Ovaj adventski stih možda najbolje dočarava čaroliju početka nove liturgijske godine. Imala sam je prilike započeti, tu nezaboravnu prvu adventsku nedjelju, na mjestu koje je tolikima simbol novog početka – Međugorju. Poklopilo se puno toga – dosta teška životna faza, potreba da se obavi životna ispovijed, svakodnevica teška u smislu da nas melje i ne da nam vremena stati, sve to i još mnogo više utjecalo je na mene da se odazovem zovu čežnje koja me vukla na to mjesto, da prvi put prisustvujem i samom činu ukazanja. Jesam li dobila čemu sam se nadala? I više od toga! No svjedočanstvo milosti koje sam primila u Međugorju napisati ću vam jednom drugom prilikom, jer kao što dobrom vinu treba vrijeme da odstoji, tako i divnim plodovima ovog hodočašća dajem da sazru da bi i drugi mogli uživati u njima kao što sam to činila ja. Zasad ću samo reći da je bilo zaista nezaboravno i dok dišem neću zaboraviti doticaj sa živim Bogom.

Tako obnovljena, mogu slobodno reći i euforična, vratila sam se u kišom okupani Šibenik. Zagrljaji mojih najbližih bili su čvrsti i iskreni, i sada kada u sjećanje prizivam taj trenutak još uvijek osjećam onaj snažni osjećaj zahvalnosti Gospodinu na obitelji koju mi je dao. Ako sam ih voljela prije, sada ih volim još i više. Ako sam im se davala prije, sada se dajem do kraja i bez kompromisa. Ako sam molila sa žarom i prije, onaj oganj u mom srcu pretvorio se u buktinju.

Zbilja, ima li ljepšeg načina za krenuti u novu liturgijsku godinu? Meni osobno najljepšu definiciju došašća dao je moj sin Josip kada je rekao da je to vrijeme kada pospremamo svoje srce, dušu i kuću i pripremamo ih za dolazak malog Isusa.

Jedan od načina pripreme su i zornice. Svaka je zornica predivna na svoj način, no nekako mi je u posebnom sjećanju ostala ona na dan Svetog Nikole. Dečki su se od prevelikog uzbuđenja probudili već u četiri ujutro, šuškali i grickali poput malih vjeverica. Mi strogo držimo do običaja da djeca na taj dan dobiju isključivo slatkiše, ništa skuplje i ništa luksuznije. No kako su i inače skromni, oni se tom slatkom zalogaju vesele kao da su dobili cijeli svijet. Ušla sam tako tog lijepog hladnog jutra u dječju sobu, bilo je možda 5 i 15, i naišla na široke čokoladne osmijehe (i čokoladnu posteljinu, ako ćemo baš iskreno). Čestitali su mami imendan i tako razbuđene od šećernog šoka ubundala sam ih i prošetali smo do crkve. Bilo je ledeno i vedro jutro s oštrim i sjajnim zvijezdama, mrkli mrak, tišina. Dočekala nas je puna crkva i pregršt osmijeha.

Vjera ti je bitna? Klikni like i pridruži nam se:  

Poslije mise smo požurili kući spremiti se za školu, za novi radni dan. Taman se počelo daniti, po nebu su se pružale ružičaste trake stopljene s nebom u onu karakterističnu boju jutra, i moj mi je dragi dječak još jednom razgalio srce kada je onako djetinje jednostavno rekao: Ah, baš je lijepo početi dan s Isusom! Topla kuća obujmila nas je poput najljepšeg zagrljaja i požurili smo u sobu naše djevojčice koja je još spavala, blaženo nesvjesna cijele strke i gungule koja se odvijala tog jutra. Promolila se poput malog miša, sva zgužvana i raščupana, i točno sam vidjela kako joj se oči šire u nevjerici kad je pogledala prema prozoru. Čokolada za doručak! Kakav dan!

Zbilja, lijep je dan kad ga započnemo s Gospodinom. Taj poseban svečarski osjećaj traje i traje, ne prestaje sa satima koji dolaze, a kako se svakog jutra ponavlja i obnavlja, tako mogu slobodno reći da dišemo ovo blagoslovljeno vrijeme punim plućima u iščekivanju najradosnijeg događaja – Božića, kada će napokon radost eksplodirati u jedinstvenom kolopletu emocija od kojih nam je sačinjen taj mnogima najradosniji blagdan.

Dotad, poput marljivih pčelica skidajmo suvišne slojeve. Što je Božić bliži, neka nam duša bude čišća. Zavirimo u najskrovitije dijelove svoje duše i očistimo ih da sjaje poput uglačanog srebra, jer su one rođene takve i stvorene su da budu takve. Ako smo ih svojom ljudskošću i uprljali, nema straha. Ovo je vrijeme posebne milosti i ne bojte se prići Bogu što bliže, najbliže. Što smo mu bliži, Njegov zagrljaj toplije grije.

Stisla nas je zima. Temperature su u minusu, ledi se dah, i zato je toplina Božjeg zagrljaja još privlačnija. Nemojte mu ni pokušavati odoljeti!

Nikolina Nakić

Foto: Shutterstock.com