Mt 1, 1-17

I Isus ima rodoslovlje. Premda je bio prije nego se Abraham rodio (Iv 8, 58) i premda na svijet dolazi silom Duha Svetoga a ne Josipovim očinstvom, ipak ulazi u životnu mrežu kao i svatko drugi. Svatko ima svoje jedincato i nezamjenjivo mjesto u mreži života. Kroz svakoga od nas kolaju različiti utjecaji bilo po krvi ili karakteru, bilo po manama ili krepostima. Naš je život neodvojiv od utjecaja drugih iz iste životne mreže. Svatko u svom rodoslovnom stablu ima predaka s manama i promašajima kao što ima i nadarenih i hrabrih članova. Ni Isusovo rodoslovlje nije drukčije. I u njemu ćemo naći iznimno hrabre ljude kao i grješnike.

Matej u rodoslovlju samo nabraja generacije. Ne govori ništa o pojedincima i njihovim životnim pričama. Njih je potrebno proučavati na drugim mjestima.

Isusovo je rodoslovlje posve židovsko. Cijeli je izabrani narod na neki način prisutan u njegovom obiteljskom stablu. Sam će Isus jednom reći kako spasenje dolazi od Židova (Iv 4, 22). Pri tom je mislio na izabrani narod i na svoje židovsko podrijetlo.

Naša su rodoslovlja i naše znanje o njima puno kraća. Isusovo počinje s Abrahamom. A moglo je početi i s Adamom, kako je to slučaj kod evanđeliste Luke. Naša počinju u mraku povijesti. Rijetko tko dospijeva daleko. Ni naše znanje o sudbinama naših predaka ne seže daleko. Rijetke su priče koje čuvaju naše pamćenje.

Zadnjih se desetljeća budi interes za obiteljska stabla. Neki su uspjeli sami sebe bolje razumjeti kada su doznali poneku životnu priču iz svoga rodoslovlja.

Kada se u liturgiji čita Isusovo rodoslovlje, redovito osjetimo dosadu. To je stoga što ga ne slušamo kao svoje. A ipak nas je Isus ucijepio u rodoslovlje izabranoga naroda pa je njegovo rodoslovlje i naše. Što se više približimo njemu to bolje opažamo kako pripadamo istoj životnoj mreži.

Možda nam post može pomoći u otkrivanju dokle seže naša životna mreža i kako je sve povezana s Isusovim rodoslovljem.