju sado-mazo tehnike“, govoreći da „nitko u tome ne stradava“ i da to „nije zlostavljanje“ i da je to „samo fantazija“ (kao da imamo odvojen um i tijelo za fantaziju).

Istovremeno, nijedan se njihov komentator nije dotaknuo jednog od glavnih argumenata koje sam izložio – da time što mladićima nudimo da gledaju nasilnu pornografiju a djevojke odgajamo da prihvaćaju nasilje i mučenje unutar seksualne veze, stvaramo opasnu situaciju u kojoj ljudi itekako bivaju povrijeđeni.

Kako bih odgovorio onima koji brane ovakav šund, dopustite da se osvrnem na nekoliko stvari.

1. Nije svaki pristanak isti

Ljudi stalno trube o toj glupoj ideji da nasilno ponašanje nije nasilno samo zato što ga je netko dozvolio ili pristao na njega.

Ali ako netko pristane biti premlaćen, izudaran, išamaran, bičevan, nazivan pogrdnim i odvratnim imenima, i ostale slične stvari koje ne želim opisivati ovdje, čini li to ponašanje manje nasilnim? Zakonito jest (možda), ali zasigurno ga ne čini manje odvratnim ili nasilnim.

Biste li htjeli da vaša kći bude u vezi s Christianom Greyem? Biste li željeli da vaš sin postane Christian Grey? Ako je odgovor potvrdan, netko bi trebao pozvati socijalnu službu.

Svatko tko radi sa žrtvama obiteljskog i seksualnog nasilja reći će vam da samo zato što netko dozvoljava nešto ili se ne izvuče iz situacije, ne znači da to zapravo nije zlostavljanje. Tek kad se dođe do teme seksa ljudi počinju iznositi taj argument, kako bi se mogli držati svojih fetiša i opravdati ono što ih seksualno uzbuđuje. One žene koje brane knjigu jer misle da im je začinila seksualni život nevjerojatno su sebične i površne, i ne razmišljaju kako bi ta knjiga mogla utjecati na druge žene u različitim situacijama, kao i na mlade i naivne djevojke.

Prema riječima renomirane sociologinje i istraživačice pornografije dr. Gail Dines:

U svojoj knjizi o nasilnicima, Lundy Bancroft pruža listu potencijalno opasnih znakova na koje djevojke trebaju pripaziti kod svojih partnera. Ne treba ni naglašavati, Christian Grey iz knjige „50 nijansi sive“ školski je primjer te liste, ne samo svojim ljubomornim, kontrolirajućim, uhodećim, seksualno sadističkim ponašanjem, nego i svojom pretjeranom osjetljivošću na ono što doživljava kao bilo kakvo omalovažavanje, njegovo strastveno zavođenje mlađe, slabije žene i njegove promjene raspoloženja nalik dr. Jekyllu i g. Hydeu. Bilo što od navedenog je potencijalno opasno, ali muškarac koji pokazuje sve ovo koban je po život.

U stvarnom svijetu, najvjerojatniji završetak „50 nijansi sive“ je 50 nijansi modrica. Strašna je istina današnjice da žene čiji su partneri nalik Christianu Greyu često završe bježeći u skloništa za zlostavljane žene i vukući za sobom istraumatiziranu djecu. One manje sretne završe na groblju.

2. „50 nijansi sive“ normalizira nasilje u intimnom partnerskom odnosu…

… i što je još mučnije, čak ga prikazuje romantičnim i erotičnim. Amy Bonomi, Lauren Altenburger i Nicole Walton objavile su prošle godine u časopisu za žensko zdravlje Journal of Women’s Health članak o utjecaju „50 nijansi sive“. Njihovi zaključci intuitivni su i zastrašujući:

Dok nasilje u intimnom partnerskom odnosu pogađa 25% žena i narušava zdravlje, aktualni društveni uvjeti – uključujući normalizaciju zlostavljanja u popularnoj kulturi kao što su romani, filmovi, i glazba – stvaraju kontekst koji podupire takvo nasilje.

Emocionalno zlostavljanje prisutno je u gotovo svakoj interakciji, uključujući: uhođenje (Christian namjerno prati Anastasiju i pojavljuje se na neuobičajenim mjestima, koristi telefon i računalo kako bi pratio kamo se kreće, i dostavlja joj skupe darove); zastrašivanje (Christian se koristi verbalnim i neverbalnim zastrašivanjem, kao što je rutinsko naređivanje Anastasiji da jede i prijetnje da će je kazniti); i izoliranje (Christian ograničava Anastasijine društvene kontakte). Seksualno nasilje je dominantno – uključujući alkohol da bi se pridobio Anastasijin pristanak, kao i zastrašivanje (Christian inicira seksualne susrete kada je uistinu bijesan, odbija Anastasijine molbe za postavljanjem granica, i prijeti joj). Anastasia doživljava reakcije tipične onima zlostavljanih žena, uključujući: stalne prijetnje („želudac mi se okreće od njegovih prijetnji“); izmijenjeni identitet (opisuje samu sebe kao „blijedog, progonjenog duha“); i stresno upravljanje (počinje se ponašati drugačije da bi „sačuvala mir“, kao što je skrivanje informacija o njezinim društvenim interakcijama da bi izbjegla Christianovu ljutnju.) Anastasia postaje bespomoćna i zarobljena u vezi, dok njezino ponašanje postaje mehaničko kao odgovor na Christianovo zlostavljanje.

Naša je analiza identificirala obrasce u „50 nijansi sive“ koji odražavaju dominantno nasilje u intimnom partnerskom odnosu – jedan od najvećih problema današnjice. Štoviše, naša je analiza kap u oceanu literature koja zabilježava kako se opasni standardi nasilja ovjekovječuju u popularnoj kulturi.

3. Zaista? Sadizam?

Primijetio sam da komentatori rijetko kada objašnjavaju što kratica “BDSM” uistinu znači: bondage (vezivanje), domination (dominacija), sadism (sadizam), i masochism (mazohizam). Da kojim slučajem to učine, ne bi više tvrdili da „ljubav“ i „intimnost“ imaju ikakve veze s time.

Definicija sadizma je „užitak koji netko osjeća kad je nasilan ili okrutan ili nanosi bol nekomu, osobito seksualni užitak koji proizlazi iz vrijeđanja ili kažnjavanja drugoga… seksualna perverzija u kojoj se zadovoljstvo rađa iz nanošenja fizičke ili mentalne boli drugima“.

Kao što je jedan od mojih kolega zamijetio, nekoć smo sadiste slali terapeutu ili u zatvor, a ne u spavaću sobu. I 100 milijuna primjeraka ovog pornografskog romana pušteno je u naše društvo obavještavajući ljude da je čovjek koji se uzbuđuje vrijeđajući drugoga romantičan i erotičan. Brutalna je ironija da osobe koje galame zbog ‘waterboarding’ terorista (op. prev. koje karakterizira mučenje polijevanjem vodom) gledaju i eksperimentiraju sa seksualnim praksama koje su daleko brutalnije. Kako je jedan istraživač pornografije primijetio, neke od internetskih sado-mazo stranica promiču prakse i ponašanja koje bi da ih se stavi u ratni kontekst, prema odredbama Ženevske konvencije bile protuzakonite.

Čini se da su zagovaratelji seksualne revolucije nakon promidžbe „sigurnog seksa“ došli do promidžbe „sigurne riječi“ (op. prev. lozinka koja se u seksualnom odnosu koristi kada se želi označiti krajnja granica izdržljivosti) – u slučaju da bol postane preoštra. A nitko od njih ne daje odgovor kako bi žena trebala upotrijebiti tu sigurnu riječ s brnjicom ili sado-mazo pokrivalom za glavu.
Ali koga briga, zar ne? Samo još jedna žrtva na novoj seksualnoj bojišnici naše kulture.

4. “To je samo fikcija i mašta, i nema učinka na stvarni svijet!“

To je čisto smeće i oni to znaju. Sreo sam mnogo djevojaka koje su u vezi bile zlostavljane na ovakav način. Hoteli nude aranžmane „50 nijansi sive“ koji uključuju helikopter i privatne apartmane za susrete. Kako piše New York Post, prodaja užadi je porasla deseterostruko nakon puštanja knjige u prodaju. Babeland je prijavio da su posjeti odjelu s užadima na njihovoj stranici narasli za vrtoglavih 81%, uz gotovo 30% porasta prodaje stvari kao što su bičevi i lisice.

Mogao bih nabrajati dalje, ali neću. Kao što je suosnivateljica Babelanda Claire Cavanah primijetila: „To je poput tornada. Iznenadili biste se da vidite kako su zapravo naše mušterije sasvim obični ljudi. Knjiga je samo okidač da probaju nešto novo u spavaćoj sobi.“

5. Što ova knjiga i sado-mazo pokret govore o vrijednosti žena i djevojaka?

Volio bih da branitelji te knjige pokušaju na trenutak prestati misliti svojim međunožjem i postave si nekoliko jednostavnih pitanja: što sadizam i seksualno mučenje (svojevoljno ili ne) govori našoj kulturi o vrijednosti djevojaka? Što poručuje mladićima kako bi trebali tretirati djevojke? Današnja mladež je preplavljena pornografskim i seksualno nasilnim materijalom – zar nitko, ama baš nitko, nije zabrinut zbog njihova utjecaja na mlade? Na djevojke koje zlostavljaju mladići koji misle da je to normalno ponašanje – i same misle da je to normalno?

Dr. Gail Dines nadovezuje se na to kada govori skupinama žena kojima se knjiga svidjela; sve one zašute kada im postavi dva jednostavna pitanja: Biste li željeli da vaša kći završi u vezi s Christianom Greyem? Biste li voljeli da vam sin postane Christian Grey?

Ako je odgovor potvrdan na bilo koje od ova dva pitanja, netko bi trebao pozvati socijalnu službu.
__
Knjiga “50 nijansi sive” i sadizam koji ona promovira uvreda su ljudskom dostojanstvu, a ponajviše uvreda vrijednosti djevojaka i žena. Molim vas da razmislite kakav utjecaj imate na vaše kćeri i ranjive i zbunjene ljude oko sebe kada čitate i promičete ovu knjigu. Anastasia Steele je, nasreću, izmišljeni lik. Ali stvarne djevojke su one koje se suočavaju s tim očekivanjima i zahtjevima kulture koja uzdiže seksualne sadiste na pijedestal romantičnog junaka. Zapitajte se želite li da njihova „ljubav“ i „intimnost“ uključuju sadizam i dominaciju ili stvarno poštovanje.
Jer ne možete imati oboje.

Jonathon Van Maren | Life Site News

Prijevod: Jelena Prskalo | Bitno.net

Ostale tekstove na ovu temu pročitajte OVDJE.

Objavljeno: 16. veljače 2015.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi