Lk 1 , 26-38

A evo tvoje rođakinje Elizabete

Marijo, začeti ćeš ne poznajući muža!
Neće ti biti lako.
Nitko te neće razumjeti.
Nitko, osim možda
tvoje rođakinje Elizabete!
Ona je stara i bez djece.
Nerotkinja je, a ipak je začela.
Već joj je šesti mjesec.

I ti i ona ste začele silom odozgor.
Ne znate kako se to dogodilo,
ali znate da ste trudne.
I ti i ona trebate razgovor,
razumijevanje
i vrijeme za izmjenu iskustva.

Josip te neće razumjeti.
Njemu treba vremena i mig s neba
kako bi prihvatio tebe i dijete.
Elizabeta ima muža,
ali on je zanijemio zbog svoje nevjere.
Otiđi k njoj!

U vama rastu djeca
po Božjoj volji.
I vi ćete rasti s njima.
U milosti i radosti.
Otiđi k njoj!

Bit ćeš zaštićena od pogleda i sumnji.
Poklonit ćeš Josipu vrijeme
da iziđe iz straha
i otkrije svjetlo.

Kratko traje pohod s neba,
a dugo treba dok razumiješ
što se dogodilo
i što si prihvatila.

Pristala si
da ti bude po Božjoj riječi.
Bez savjeta i nukanja drugih.
Sada ti treba netko
tko te razumije
i komu se možeš povjeriti!
Otiđi Elizabeti!

Ona će se radovati!
I tebi i tvome djetetu.
I čedo će joj u utrobi
igrati od radosti.

Ne trebaš ništa nositi!
Ti si dar!
Ti i tvoje dijete!
Elizabeti i Zahariji!
A ubrzo i tvom narodu.
A potom cijelom svijetu!
I svim generacijama!

Ovo što je s tobom započelo
na zemlji
dovršit će se sa Svevišnjim
ne nebu.

Idi Elizabeti!