Teškoće, Šimun, Veronika i Majka

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Dok nosiš svoj životni križ, ne zaboravi da je tvoj put naslonjen na pobjedu koja je već donesena. Ne živiš u borbi, već iznosiš pobjedu u pobjedi – svoju u Njegovoj.

Teškoće su milosti

Unatoč svim snagama i naporima za ustrajnost u vjeri, život će, tj. zlo u njemu, udarati. No na putu s Bogom, svaka teškoća dolazi kao velika milost. Prilika je za novu pobjedu. Životni napredak se ne ostvaruje kroz ugodne osjećaje, već dolazi kroz pobjeđivanje i čišćenje – a to zna i jako boljeti. Ali tu se pak vidi naša ustrajnost i odanost. Nakon gradnje (teškoća), slijedi vrijeme skupljanja snage (milosti), i onda prelazimo na nove razine – popravljanje, nadogradnja, održavanje, čišćenje, nova gradnja, nove milosti… No i sama teškoća u koju zapadnemo, veliki je dar, jer nas po njoj Bog želi sebi približiti i tu nas posebno oblikuje. U nama želi napraviti više mjesta za sebe i to čišćenje boli, jer se rješavamo svega lošega, svih štetnih nakupina grijeha i svijeta, kako bismo mu postali što sličniji. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. (1 Iv  5,4)

Potjeran pred Gospodina

Kad nas tako život uspori i vidimo kako nema koristi od naših snaga, prisiljeni smo vratiti se pred Boga. Pozvani smo na odvraćanje od svakodnevnih površnih briga, te usmjereni na promišljanje o sebi i svom životu, vapimo za Božje izbavljenje. I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik! (Lk 14, 27) Svaka teškoća milosna je “prisila” da poradimo na svom osobnom odnosu s Bogom, razbijemo krive slike o Njemu i sazrijemo u istinskom pripadanju. Tjera nas na mirovanje, tjera nas na molitvu, tjera nas da preispitujemo sebe, svoje motive, nakane, način života, da još više tražimo Njega… Teškoće nas tjeraju da ih poželimo nadvladati i povesti svoj život na novu razinu. Njihovim nadvladavanjem slamamo svoju ograničenost i sebičnost, a obnavljamo se u Bogu. Teško nam je ponekad shvatiti, ali veća je milost obnavljati se u Bogu, nego dobivati od Njega konkretne uslišane želje. Božje očitovanje i djelovanje u našim životima, veća je nagrada i milost od svega ovoga svijeta. Zato nas milosno poziva da svoj fokus vratimo na Njega i spasimo se od svojih poteškoća tamo gdje sve biva otkupljeno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nikad nisi sam

Koliko god gorka bila bitka, na putu ipak nismo sami. Kada je najteže, Božja intervencija će se očitovati i kroz druge. Zamijeti svog Šimuna koji ti pomaže nositi križ. Možda čak i razgovorom, savjetom, molitvom, ili nekom konkretnom pomoći, dat će ti koliko može kako bi ti bilo lakše. Utješi se kod svoje Veronike. Ne može umjesto tebe to nositi, ali će ti u konkretnoj situaciji pomoći koliko može i s čime može, dat će dio sebe, bez da čeka nešto zauzvrat. I zbog patnje nećeš znati ni moći uzvratiti, no prihvati pomoć koja ti je dana u ljubavi. I povrh svega, kad je teško – pratit će te Majčina zaštita. Prvo ona koja dolazi od nebeske Majke, a onda i nesebična ljubav i suosjećanje nekoga od tvojih bližnjih. Uz tebe je uvijek neki izvor ljubavi i prihvaćanja, zbog kojega ćeš uspjeti izdržati.

Sigurno odmah prepoznaješ svoj križ i vidiš koliko od svog života, sama sebe i Boga zapravo bježiš. No križ je tu da bi preko njega, pomoću njega – ne mimo njega – pobijedio. Nemoj svoje križeve ignorirati, od njih bježati, pa ni zbog njih gunđati ili dopuštati lošemu da te cijelog slomi. Ponesi ih, kako bi ti se Uskrs mogao dogoditi.

Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. (Heb 12, 2)

Sanja Martinović

Ostale tekstove iz kolumne ovoga autora potražite ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 8. ožujka 2013.

Možda vam se svidi