MARIN MILETIĆ O VELIKOM EKOLOŠKOM PROBLEMU Marin Miletić: Što bi papa Franjo rekao da dođe na Viškovo, mjesto s kojeg se nesmetano širi otrov? Bit će zanimljivo pratiti što će se događati s lokalnom epidemijom otrovnih spojeva u tijelima građana. Hoće li nas svaki dan obavještavati o novim izloženostima opasnim spojevima? O koncentraciji otrova u zraku i vodi? Čisto sumnjam, podaci o opasnom zagađenju poznati su od veljače, ali su se skrivali do sada. Zbog čega su se skrivali? Tko je to naredio? Tko je potpisao projekt? Je li tu bilo i nekih provizija „ispod tezge“? Marin Miletić Zamislimo kada bi nekim slučajem papa Franjo došao na Viškovo, općinu od 14 i pol tisuća stanovnika u blizini Rijeke, zasigurno bi bio dočekan iznimno srdačno. Msgr. Nikolić, župnik Župe sv. Mateja, poznat je kao sposoban i srdačan župnik koji bi sigurno u Viškovu napravio atmosferu za pamćenje. Evo kako bi to izgledalo. Vjernici iz cijele Hrvatske, Slovenije i ovog dijela Europe u ogromnom su broju pohodili mjesto susreta, pjevaju se pjesme, izgovaraju molitve, ljudi se ispovijedaju, prodaju se vjerske memorabilije, a lokalni ugostitelji napokon trljaju ruke od zadovoljstva jer tolike hodočasnike treba nahraniti i napojiti. Papa Franjo sa smiješkom na licu (ciničnim, op. a.) gleda razdraganu masu okupljenu u molitvi i druženju i sve je lijepo ugodno i uzvišeno. I onda se u jednom trenutku papa Franjo okrene i kaže: “Kakav je ovo neizdrživ smrad?” Odlučnim pogledom usmjerenim na oca nadbiskupa Devčića i župnika Nikolića. Nadbiskup Devčić uronjen u filozofiju i već pomalo umoran od svega uzvraća na tečnom talijanskom: “Vaša Svetosti, a to vam je deponij na Marišćini, tamo se odlaže komunalni otpad”, iskreno će Devčić. Papa Franjo se okrene prema župniku, Nikolić lagano guta knedlu i govori: “Pa nije to baš tako strašno, Sveti Oče, samo da vjetar zapuše u drugom smjeru i moći ćemo disati normalno.” Papa će svom tajniku Gonzali Aemiliusu: “Idemo!” Došao je tako papamobil na Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćinu. Izađu iz automobila, s gornje strane, pored visoke ograde papa Franjo i njegov tajnik. Gonzalo netom čim zatvori vrata klekne i krene povraćati. Smrad Marišćine uvukao mu se u svaku poru tijela. Želudac mladog doktora nije izdržao vonj ovog megaprojekta kojim nas je počastila EU uz naš svesrdan doprinos. Papa ga sjetno pogleda. I vrate ga misli u Južnu Ameriku, u one situacije kada je obilazio sirotinjske favele bez kanalizacije. Smrad i otrov mogli su se napipati u zraku. Očvrsnuo je tamo Papa. Svašta je proživio i još proživljava. On i Marišćinu može provariti bez povraćanja. Grupa mještana dotrči i traže pomoć. Pričaju Svetom Ocu o sustavu protiv kojeg se bore, o kolopletu interesnih skupina i lobija, stranačkih mašinerija koje imaju zajednički naziv: novac im je njihov bog. Ne mare za čovjeka. Ne mare za prirodu. Ne mare za logiku i sve će učiniti da sebe zaštite, a od ljudi naprave klaune. Vratimo se u zbilju. ŽCGO Marišćina užas je Primorsko-goranske županije, njezin centar gospodarenja otpadom koji truje ljude i prirodu. Borba lokalnog stanovništva protiv ovog teatra apsurda traje već devet godina. Od samog su početka hrabri građani organizirani u udrugu Krizni eko stožer “Marišćina” upozoravali na očitu nelogičnost u osnovnim postavkama ovog projekta. O čemu se tu zapravo radi? Europska unija sufinancirala je izgradnju ovog centra za gospodarenje otpadom. Svatko normalan pozdravio bi ulaganje EU novaca u domaće komunalne projekte. Čak bi i s balkona zapljeskao sposobnim lokalnim i nacionalnim dužnosnicima koji su uspješno izlobirali ovakav jedan koristan projekt. Ali, kao i toliko puta kad se radi o europskim sredstvima, i ovdje se krije jedan veliki, snažni i prilično smrdljiv „ali“. Naši su lokalno lijevi i nacionalno desni dužnosnici udruženim snagama aplicirali na fondove koji su nam nakon što smo i sami osigurali 30 posto sredstava sufinancirali kupovinu tehnologije za sortiranje otpada. I sve bi to bilo hvale vrijedno da nam ti isti Europljani nisu prodali foru koje se ni najprepredeniji varalice ne bi postidjeli. Naime, već je u vrijeme planiranja ovog projekta bilo poznato da EU namjerava penalizirati zemlje koje ne odvajaju otpad na mjestu nastanka, tj. već u kućanstvima. Ovo nije bila neka skrivena i tajna namjera, već jasno i glasno komunicirana strategija gospodarenja otpadom od strane EU. Međutim, ta ista EU Hrvatskoj odobrava sredstva za tehnologiju koja da bi mogla funkcionirati, mora imati miješani otpad. Radi se o zastarjeloj tehnologiji koja odvaja biološki od ostalog otpada i još taj biološki otpad, odnosno spojeve nastale njegovim truljenjem, koristi kao energent. I ako ste mislili da je ovdje kraj prevarama, prevarili ste se. Najbolje tek slijedi: ako RH i PGŽ odustanu od ovog projekta, dužni su plaćati penale jer su povukli sredstva iz EU, a ne koriste ih na propisani način. A ako nastave skupljati neodvojeni otpad, opet slijede penali; nema šale s EU i penalima. Pokušavam se staviti u ulogu tog lokalnog ili nacionalnog dužnosnika koji stavlja svoj potpis na projekt kojim novac poreznih obveznika baca u vjetar. Je li tih dana, dok su više (ne)odgovornih lokalnih i nacionalnih političara stavljali svoje potpise, a time i svoj obraz i osobito svoju stručnost na panj, bila južina, jesu li ih gospoda iz EU uhvatili na spavanju i prije nego su se snašli uvalili im ćorak ili su na neki drugi način bili pod pritiskom prijetvornih Europljana? Jesu li naši dužnosnici postupali u dobroj vjeri ne sumnjajući da će ih ovi prevariti? To bi značilo da naši jadničci koji su projekt amenovali ne razumiju ama baš ništa, ni retka tematike kojom se bave i za što su odlično plaćeni. Ili ti naši jadničci možda i nisu baš jadničci kakvima se prave? Ono što se zapravo dogodilo možda jednom postane predmetom istraživanja. Ako već neće pravosudna tijela, možda nam jednom neki filmski scenarist ponudi domaći film u kojem ćemo, umjesto hrvatskih ratnih zločinaca iz Domovinskog rata – kojih, da budemo iskreni, na sreću i nije bilo previše – gledati hrvatske gospodarske i političke zločince, kojih nažalost imamo u izobilju. I ako ste pomislili da je ovdje kraj, ne, ne, prevarili ste se, to nije sve! Teatar apsurda za osiromašivanje države i županija ima osim nerazumnog bacanja novca i smrada i daleko opasnije nusproizvode. Radi se o otrovnim, karcinogenim spojevima, njih pet različitih, čija je dopuštena koncentracija premašena 80 do 100 puta, a ugrožen je i izvor Rječine, koji snabdijeva pitkom vodom cijelu Rijeku. Trovanje je otkriveno i kod četiriju radnika tvrtke koja upravlja Marišćinom. Kad je zdravlje građana u pitanju pokazali smo se kao maksimalno odgovorno društvo; zbog pandemije virusa nalik na gripu suspendirali smo većinu građanskih sloboda i uništili cjelokupno gospodarstvo. Bit će zanimljivo pratiti što će se događati s lokalnom epidemijom otrovnih spojeva u tijelima građana. Hoće li nas svaki dan obavještavati o novim izloženostima opasnim spojevima? O koncentraciji otrova u zraku i vodi? Čisto sumnjam, podaci o opasnom zagađenju poznati su od veljače, ali su se skrivali do sada. Zbog čega su se skrivali? Tko je to naredio? Tko je potpisao projekt? Je li tu bilo i nekih provizija „ispod tezge“? Ima li nade da naše društvo pretvorimo u napredno i pravedno? Da se i vlasti i mediji i institucije odnose prema običnom, „malom“ čovjeku s dozom poštovanja i iskrenosti? Nade ima i rješenje postoji: Treba postiti i moliti. Dat će Bog.
ZAŠTITNIK LJUDI U POKRETU Papa otkrio medaljon kojeg sveca uvijek nosi sa sobom: Pomaže mi da napreduje
VJERA I PSIHOANALIZA Don Antun Nižetić: Psihoanaliza danas otkriva ono što su naše prabake davno vjerovale
SLAVNA HRVATSKA GLUMICA Mirela Brekalo Popović: ‘Izbacili smo Boga iz kuće, s posla i iz društva pa se pitamo gdje je’
SLAVNA HRVATSKA GLUMICA Mirela Brekalo Popović: ‘Izbacili smo Boga iz kuće, s posla i iz društva pa se pitamo gdje je’
PROMJENA U VATIKANU Nakon 44 godine službe, kardinal Cantalamessa više neće biti propovjednik Papinske kuće – evo tko ga zamjenjuje
JER SE NIJE UDALA... Što je profesor Ivančić shvatio iz pisma koje mu je poslala jedna ogorčena djevojka?
MISLI SV. FRANJE SALEŠKOG Ima kreposti kojima moraš sići – siđi, dakle, dolje i uči strpljivost, poniznost, blagost…
ZAŠTITNIK LJUDI U POKRETU Papa otkrio medaljon kojeg sveca uvijek nosi sa sobom: Pomaže mi da napreduje