20 stvari koje niste znali o Krakovu

„Krakov? Bila sam tamo! Ima odličnu vibru… Tako je starinski… I ima toliko crkava!“ Tako je reagirala jedna Kanađanka kad sam joj rekao odakle sam.Ne znam što me je više zaintrigiralo, izraz „starinski“ ili komentar o velikom broju bogomolja.

Taj se razgovor odvijao tisućama kilometara daleko od moga grada, smještenog na jugu Poljske. Ta žena i ja bili smo stranci, ali sjedili smo zajedno na istom trgu pred bazilikom sv. Franje u La Pazu, čavrljali, pogledavali na veličanstvenu građevinu i promatrali prolaznike. Dok sam gledao crkvu, pomislio sam na jednog čovjeka koji je uzeo ime Franjo u čast svecu iz Asiza, papu Franju, i kako će se on i milijuni hodočasnika koji će doći u dvorac Krak za Svjetski dan mladih sjećati Krakova. Hoće li i njima grad izgledati starinski?

Ako to shvatimo tako da se radi o gradu u kojem su privrženost tradiciji i povijesti uvijek bili vrlo važni, zašto ne? A crkve? Ima ih više od 130, i one su također dio te tradicije. Koje biste trebali posjetiti, u kojima se zadržati? Što trebate vidjeti i znati o Krakovu ako ga jednog dana odlučite posjetiti? Pred vama je pravi insajderski vodič.

1. Kraljevski dvorac u Wawelu

Dvorac u Wawelu i katedrala | Foto: Wikimedia

Tvrđava u gradskom središtu, ne možete je promašiti. Nalazi se na jednom brdu na oko 250 metara nadmorske visine. Simbol je poljske državnosti i podsjetnik na dane kad je Krakov, a ne Varšava, bio glavni grad Poljske. Usto je i iznimna enciklopedija arhitektonskih stilova.

2. Dama s hermelinom

Portret Cecilie Gallerani, Dame s hermelinom, Leonardo da Vinci, 1488-1490, Muzeum Czartoryskich, Krakov | Foto: Wikimedia

„U Poljskoj postoji samo jedna slika.“ To je rekao lik iz filma Vinci Juliusza Machulskog, lopov koji namjerava ukrasti remek-djela Leonarda da Vincija. Doista se radi o najvrjednijoj slici u Poljskoj. Vrijedi joj posvetiti koji trenutak dok ste u Krakovu, jer mnogi stručnjaci smatraju da je bolja od slavne Mona Lise. Usto, baš kao i najpoznatija slika na svijetu, Dama krije mnoge tajne. Je li životinja na slici stvarno hermelin? Kako je izgledala izvorna pozadina, prebojena u 19. stoljeću, i je li na pozadini slike stvarno otisak vojničke čizme iz 2. svjetskog rata?

3. Wawelska katedrala

Unutrašnjost Kraljevske arhikatedralne bazilike na brežuljku Wawel | Foto: Flickr.com

Katedralna crkva sv. Stanislava i Vjenceslava, poznata i kao Wawelska katedrala, nalazi se odmah do Kraljevskog dvorca. Ona je mjesto krunidbe i ukopa poljskih kraljeva, političkih vođa, i njihovih obitelji, kao i krakovskih biskupa, među kojima je i sv. Stanislav, ali i velikih poljskih i međunarodnih umjetnika. Rijetki posjetitelji primijete tri velike kosti koje vise kod zapadnog ulaza u katedralu. Te kosti prema jednoj krakovskoj legendi pripadaju Wawelskom zmaju. Povjesničari kažu da su to kosti mamuta, nosoroga i kita, i da tamo vise od srednjeg vijeka. Možete zamisliti da su se nekada ta stvorenja činila podjednako egzotičnima i strašnima, pa su zato i postavljene na to mjesto – kako bi se sile zla držale podalje.

4. Wawelski zmaj

Kip Wawelskog zmaja, koji riga vatru na zapovijed. | Foto: Wikimedia

Legendarna zvijer koja je živjela u pećini ispod Wawelskog brežuljka, rigala vatru i hranila se djevicama. Na sreću za Krakovljane, zvijer nije odbila janje punjeno sumporom, koje je jedan lukavi mladić podmetnuo ispred pećine. Kad je proždro otrovno janje, zmaj je morao popiti polovicu vode iz rijeke Visle kako bi ugasio žestoki plamen u svom želucu, ali nije uspio, i na kraju se rasprsnuo u komadiće. Danas je jedini zmaj ispod Wawelskog dvorca onaj brončani, što ga je izradio Bronisław Chromy, i koji riga vatru kad pošaljete SMS s tekstom smok (zmaj) na broj 7168.

5. Zmajeva jama

Foto: Wikimedia

Pećina u podnožju brežuljka Wawel, u kojoj je prema predaji živio Wawelski zmaj. Danas spiralne stube vode u dubinu brda, a na dubini od 20-ak metara turisti mogu šetati posebnom stazom i osjećati se kao Indiana Jones u samom središtu Krakova. Nećete sresti zmaja, ali prirodni bazen u pećini bio je dovoljno dobar da postane dom jednom sićušnom i jako rijetkom raku.

6. Glavni trg

Crkva sv. Adalberta na sredini Ryneka Glownoga – glavnog krakovskog trga. | Foto: Wikimedia

Mjesto na koje će svaki turist prije ili kasnije nabasati. Kad je trg veličine oko 40 000 m² sagrađen sredinom 13. stoljeća, bio je najveća tržnica srednjovjekovne Europe, a i danas slovi za jednu od najvećih. Jedinstvenim ga ne čini samo njegova veličina. Količina poznatih lokacija na, oko i ispod trga – muzeji, građevine, restorani i znamenitosti – zaslužna je što ga je UNESCO 1978. upisao na svoj Popis svjetske baštine. Lonely Planet nazvao ga je 2013. najljepšim glavnim trgom na svijetu. Na svojim počecima bio je mjesto gdje su srednjovjekovni trgovci razmjenjivali dobra. Trag te baštine nalazi se i danas u Dvorani platna, najstarijem poljskom tržnom centru, gdje su ljudi kupovali dva stoljeća prije nego što je Kolumbo otkrio Ameriku.

7. Bazilika sv. Marije

Tornjevi bazilike sv. Marije. | Foto: Flickr.com

Dragulj gotičke arhitekture, sv. Marija je jedna od najvećih i najvažnijih crkava u Krakovu, i jedna od najvećih gradskih znamenitosti. Krune je dva tornja: veći, za trubača, u vlasništvu je grada, i visok je 82 m, a niži, koji pripada crkvi, visok je tek 69 m. Zašto? Prema legendi, to je posljedica rivalstva dvojice braće, graditelja tornjeva. Jedan je bio tako ljubomoran na napredak drugoga da ga je iz zavisti ubio nožem. Nož, navodno oružje ubojstva, i danas stoji na jednom od vrata Dvorane platna.

8. Zov trube iz crkve sv. Marije

Trubač koji svakog punog sata svira himnu iz tornja crkve sv. Marije. | Foto: Wikimedia

Melodija koju svira trubač u tornju crkve sv. Marije gradu daje poseban ritam. Svakog punog sata truba zasvira četiri puta, na sve četiri strane svijeta. Svaki put se melodija naglo prekine, u spomen na legendu o prvom trubaču-stražaru, koji je doslovno bdio nad gradom. Kad su se tatarske trupe približile Krakovu, on je obavijestio građane o približavanju neprijatelja točno na vrijeme da zatvore vrata utvrde, no jedna tatarska strijela probola mu je grlo prije nego što je uspio odsvirati do kraja. Možete zamisliti kakav je bio svakodnevni život trubača ako se popnete po svih 239 stuba do vrha tornja.

9. Oltar Vieta Stossa

Oltar Vieta Stossa u bazilici sv. Marije. | Foto: Wikimedia

To nije samo najveći gotički oltar u Europi, nego i remek-djelo toga stila. Majstor iz Nuenberga 12 je godina radio na djelu od 11 m, na kojem se možemo diviti više od 200 likova. Za izradu likova je vjerojatno koristio stabla stara barem 500 godina, pa je to drvo danas tisućljetno. O povijesti oltara možemo saznati više u romanu „Povijest žutoga krakova“ (crakow je cipela izduženog, zašiljenog vrha, popularna u 15. stoljeću, a potekla je iz Krakova), i istoimenom filmu. Oltar je postavljen u crkvi sv. Marije, ponovno je izrađen nakon velikog potresa što je pogodio Krakov sredinom 15. stoljeća, ali je nestao u 20. stoljeću kad su crkvu u 2. svjetskom ratu opljačkali nacisti. Na sreću, Poljska ga je uspjela vratiti zahvaljujući prof. Charlesu Estreicheru i The Monuments Men, specijalnoj jedinici američke vojske koja je pronalazila blaga što su ih opljačkali nacisti.

10. Obwarzanek Krakowski (krakovski bagel)

Krakovljanski obwarzanki, peciva s makom i sezamom. | Foto: Flickr.com

Obwarzanek je za Krakov ono što je za New York bagel. Oba peciva mogu se opisati kao okrugli komadi tijesta s rupom u sredini, ali obwarzanek je jedno od tradicionalnih jela bez kojih bi kulinarski obilazak Krakova bio nepotpun. Na krakovskim ga stolovima nalazimo od 13. stoljeća. Od tih se vremena pravi tako da se nekoliko traka tijesta spliće u pletenicu, od koje se načini prsten. Danas se obwarzanek prodaje iz karakterističnih kolica koja nije teško naći u mnogim dijelovima grada.

11. Park Planty

Šetnica u parku Planty oko Staroga grada i dvorca Wawel. | Foto: Wikimedia

Gradski park koji okružuje Stari grad, i proteže se na oko 4 km. Nastao je u 19. stoljeću, na mjestu nekadašnjih zidina koje je opasivao obrambeni jarak, propao stoljećima unatrag. Zidine su sigurno bile impresivne, što svjedoče očuvani preostali dijelovi, kao što su barbakan (utvrda) i Florijanova vrata. Zašto se tako zove? Više od 200 000 m²  nekadašnje utvrde moralo se raščistiti (plant) prije nego što su se mogli posaditi vrtovi ili trava i napraviti staze.

12. Crkva sv. Josipa

Crkva sv. Josipa u Podgórzama. | Foto: Wikimedia

Najveća bogomolja u četvrti Podgórze, relativno nova, jer je izgrađena početkom 20. stoljeća. Odličan je primjer rivalstva s četvrti Podgórze, koja je tada još bila grad neovisan od susjeda s druge strane rijeke Visle – Krakova. Namjera je bila da bude druga bazilika sv. Marije, što pokazuje veliki zvonik, napravljen prema onome na sv. Mariji, i izrezbareni i obojeni likovi 67 svetaca na sredini. Jedna stvar ovu crkvu čini iznimnom – tijekom izgradnje pronađena je pećina, i u njoj tragovi alkemijskih pokusa majstora Twardowskoga. Taj je legendarni plemić, kako kaže priča, poput Fausta sklopio dogovor s vragom, ali umjesto da mu dade znanje o okultnome, vrag ga je ostavio samoga na Mjesecu.

13. Gospodnja arka

Eksterijer crkve Gospodnja arka u Nowoj Huti. Katolička crkva Arka Pana, izgrađena 1970-ih, betonska je struktura u obliku arke. Smatra se jednom od najistaknutijih građevina moderne poljske arhitekture. | Foto: Wikimedia

Gospodnja arka prva je nanovo sagrađena crkva, usprkos protivljenjima komunističkih vlasti, u Nowoj Huti, četvrti radničke klase u Krakovu. Prvi kamen u temeljima crkve osobno je položio kardinal Karol Wojtyla, koji je tada bio krakovski nadbiskup. U kapelici, jako sličnoj crkvi u francuskom mjestu Ronchamp koju je projektirao Le Corbusier[1], nalazi se još jedan izniman dar Karola Wojtyle – kamen s Mjeseca, koji je kardinal dobio od pape Pavla VI., koji ga je pak dobio od posade američke svemirske letjelice Apollo 11. Danas se kamen nalazi u brončanom svetohraništu u obliku globusa.

14. Papina ploča u Zakrzóweku

Stijene Twardowski i Zakrzówek. | Foto: Wikimedia

Na mjestu popularnog jezera u 2. svjetskom ratu bio je kamenolom u kojem je radio mladić imenom Karol Wojtyla. Taj su podatak 2005. istaknuli ronioci koji su na dnu jezera postavili ploču u spomen pokojnom papi Ivanu Pavlu II. Druga ploča koja dokumentira to razdoblje u životu Karola Wojtyle postavljena je na zgradi tvornice kemikalija Solvay u Zakopiańskoj ulici, kojoj je pripadao kamenolom u Zakrzóweku. Karol Wojtyla tamo je radio četiri godine, što ga je zaštitilo od prisilnog rada u Njemačkoj.

15. Šarene stube u Podgórzi

Foto: Marcelina Biesaga | cracowandmore.blogspot.com/

Sa svojim blještavim bojama i citatima iz književnih remek-djela, ove su stube ostaci festivala ArtBoom, koji predstavlja umjetnost u javnom prostoru. Stube kod Tatrzańske ulice jedno su od onih šarmantnih, ali slabo poznatih mjesta u Krakovu, koje vrijedi vidjeti prije nego što zauvijek nestanu. Može ih se usporediti sa slavnim stubama Escadaria Selarón, jednim od simbola Rio de Janeira, prethodnog domaćina Svjetskog dana mladih.

16. Rijeka Visla

Rijeka Visla. | Foto: Wikimedia

Zovu je kraljicom poljskih rijeka, i Krakov je s njom povezan na poseban način. Danas, kad ona brzo teče kroz grad i kad je gledamo s mostova i bulevara ili dok se vozimo u brodicama, njezin tijek nije tako vidljiv. No u počecima povijesti Krakova rijeka je imala mnogo pritoka, koji su s vremenom oblikovali otoke. Iz sigurnosnih su razloga prvi doseljenici upravo na tim otocima počeli graditi svoje domove. Još u 19. stoljeću rijeka je tekla gotovo kroz središte Krakova i odvajala Stari grad i Kazimierz. Taj je prolaz ispunjen, a rijeka je dobila korito kojim teče i danas. Toga se vrijedi sjetiti naročito zato što je 2017. godina proglašena Godinom rijeke Visle.

17. Nowa Huta

Narodno kazalište u Nowoj Huti. | Foto: Wikimedia

Ovaj grad osmišljen je da bude uzor socijalizma. Danas je on jedan od četvrti Krakova, i jedinstveni je živi muzej socrealističke umjetnosti i arhitekture. Tu možete vlastitim očima vidjeti što je bila psihoza Hladnog rata. Kako je komunistička Poljska bila saveznica SSSR-a, bojala se američkog nuklearnog napada. Ispod grada nalaze se labirinti bunkera i posebnih skloništa, koji tvore čitav podzemni grad.

18. Kazimierz

Židovski restoran u krakovskoj četvrti Kazimierz. | Foto: Wikimedia

Pet stoljeća Kazimierz je bio nezavisan grad, što ga je od Krakova odvajala Visla. Danas ih razdvaja ulica Dietl. Kad nju prijeđemo, ulazimo u svijet u kojem su stoljećima supostojale dvije kulture – židovska i poljska. Tu su živjeli brojni umjetnici, između ostalih i Bartolomeo Berrecci, arhitekt Sigismundove kapele u Wawelu, kao i mnogi židovski majstori sakralne umjetnosti, čijim se radovima i danas možemo diviti. Kazimierz ne smijete zaobići, i to ne samo zbog mnogih primjera židovske arhitekture, nego i zbog njegove jedinstvene atmosfere, popločanih ulica, stotina restorana, galerija i trgovina starinama. U toj se četvrti nalazi i najšira ulica u Krakovu, Szeroka, a u njoj se održava i jedan od najpoznatijih svjetskih koncerata, „Shalom na Szerokoj“, finale Festivala židovske kulture.

19. Lajkonik

Zygmunt Put, CC BY-SA 4.0 <https://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0>, via Wikimedia Commons

Mnogi se turisti pitaju tko je bradati gospodin s visokim, šiljastim šeširom, u azijatskoj odjeći, i s drvenim konjem pričvršćenim za svoj pojas, i zašto je on tako važan da je postao jedan od glavnih junaka promotivnih spotova za Svjetski dan mladih. To je Lajkonik, simbol Krakova. Odakle potječu on i njegovo ime još je predmet povjesničarskih rasprava. Jedna legenda kaže da su nakon pobjede nad Tatarima pobjednici slavili po ulicama odjeveni kao poražena strana, ali to je samo legenda. No svi Krakovljani mogu vam potvrditi da je onome koga Lajkonik blago udari svojom palicom dobra sreća zajamčena!

20. Ostala poznata mjesta u Krakovu

Foto: Pixabay.com

Većina Krakovljana smatra da je Glavni trg za turiste, a Kazimierz za domaće. Pustit ću vas da sami odlučite. Jedno je sigurno: svi klubovi, barovi, restorani i kafići u Krakovu uvijek su prepuni, i može se naći nešto za svakoga, u koji god dio grada pošli. Ovo je grad u kojem možete kušati jela lokalne kuhinje, slušati lokalnu glazbu, vidjeti izložbe, predstave kabareta, i naći neko mjesto koje možete zvati svojim.

Izvor: Lukasz Sobieszkoda | Aleteia

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

[1] Možete je vidjeti na poveznici Notre-Dame du Haut.