– Ne viđa se baš često da četiri sestre nastupaju zajedno. Jeste li odmalena zajedno pjevale?

Elizabeta: Naša prva zajednička pjevanja bila su spontana. Najranije čega se sjećam bila je molitva anđelima čuvarima i svetoj Tereziji prije spavanja. Nakon toga smo pjevale “Isuse moj, laku noć” i još barem dvije pjesme posvećene Mariji. U našoj se kući puno pjevalo, svi su pjevali. To je bilo naše prirodno okruženje jer nije bilo ekrana. Svaku dosadu kratili smo smišljajući nove melodijske linije na već poznatu glazbu. Naši roditelji su to prepoznali i upisali nas u crkveni zbor, a potom i u glazbenu školu. Na obiteljskim okupljanjima vrlo često bismo zajedno pjevale ono što bismo uvježbale. S obzirom na to da smo nas tri u školskom zboru pjevale različite glasove, kod kuće bismo spontano pjevušile taj glazbeni program na radost svih ukućana.

– U kojem trenutku ste službeno počele zajedno nastupati?

Mihaela Karla: Službeno se to dogodilo kada smo snimile pjesmu „Where are you Christmas?“, ali rekla bih da nema određenog datuma. Zajedno smo pjevale otkako znamo za sebe. Došlo je vrlo prirodno… Glazba i funkcionira tako jednostavno.

– Je li se teško uskladiti, posvađate li se ponekad? Je li teže ili lakše surađivati zajedno kao sestre?

Kornelija: S obzirom na to da svaka od nas ima svoj život, obaveze i posao, uz to smo Elizabeta i ja supruge i majke, nije uvijek jednostavno uskladiti sve obaveze oko zajedničkog djelovanja. Moramo funkcionirati zajedno, a to je s jedne strane zahtjevno jer stalno moraš uzimati u obzir činjenicu da nisi sam. To čovjeku ne pada uvijek jednako lako kao kad si sam u poslu. Uz to smo sestre i emotivno smo povezane, pa je ponekad teško biti objektivan. Lagala bih kad bih rekla da razmirica nema, ali u kojem zdravom odnosu ih nema? Međutim, naglasila bih da je blagoslov upravo to naše zajedništvo. Čovjek je, između ostalog, društveno biće. Nas četiri rijetko možemo osjetiti samoću u onom negativnom kontekstu. Naime, u moru obaveza, jedna će sigurno osjetiti ako je drugoj potrebna pomoć, podrška ili razgovor te zatim uključiti ostale. Možda bi najbolji odgovor na ovo pitanje bio da stvari idu brže kada smo na pojedinačnom zadatku, ali su harmonija i blagoslovi kada smo zajedno neusporedivo plodonosniji.

– Pjevale ste s mnogim zvijezdama domaće estrade. Možete li izdvojiti neke, kao i neke najbolje ili za vas najuspješnije nastupe?

Djordjija: Surađivale smo s mnogim našim estradnim zvijezdama i teško je izdvojiti jedan nastup. Svaki je bio poseban na svoj način. Međutim ono što zasigurno ima posebno mjesto u našim srcima su nastupi gdje pjevamo sve četiri skupa. Zaista smo zahvalne na tim prilikama.

– Ipak, najviše pjevate duhovnu glazbu. Zašto? Kakav je svijet današnje estrade?

Djordjija: Duhovna glazba je naša prva ljubav, naša molitva, naš vapaj. To je poziv. Velika je čast da smo ovako malene pod zvijezdama dobile priliku odgovoriti na sve blagoslove koje smo primile od Gospodina. Svojim talentima dajemo svu čast, slavu i hvalu našem Stvoritelju kojem sve pripada.

Trudimo se da naša pjesma, zajedništvo i životi budu kanali preko kojih će se Gospodin proslaviti. A On najbolje zna naše putove i načine kako će doći do naših dubina i duša, a preko toga i do drugih ljudi, bilo na estradi ili u bilo kojem drugom okruženju.

– Koji su izazovi u svijetu glazbe i nastupa? Što vam najteže pada, a što vas najviše veseli? Uspijete li i u takvom svijetu svjedočiti Boga?

Kornelija: Izazova je mnogo. Kao i u svakom poslu, odnosno pozivu. Prvenstveno u srcu treba napraviti razliku između slavljenja Boga i glazbe kao umjetnosti. Svjesne smo te odgovornosti i talenata koje nam je Gospodin povjerio. Također, dosta je veliki izazov biti često izložen ljudskim pogledima, mišljenjima, komentarima. S time se čovjek treba znati nositi. Radno vrijeme je također drugačije od “klasičnog”. Puno je putovanja, međuljudskih odnosa… Šminka, frizura i sl. uvijek moraju biti na određenom nivou, a to ne prati uvijek naša unutarnja stanja i želju za time. Uglavnom, velika je radost da možemo raditi ono što volimo, a kad čovjek radi što voli i što mu je od Boga dano, brzo zaboravi na poteškoće. Upravo je to jedan od načina na koji možemo svjedočiti Boga u našem životu. Postoji jako puno prilika za verbalnu i neverbalnu evangelizaciju. Da bismo to mogle prepoznati, važno je živjeti sakramentalni život, što se zbilja i trudimo.

– Što vam se čini najopasnijim u današnjem vremenu?

Mihaela Karla: Svijet je pun “prijevara” i smatram da je mudrost jedna od važnijih odlika koju čovjek može imati u današnjem vremenu. Opasnost današnjice je što nedostaje prave ljubavi i pravih osjećaja za druge. Ljudi postaju hladni i netrpeljivi jedni prema drugima jer svijet nameće da je to u redu. Međutim, duboko u sebi svi toliko volimo i vapimo za tom pravom, jedinstvenom i neprestanom Ljubavlju. A On je ta Ljubav.

– Bliži se završetak tjedna. Nastupate na obje večeri velikog koncerta. Što biste rekli o njemu na samom kraju?

Kornelija: Koncert „Progledaj srcem“ svaki put nas podsjeti koliko su ljudi u Hrvatskoj željni Boga. Osjećamo se privilegiranima što, s talentima koji su nam od Njega darovani, možemo pomoći ljudima da kroz slavljenje predaju svoja srca i osjete Božju blizinu koja nam je uvijek dostupna i besplatna. Velika je to stvar za sve uzraste i cijelu domovinu te prilika da se svaki put podsjetimo kako je zajedništvo najljepša Božja zamisao.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnoga poretka koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.