Marija

A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

Mt 27,55-56

Žene koje su bile na Kalvariji spominju sva četvorica evanđelista. Spominju to kao činjenicu koju posebno ne objašnjavaju. Spominju to, ali kao da žele reći da se podrazumijevalo da će Majka Isusova i žene koje su ga slijedile biti s njime do kraja zemaljskoga života.

Uz križ Isusov

Samo to spominjanje je duboko poštovanje prema svim ženama, a napose onima koje su doista tog petka bile na Kalvariji. Priznanje je to i uvažavanje ženske opredijeljene ljubavi koja ne odustaje nikada. Koja ne napušta ni u opasnosti, neprilici ili poniženju. Žena voli i prihvaća osobu, a ne njen status, ugled ili trenutnu situaciju.

Žene pod križem pokazuju nam kako je bitno u životu prihvatiti Isusa i u svim životnim situacijama ostati vjeran savezu i danoj riječi. Pa čak i onda kada nam se čini da sve propada i teško je povjerovati da će se doista kroz tri dana dogoditi uskrsnuće.

Uz majku Isusovu

Evanđelisti spominju tu dvoslojnost trajanja i postojanja žena pod križem. S jedne strane su bile uz Isusa, a s druge strane su istodobno bile uz Mariju.

I opet ta činjenica slavi žene i žensko prepoznavanje osobe u potrebi i blizine s tom osobom. Ne samo da su do kraja uz Isusa koji umire na križu, nego su i uz njegovu majku koja ostaje živa na zemlji.

Žene pod križem su svojim činom pokazale kako je moguće živjeti zapovijed ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Zanimljiva je još jedna stvar vezana uz žene pod križem. Uskrsli Isus se najprije ukazuje ženama. Žene koje su ostale s Isusom do smrti na Kalvariji, bivaju prve svjedokinje uskrsnuća. One koje su ostale do kraja postaju glasnice novog početka.

Gospin plač

I za kraj tek jedna sitnica koja nema toliko veze s Biblijom koliko s tradicijom i pučkim pobožnostima.

Neprestano u korizmi pjevamo kako je stala plačuć tužna Mati, no, iz evanđeoskih zapisa, nigdje se ne vidi da su žene pod križem neutješno plakale.

Smrt i umiranje izaziva u nama ganuće. Ali, tuga ne mora biti popraćena neutješnim ili histeričnim plačem i grčem boli u kojem nema nimalo nade.

I po načinu na koji živimo smrt svojih bližnjih pokazujemo koliko doista vjerujemo u Uskrsloga.

Nikola Kuzmičić