Srca gore, evo zore!
Ovaj adventski stih možda najbolje dočarava čaroliju početka nove liturgijske godine. Imala sam je prilike započeti, tu nezaboravnu prvu adventsku nedjelju, na mjestu koje je tolikima simbol novog početka – Međugorju. Poklopilo se puno toga – dosta teška životna faza, potreba da se obavi životna ispovijed, svakodnevica teška u smislu da nas melje i ne da nam vremena stati, sve to i još mnogo više utjecalo je na mene da se odazovem zovu čežnje koja me vukla na to mjesto, da prvi put prisustvujem i samom činu ukazanja. Jesam li dobila čemu sam se nadala? I više od toga! No svjedočanstvo milosti koje sam primila u Međugorju napisati ću vam jednom drugom prilikom, jer kao što dobrom vinu treba vrijeme da odstoji, tako i divnim plodovima ovog hodočašća dajem da sazru da bi i drugi mogli uživati u njima kao što sam to činila ja. Zasad ću samo reći da je bilo zaista nezaboravno i dok dišem neću zaboraviti doticaj sa živim Bogom.
Tako obnovljena, mogu slobodno reći i euforična, vratila sam se u kišom okupani Šibenik. Zagrljaji mojih najbližih bili su čvrsti i iskreni, i sada kada u sjećanje prizivam taj trenutak još uvijek osjećam onaj snažni osjećaj zahvalnosti Gospodinu na obitelji koju mi je dao. Ako sam ih voljela prije, sada ih volim još i više. Ako sam im se davala prije, sada se dajem do kraja i bez kompromisa. Ako sam molila sa žarom i prije, onaj oganj u mom srcu pretvorio se u buktinju.
Zbilja, ima li ljepšeg načina za krenuti u novu liturgijsku godinu? Meni osobno najljepšu definiciju došašća dao je moj sin Josip kada je rekao da je to vrijeme kada pospremamo svoje srce, dušu i kuću i pripremamo ih za dolazak malog Isusa.
Jedan od načina pripreme su i zornice. Svaka je zornica predivna na svoj način, no nekako mi je u posebnom sjećanju ostala ona na dan Svetog Nikole. Dečki su se od prevelikog uzbuđenja probudili već u četiri ujutro, šuškali i grickali poput malih vjeverica. Mi strogo držimo do običaja da djeca na taj dan dobiju isključivo slatkiše, ništa skuplje i ništa luksuznije. No kako su i inače skromni, oni se tom slatkom zalogaju vesele kao da su dobili cijeli svijet. Ušla sam tako tog lijepog hladnog jutra u dječju sobu, bilo je možda 5 i 15, i naišla na široke čokoladne osmijehe (i čokoladnu posteljinu, ako ćemo baš iskreno). Čestitali su mami imendan i tako razbuđene od šećernog šoka ubundala sam ih i prošetali smo do crkve. Bilo je ledeno i vedro jutro s oštrim i sjajnim zvijezdama, mrkli mrak, tišina. Dočekala nas je puna crkva i pregršt osmijeha.
Vjera ti je bitna? Klikni like i pridruži nam se:
Poslije mise smo požurili kući spremiti se za školu, za novi radni dan. Taman se počelo daniti, po nebu su se pružale ružičaste trake stopljene s nebom u onu karakterističnu boju jutra, i moj mi je dragi dječak još jednom razgalio srce kada je onako djetinje jednostavno rekao: Ah, baš je lijepo početi dan s Isusom! Topla kuća obujmila nas je poput najljepšeg zagrljaja i požurili smo u sobu naše djevojčice koja je još spavala, blaženo nesvjesna cijele strke i gungule koja se odvijala tog jutra. Promolila se poput malog miša, sva zgužvana i raščupana, i točno sam vidjela kako joj se oči šire u nevjerici kad je pogledala prema prozoru. Čokolada za doručak! Kakav dan!
Zbilja, lijep je dan kad ga započnemo s Gospodinom. Taj poseban svečarski osjećaj traje i traje, ne prestaje sa satima koji dolaze, a kako se svakog jutra ponavlja i obnavlja, tako mogu slobodno reći da dišemo ovo blagoslovljeno vrijeme punim plućima u iščekivanju najradosnijeg događaja – Božića, kada će napokon radost eksplodirati u jedinstvenom kolopletu emocija od kojih nam je sačinjen taj mnogima najradosniji blagdan.
Dotad, poput marljivih pčelica skidajmo suvišne slojeve. Što je Božić bliži, neka nam duša bude čišća. Zavirimo u najskrovitije dijelove svoje duše i očistimo ih da sjaje poput uglačanog srebra, jer su one rođene takve i stvorene su da budu takve. Ako smo ih svojom ljudskošću i uprljali, nema straha. Ovo je vrijeme posebne milosti i ne bojte se prići Bogu što bliže, najbliže. Što smo mu bliži, Njegov zagrljaj toplije grije.
Stisla nas je zima. Temperature su u minusu, ledi se dah, i zato je toplina Božjeg zagrljaja još privlačnija. Nemojte mu ni pokušavati odoljeti!
Nikolina Nakić
Foto: Shutterstock.com