NOVA KOLUMNA NIKOLINE NAKIĆ

Nedosljednost zagovaratelja pobačaja: Pozivaju se na ustav, ali izražavaju neslaganje s njim kada im to odgovara

Već otprije znamo da određenu grupaciju i mrežu udruga koja sebe jako voli nazivati promicateljima i zaštitnicima ljudskih prava (sve dok nije riječ o pravu nerođenog djeteta) zapravo istina ne zanima, štoviše spremni su je osakatiti koliko god treba u ime vlastite ideologije

Foto: Shutterstock.com

Zaklada Vigilare ponovno je predajom blizu 170.000 potpisa „Peticije za život“ – a koju su potpisali ljudi koji se protive zlu pobačaja – u žižu javnosti vratila pitanje koje očito podiže velike tenzije u hrvatskom društvu.

Uz pitanje zaštite nerođenih i traženja konkretnih mjera pomoći i zaštite žena u trudnoći, pozvali su i premijera Andreja Plenkovića da Hrvatska ne ratificira Istanbulsku konvenciju u kojoj se pod krinkom teme na koju je društvo izuzetno osjetljivo (nasilje nad ženama) na službena vrata uvodi pseudoznanost rodne ideologije.

Pritom se događa zanimljiv fenomen i svojevrsna emocionalna ucjena – sve se protivnike ratifikacije te konvencije proziva da nisu protiv nasilja nad ženama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne samo da ih se naziva i vjerskim fundamentalistima nego se ujedno čini i slična generalizacija kao i kod svojedobnog protivljenja uvođenju Zdravstvenog odgoja u hrvatske škole – kada je roditeljima bio sporan isključivo 4. modul (ponovno je tu riječ o rodnoj ideologiji koja se kako vidimo maskira i ubacuje svugdje, pa gdje prođe, prođe). Istovremeno se roditeljima impliciralo da su protiv bilo kakvog zdravstvenog odgoja što nikako nije odgovaralo istini, a bila im je oduzeta i mogućnost izbora da djeca pohađaju taj „Odgoj“. Interesantno je pak da tim istim ljudima istovremeno jako smeta jedan drugi predmet koji je cijelo vrijeme izborni.

No, već otprije znamo da određenu grupaciju i mrežu udruga koja sebe jako voli nazivati promicateljima i zaštitnicima ljudskih prava (sve dok nije riječ o pravu nerođenog djeteta) zapravo istina ne zanima, štoviše spremni su je osakatiti koliko god treba u ime vlastite ideologije.

I kad je riječ o pobačaju i o Istanbulskoj konvenciji na kraju su žrtve oni na čija bismo prava trebali biti najosjetljiviji – djeca. Žrtve se ne brane stvaranjem novih žrtava.

Pritom bi ove glasne zagovaratelje Istanbulske konvencije valjalo upitati: ima li ova zemlja adekvatne zakone koji štite žrtvu i kažnjavaju nasilje nad ženama?

Ako nema – gdje su bili dosad? Zašto se nisu svim srcem (i grlom) zalagali za njihovo donošenje ili nadopunu postojećih? Priliku i vrijeme svakako su imali. Argument da se nasilje događa ne može se upotrijebiti – događaju se i ubojstva unatoč postojanju kaznenog zakona koji ih sankcionira.

Ako pak ima – čemu onda Istanbulska konvencija? Treba li nam netko reći da je trava zelena ako u hrvatskom zakonu već piše da je trava zelena? Dopustite da ovdje izrazim određenu sumnju kako se ovdje uopće ne radi o travi, prije o nečemu što je poznato pod nazivom kukavičje jaje.

Vratimo se na pitanje pobačaja. Da bi se uopće govorilo o poboljšanju života, potrebno je u njega prije svega vjerovati. Ne može se (tj. može ali nije smisleno) govoriti o poboljšanju uvjeta nečega što zapravo negirate u samom njegovu temelju.

Tu uočavam jednu veliku nevjerodostojnost. Zagovaratelji pobačaja (oni se znaju ljutiti na ovakvu jezičnu konstrukciju – rekla bih da ih ona više smeta nego sam čin) rado se i glasno pozivaju na mišljenje Ustavnog suda o tom pitanju. No ako ih pitate za odredbu u Ustavu RH u kojoj stoji da je brak zajednica muškarca i žene, odjednom prestaju biti toliki legalisti i krenu u propitivanje. Pritom je propitivanje i mogućnost istog povlastica vjerojatno rezervirana samo za njih.

Ne možete se pozivati na ustav i istovremeno javno izražavati neslaganje s njegovim odredbama (tim više ako se radi o direktnoj volji građana). To se, dame i  gospodo, zove nevjerodostojnost. Čista je nevjerodostojnost i nepoštivanje kada novi sudac Ustavnog suda ne poštuje volju građana RH i ustavnu odredbu te izražava uvjerenje kako je dijametralno različita definicija samo „pitanje vremena“. Ne mogu li onda i protivnici ubijanja nerođenih reći da je drugačiji tretman ubijanja nerođenih u hrvatskom zakonodavstvu samo „pitanje vremena“ iako trenutno vrijedi drugačiji princip?

Ako pak uzmemo u obzir podatak da je 70 posto pobačaja ekonomski uvjetovano, a kao najveći argument uzima se siromaštvo, kakvu poruku zapravo šaljemo društvu? Da su siromašne osobe toliko nevrijedne da je bolje da se uopće ne rode? Daleko od toga da treba okretati glavu na drugu stranu, uostalom i u samoj se peticiji traži pomoć trudnim ženama, no svesti čovjeka samo na materijalno teška je degradacija ljudske osobe.

Što nam o tome govori Crkva?

Na stranu kategoričan stav o svetosti i nepovredivosti ljudskog života od samog začeća, jedino je ona kompetentna i vjerodostojna prigovoriti ekonomskom argumentu jer jedino ona od početka tvrdi da opasnost nije u čovjekovoj okolini nego u čovjeku samom. Argument da su bogati ne potrebni nego pouzdani ne bi smio biti prihvatljiv vjernicima.

Znam da su ljudima ove stvari često zbunjujuće i da život ne možemo slikati crno-bijelim bojama, no zaista bi bilo dobro za početak stvari nazvati pravim imenom.

Pobačaj jest ubojstvo nerođenog čovjeka – čin je to čiji se značaj ne umanjuje njegovim okolnostima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rodna ideologija godinama se nastoji uvesti u Hrvatsku, samo se uporno traži procijep kroz koji će se ugurati – kroz školu ili prihvaćanjem međunarodnih konvencija (ili još bolje oboje). Dovoljno su promućurni i svjesni vrijednosti koje hrvatsko društvo njeguje a da ne nastupaju otvoreno već zamaskirano, no istovremeno su silno začuđeni i uvrijeđeni kad javno istupe ljudi kojima to nije prihvatljivo i kojima to nije samo „pitanje vremena“. Također ne možete zagovarati određene principe i tražiti da ih se poštuje ako vi to istovremeno ne činite. Što u konačnici bi s onom izjavom koja je lažno pripisana Voltaireu a na koju se tako radi pozivaju „napredni“ zagovaratelji raznih prava: ne slažem se s tvojim stajalištem, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ga zastupaš? Riječ „braniti” zamijenjena je sa „sprečavati i omalovažavati“?

Pođite od sebe samih da biste nešto tražili. Zasad jednostavno niste uvjerljivi, još manje vjerodostojni, a najmanje radite za dobrobit najslabijih.

Nikolina Nakić | Bitno.net

*Stajališta iznesena u kolumnama i komentarima su osobna stajališta autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 15. listopada 2017.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi