PATER MARKO GLOGOVIĆ VAS POZIVA:

Pokrenuli smo molitvenu inicijativu Štovatelja Milosrdnog Lica Isusova – pridružite nam se

Kad gledam ovo Lice, činim jedno unutarnje poklonstvo, razmišljam o trpljenju Sina Božjega i o svojim vlastitim mukama, gledam i slavim nepojmljivo Milosrđe koje prašta i ljubi i nakon ovog užasnog zločina prema nevinom Čovjeku. Motrenje Svetoga Lica nekako umiruje, ublažuje dnevne perturbacije, ulijeva nadu i snagu

Collage

Prije nekog sam vremena među starim dokumentima, papirima i fasciklima našao sliku Isusova Lica s Torinskog platna, u dimenzijama klasične razglednice, svu izblijeđenu i oštećenu, savijenu i popucale plohe i rubova, na kojoj se jedva još može razabrati prekrasno Kristovo Lice.

S ganućem sam se prisjetio kako mi je tu sliku ostavila pokojna baka, odlazeći u bolnicu u kojoj je i preminula. Sjetih se i kako je neprestano ljubila i gladila rukom tu sliku, razgovarajući sa Spasiteljem (prema nekom starom valjda bosansko-katoličkom običaju, kad god bi čula ime ‘Isus’ udarila bi se u prsa i promrmljala „moj Spasitelj“) te je stoga ta slika gotovo uništena. Nakon što sam se oprostio od bake misli mi poletješe u Torino, u crkvu gdje se čuva jedinstveno i poznato Sveto platno, s otisnutom „slikom“ tijela mrtvoga Gospodina, položena u grobnicu, kojega su umotali upravo u to platno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bio sam ondje i vidio to čudo, koje stoljećima zadivljuje znanstvenike, hodočasnike, vjernike i nevjernike. U talijanskom mjestu Manopello, također, čuva se posmrtni ubrus što je dodatno prekrivao Kristovo lice, nakon skidanja s križa i polaganja u grob Njegova tijela. Kao i kod Torinskog platna, i na ovom je „ručnićiću“ čudesno i ljudima nepojmljivo otisnuto Lice, ne-zemaljskom metodom slikanja ili bilo kakvog drugog ljudima poznatog načina prikazivanja, i to u samome trenutku Kristova uskrsnuća! Slika je toliko nevjerojatna, da se iz svakoga kuta pojavljuje drugačije Lice,  a može se gledati i sprijeda i odostraga, te drukčije izgleda pod zrakama sunca ili u polu-mraku…

Razmišljajući dalje, s nekim žarom u srcu, spomenuo sam se i činjenice, da konture Isusova Lica sa prve, originalne slike Milosrdnog Isusa (naslikane pod vodstvom sv. Faustine, u Vilnu) kako su ustvrdili razni stručnjaci, savršeno odgovaraju Licu s Torinskog platna. Podsjećam, prva je slika Milosrdnog Isusa karakteristična i razlikuje se od ostalih možda poznatijih slika: iza Gospodina je potpuna tama, On ima spuštene oči, ruka je samo lagano uzdignuta, itd. Istražujući dalje po Internetu, doznao sam da ta tri prikaza Lica (Torino, Manopello, Vilno) do u najsitnije detalje odgovaraju sebi međusobno, te se odlično preklapaju i nekako „nadopunjuju“. Gospodin je i kazao Svetici: „Reci ljudima kako je na ovoj slici prikazan moj pogled sa Golgote“ što možemo naći u njezinom Dnevniku. Inače, uzgred budi rečeno, godinama sam po seminarima nosio dvometarski plakat s prikazom Milosrdnog Isusa, objašnjavajući vjernicima u crkvama, dvoranama, pa i na otvorenom ponekad, u manjim i većim zajednicama, svaki detalj slike, koja u sebi skriva veliku i prelijepu, vrlo korisnu katehezu o Milosrđu. Nakon stotina mjesta gdje je izložen, ostao mi je „slučajno“ u Subotici, gdje sam zadnje boravio i propovijedao Milosrđe.

I tu ću malo skrenuti s teme ali ne s puta: ne sjećam se kada mi je bila bolja duhovna obnova i kada mi je bilo ljepše, u svakom pogledu, negoli baš tamo, u Subotici, gdje sam u ožujku (2016.) sudjelovao u devetnici sv. Josipu. Dvadesetak se vjernika prijavilo za našu udrugu „Betlehem“ tako da smo sada već internacionalni. Ugostio me i otac Dragan, sveštenik pravoslavne Crkve, inače ponosan tata desetero djece, vrlo zainteresiran da se sa svojom pastvom uključi u apostolat za život. U subotičkoj sam katedrali održao predavanje (zapravo vatreni klerikalni pro-life govor s elementima molitve) pred devetoricom biskupa (nuncij, nadbiskupi, egzarh) i sedamdesetak svećenika, te pred nekoliko tisuća hodočastećih vjernika, Hrvata, Mađara, Slovaka… Nije ni čudo da je moj Milosrdni Isus htio ondje ostati…

No, vraćam se na prethodna razmišljanja. Nekoliko sam dana, nakon otkrića slike koju je moja nezaboravna bakica do same smrti stiskala u svojim rukama, što othraniše tolika usta, u preteškom seoskom životu negdje između Brčkog, Tuzle i Gradačca, tjeran nekim zanimljivim žarom u kostima, neumorno i danonoćno istraživao dalje… Tako sam došao i do predivnog crteža Lica, kojega sam godinu dana prije otkrio u Poljskoj, gdje mi ga je tamošnja voditeljica pokreta za život predala s porukom: „Ovo Lice čini čuda“. I povijest te slike je nevjerojatna. Naime, čudesne ljepote slika Isusa – Patnika trnjem okrunjene glave nađena je 19. 3. 1983. u francuskom Marseille-u. Gospođa Sysell Cymer stajala je pred Gospinom kapelicom. Već je danima padala jaka kiša. Na cesti je ugledala sličicu u blatnoj lokvi. Ljudi su je gazili, vozila su prelazila preko nje. Podigavši ju zapanjila se, jer na potpuno suhom papiru nije bilo ikakvih tragova prljavštine. Davši sliku svome župniku, on je načinio nekoliko kopija slike, želeći ih podijeliti drugima. Tek osam godina kasnije, jednu je kopiju dobio i Paul de Soos iz Toulus-a, koji je sliku postavio u svojoj kući. Kako je zapisano na poleđini sličice, naslikala ju je već tada pokojna Etiennette Gilles, kojoj je kao uzorak služilo Raspelo iz španjolskog mjesta Limpias, poznato po mističnim pojavama povremenoga „oživljavanja“.

Slika predstavlja posljednje trenutke Isusova života, kada Gospodin u neopisivom trpljenju „predaje duh Ocu“. Okrunjena trnjem glava i krvlju obliveno lice Spasitelja u agoniji podsjeća nas koliko je Raspeta Ljubav trpjela za svakog čovjeka na Golgoti. Dana 6. 12. 1991. u očima Isusa pojavile su se krvave suze, vrlo ugodna mirisa, a 2. 2. 1994. ispod naslikane trnove krune počela je obilno teći krv. Ova jednostavna a tako dojmljiva slika otada snažno djeluje na ljudska srca; Isus Kralj i Jaganjac preko nje dijeli mnoge milosti i blagoslove, događaju se čudesna obraćenja, promjene teških životnih prilika, povratak mira i radosti, oslobođenja od utjecaja zloga te iscjeljenja duše i tijela. Ne samo ova, već i svaka slika Svetoga Lica koja se koristi kao blagoslovina (blagoslovljeni predmet po kojemu iskazujemo štovanje Boga, Gospe, svetaca: krunica, medaljica, slika, škapular, voda…) postaje nešto materijalno kroz što Gospodin izlijeva svoje duhovne milosti.

Dao sam načiniti veću sliku ovoga prikaza Lica Gospodina Isusa i postavio sam je u našu samostansku kapelicu. Pri jednom klanjanju, gledajući naizmjence u izloženi Presveti sakrament te u ovu sliku, došla mi je ovakva misao: zar ne bi bilo jako korisno, dobro, pobožno, Isusu drago a vjernicima sigurno plodonosno, kada bismo sliku Presvetoga Lica Kristova imali u svojim kućama, stanovima, uredima…? I dalje: ako već posjedujemo sliku pravoga Lica Isusova, a Crkva je to potvrdila makar kroz posjete Papa Torinu i Manopellu (podaci s platna iz tih gradova poklapaju se međusobno, kao što se poklapaju i sa priznatim euharistijskim čudima: muškarac tridesetih godina, AB krvna grupa, identične ozlijede tijela…) zar ne bi bilo i logično da katolici požele imati sliku svoga Spasitelja i Otkupitelja u svojim mjestima življenja i rada? Te su me misli progonile nekoliko dana. Onda sam otkrio također, da postoje sveci u Crkvi, kojima je objavljena pobožnost Licu Kristovu, ali i razne bratovštine pa i redovničke zajednice. Tu sam se mahsuz obradovao, jer su časne sestre kuharice, u našem pavlinskom novicijatu u Poljskoj, baš članice Družbe od zadovoljštine Presvetom Licu Kristovu, te ih se vrlo milo, gastrološki gledano, spominjem. Uz sve navedeno, naglo sam se sjetio kako se nalazimo u svetoj Godini milosrđa te kako je Papa Franjo u svojoj buli „Lice milosrđa“ mnogo puta spomenuo Kristovo Lice! Da ne duljim dalje, vođen tim nadahnućem, napisao sam letak i predao našoj udruzi „Betlehem – Zagreb“ inicijativu, o kojoj nadalje pišem.

„Crkva snažno osjeća hitnost naviještanja Božjeg milosrđa… Ona zna da je njezin prvi zadatak… uvesti sve u veliko otajstvo Božjega milosrđa, razmatrajući Kristovo Lice (Lice Milosrđa, 25)“. Gospodin Isus govori blaženoj sestri Pierini De Micheli „apostolici pobožnosti Licu Kristovom“: “Želim da moje Lice, na kojemu se ogleda unutarnja žalost moje Duše i bol i ljubav moga Srca, bude više štovano… Onaj tko me štujući promatra, tješi me… Svaki put dok motrite moje Lice ja ću ulijevati svoju ljubav u vaša srca i po štovanju mojega Svetoga Lica mnoge će duše zadobiti spasenje… Tko će dati poljubac ljubavi mojemu Licu, da učini zadovoljštinu za poljubac Jude?…“  Svatko može nabaviti sliku Isusova Lica i blagoslovljenu, postaviti ju ondje gdje živi. Pozvani smo otkriti, zavoljeti, produbiti i širiti pobožnost Licu Isusa Krista: Milosrdnom Licu!

U ovoj se pobožnosti mogu koristiti razni prikazi, koje je Crkva prihvatila i odobrila: Krista – Patnika, Krista na križu, Krista u muci, s usredotočenjem na prikaz Lica – izražaji nadahnuti likom s Torinskog platna, Svetoga Lica iz Manopella, iz objava bl. sestri Pierini De Micheli ili s. Mariji od Sv. Petra ili druge. Postoji i medaljica s prikazom Svetoga Lica, odobrena još 1940., na kojoj piše: ‘Rasvijetli svoje Lice nad nama, Gospodine’ te ‘Ostani s nama, Gospodine’  koja se nosi s vjerom i ljubavlju. Zanimljiv je podatak da je ova medaljica ostavljena čak i na Mjesecu, prilikom prvog dolaska američkih astronauta. Mnogi su sveci Crkve gajili osobitu pobožnost prema Svetom Licu, kao na primjer, sv. Mala Terezija ili Sluga Božji Leo Dupont, preko kojega je Gospodin objavio mnoge dobrobiti i milosti koje dobivamo štovanjem Isusova Lica i činjenjem zadovoljštine za uvrijede koje Mu se nanose.

U izvanrednoj i svetoj Godini milosrđa (2015-2016.), odgovarajući na poziv Svetog Oca Franje, nastaje dakle, kako ovdje objašnjavam, jedna trajna duhovna inicijativa, temeljena na molitvenom zajedništvu vjernika, djelatnom svjedočenju i proslavljanju Božje milosrdne ljubavi, davanju zadovoljštine za grijehe i štovanju Milosrdnog Kristovog Lica. Potaknuti smo riječima iz dokumenta „Lice milosrđa“ (LM) – Bule proglašenja ove jubilarne Godine:

  • Lice milosrđa nebeskog Oca je Isus Krist. Otajstvo kršćanske vjere kao da je sažeto u tim riječima. Milosrđe je postalo živo, vidljivo i dosegnulo je svoj vrhunac u Isusu iz Nazareta… koji svojom riječju, svojim djelima i cijelom svojom osobom objavljuje Božje milosrđe (1).
  • Milosrđe se predstavlja kao snaga koja sve pobjeđuje… Pozvani smo živjeti milosrđe, jer je ono najprije nama očitovano. Opraštanje uvreda postaje najočitiji znak milosrdne ljubavi… (9).
  • Sama se vjerodostojnost Crkve očituje u tome kako ona pokazuje milosrdnu i sućutnu ljubav (10).
  • Iz dana u dan, dotaknuti Njegovim milosrđem, možemo i mi postajati suosjećajnijima prema drugima (14).
  • Isus kaže da… Njegovi učenici moraju milosrđe staviti u središte svoga života… (20).

Želimo poljubiti Isusove rane i zagrliti prezrenoga Spasitelja – raspetoga Patnika. Želimo Mu dati zadovoljštinu, utjehu te istinski poljubac i poklon srca, kao odgovor na sve pogrde svijeta, također i kršćana. Ovaj malen i skroman, tihi, obiteljski pokret sućutne ljubavi prema Gospodinu i bližnjima nazvan je ŠTOVATELJI MILOSRDNOGA LICA. Štovatelji se trude:

  • Svojim životom bližnjima pokazivati sućutnu i milosrdnu ljubav Božju, svjedočeći milosrđe koje se očituje na licu Gospodina Isusa.
  • Svakodnevno moliti „Malu krunicu Kristova Lica“, preporučujući sve slomljene, izgubljene, ranjene, odbačene, osamljene, povrijeđene, ponižene i shrvane ljude, moleći osobito za obraćenje bogopsovača, ovisnika o drogama, kocki, bludnosti, nasilju i alkoholu; za žrtve praznovjerja i magije, sekta i kultova; za samohrane roditelje, nerođenu djecu, roditelje dotaknute pobačajem; za beskućnike, izbjeglice i ostale patnike u svakom smislu; za duše u životnim borbama i problemima; za one koje muči duh samoubojstva, očaja, beznađa… Sve te nakane mogu se navesti prije Krunice. Ako smo u prilici, Krunicu molimo pred izloženom slikom Kristova Milosrdnog Lica. Nakon molitve Krunice, čita se i razmatra u šutnji neki dio Svetoga pisma, uz spontanu, molitvu srca, sve ako prilike omogućuju. Mogu se dodati i druge razne molitve, po volji.
  • Ponekad moliti s bližnjima, pozivajući i susjede i prijatelje. Taj susret zovemo: Zajedništvo. Gospodina štujemo klanjanjem Presvetom sakramentu ili Njegovom križu; ovime se želi potaknuti štovanje i Njegovoga Milosrdnog Lica, ondje gdje živimo i s kojima živimo, u malom krugu molitelja – u „kućnoj Crkvi“. Zajedno s Gospom Žalosnom, tvorimo duhovnu vezu vjere, nade i ljubavi pod križem Isusa – sućutne Ljubavi: tamo su ustrajale tri Marije i učenik Ivan; stoga ćemo i mi ostvarivati svoje dnevno ili tjedno Zajedništvo s barem još jednom ili više osoba.
  • Kad je moguće, učiniti bdijenje – tzv. Getsemani (makar kratko, u večernjim satima ili u noći), vapijući za milosrđem za domovinu i svijet. Bdije se u noći sa četvrtka na petak, u spomen početka muke Gospodinove u Maslinskom vrtu. Getsemani činimo u pjesmi, šutnji, čitanju Psalama, u kontemplaciji Isusova Lica, moleći litanije… Blagoslovljena je obitelj u kojoj se časti slika Isusova Lica!
  • Ponekad posjetiti ljubljenog Isusa u crkvi, odnosno doći izvan liturgijskih događaja i podijeliti s Njime, u tišini srca, vrijeme u razgovoru, slavljenju i klanjanju; učinit ćemo time jedno malo „hodočašće“ koje će, kako nas podučava Papa, „biti znak da je Milosrđe također cilj kojemu treba prispjeti i da zahtijeva predanost i žrtvu“ (LM, 14). Ovaj čin je nazvan: Pohod Milosrđu.
  • Gospodina vidimo u licima onih koji trpe poniženja, prezrenost, osudu, progon, bolest, noseći svoj težak križ: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40). Odvažimo se moliti ondje gdje je Isus uprisutnjen u licima najmanjih, odnosno: u bolnici, zatvoru, skloništu za beskućnike, u domu samohranih majki i djece, kraj nepokretnih i starih, nemoćnih i samih u obiteljima, u staračkim domovima i slično. Svi su maleni i bijedni u očima svijeta dobrodošli sućutnom Kristu, koji liječi rane i krijepi dušu. Ovaj dolazak drugima nazvan je: Poslanje. Pritom se podučava molitva Krunice i daruje se slika najboljeg Prijatelja! „Kako samo želim da nadolazeće godine budu prožete milosrđem, da bismo išli ususret svakoj osobi, noseći Božju dobrotu i nježnost! (LM, 5) Pogleda upravljena prema Isusu u njegovu Milosrdnom Licu, možemo iskusiti ljubav Presvetoga Trojstva… Njegova je osoba sama ljubav, koja se besplatno daruje… Sva znamenja koja čini, prije svega prema grešnicima, siromašnima, isključenima, bolesnima i onima koji trpe, u znaku su milosrđa… Ništa u njemu nije lišeno sućuti… Nošen tom sućutnom ljubavi ozdravljao je bolesne… (8) Približimo se (ranjenima i onima koji vape) i pružimo im potporu da uzmognu osjetiti toplinu naše prisutnosti, naše prijateljstvo i bratstvo… U svakome od tih najmanjih prisutan je sam Krist… (15)“
  • Darovati sličicu s prikazom Milosrdnog Lica Kristova, gdje to prilike dopuštaju, nenametljivo pozivajući bližnje na razmišljanje o Božjoj milosrdnoj ljubavi koja želi sve dotaknuti i obnoviti. Snaga je i milost ove slike u tome što Isus preko nje ranjenima govori: Trpio sam zbog tebe; trpim s tobom! Tvoje trpljenje ima smisla. Pogledaj me: ljubim te! Slika Lica je samo jedan od nebrojenih znakova što govore o Božjoj zaljubljenosti prema nama. Poruka oproštenja i milosrđa (Bog je Milosrdna Ljubav koja uvijek prašta i želi spasiti sve ljude; Isus je došao spasiti grešnike) i slika dijele se najbolje osobno, u povjerljivom i nenapadnom razgovoru, ali i grupama: u župi, molitvenoj zajednici, pri vjeronauku… „U ovo vrijeme, kad se Crkva posvećuje zadaći nove evangelizacije, temu milosrđa treba uvijek iznova predlagati s novim zanosom i novim pastoralnim djelovanjem… Gdje god su kršćani, svatko mora naći oazu milosrđa“ (LM, 12) Sličica koju darujemo može predstavljati neku od mnogih već navedenih i čašćenih prikaza Isusova Lica, takve se mogu nabaviti u katoličkim trgovinama, putem Interneta ili besplatno na donjoj adresi.
  • Gospodin Isus je raspet „o trećoj uri“ (9 sati), a umro „o uri devetoj“ (15 sati), što znači da je visio na križu šest sati (usp. Mk 15,25).Štovatelji se u vremenu tih šest sati petkom ujedinjuju u molitvi jedni za druge, makar samo kratkim zazivima, od srca. Ovo se vrijeme simbolično naziva:

Daruj sliku trpećeg Milosrdnog Lica osobito djeci i mladima: u vremenima kad gledaju toliko zla, neka budu blagoslovljeni pogledom na Isusa – Život i Svjetlo svijeta!

Ova inicijativa želi imati i snažnu poruku „za život“ jer Gospodin Licem svojim neopisivom ljubavlju gleda nerođenu dječicu-ljude, stvorene na svoju sliku (usp. Post 1, 27), a molitvom krunice moli se također obraćenje onima koji promiču i opravdavaju nasilje pobačaja. Moliti treba i za potomstvo supružnicima željnim djece. Post i/ili nemrs petkom Štovatelji prikazuju upravo za te plemenite nakane „civilizacije života“. „Svako dijete osuđeno na pobačaj ima lice Isusa Krista… Svatko od nas pozvan je prepoznati u nemoćnom ljudskom biću Lice Gospodina!“ (Papa Franjo, Rim, 20. 09. 2015., u: Govor katoličkim liječnicima)

Molimo također za duše u čistilištu, za pomirenje umirućih s Bogom i s ljudima. Molimo s pouzdanjem i milosrđe onima koji su sebi oduzeli život i umrlima bez sakramenata. Barem jedanput godišnje namijenit ćemo potpuni oprost za pokojne, prema za to potrebnim uvjetima.

Molimo iskreno i ponizno, u duhovnom zajedništvu sa svim Štovateljima, da „Bog bogat milosrđem“ (Ef 2, 4) podari „svakim blagoslovom duhovnim, u Kristu“ (Ef 1, 3) sve koji trpe u duhu, duši i tijelu, osobito one koji nose breme depresije, strahova i tjeskoba, koji trpe nepravdu u obitelji ili na poslu, koji su obilježeni ranama prošlosti i životnim neuspjesima, osudom okoline, moralnim padovima, neizlječivo bolesne. Štovatelji svoje boli PRIKAZUJU pred Milosrdnim Licem Spasitelja kao zadovoljštinu za tolike uvrijede, bogohuljenja i svetogrđa koja se danas čine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dnevno štovanje Milosrdnog Lica, osobno ili u Zajedništvu, nije zamišljeno da traje vremenski dugo, već da traje i nakon molitve, s velikim žarom srca i u življenju koje se oslanja u svemu na uskrsloga Krista, pobjednika smrti i zloga. Utorak je, u običaju Crkve, dan posvećen osobitom štovanju Kristova Lica. Štovatelji nisu klasična molitvena zajednica; cilj je potaknuti obiteljske molitvene susrete – gledajući Isusa postajući sličniji Njemu!

Štovanjem Milosrdnoga Lica Krista Raspetoga, dajemo Bogu zadovoljštinu za tolike grijehe koji se čine i koje smo sami činili te čeznemo za „slobodom i slavom djece Božje“ (Rim 8, 21) jer smo sami nestalni: ovo je molitva slabih i nemoćnih, ali i onih koji znaju da smo zapravo „jaki kada smo slabi“ (usp. 2 Kor 12, 10) jer „sve možemo u onome koji nas jača“ (usp. Fil 4, 13), a zasigurno „jači je u nama, negoli onaj u svijetu“ (usp. 1 Iv 4, 4) U milosno vrijeme Korizme uz Krunicu se dodaje razmatranje neke postaje Križnoga puta, s nakanom obraćenja tvrdokornih grešnika i skrušenog pokajanja u ispovijedi. Čitajmo rado i Bibliju! „Koliko je samo stranica Svetoga pisma koje se mogu razmatrati tijekom korizmenih tjedana da nam pomognu ponovno otkriti Očevo milosrdno Lice!… Stavimo odlučno sakrament pomirenja ponovno u središte, jer omogućuje ljudima izravan doticaj s veličinom Božjega milosrđa… Milosrđe na prvome mjestu!“ (LM, 17). Štovatelji će na poseban način imati zadatak: pripreme i poticaja bližnjih za svetu ispovijed, jer u sakramentu pomirenja događa se ozdravljenje i oslobođenje.

Zagovornica i osobita Zaštitnica Štovatelja je Blažena Djevica Marija, koju će se uvijek nakon osobne ili zajedničke molitve zazvati: Gospo prežalosne duše, ranjene mačem boli, Utočište grešnika i Majko Milosrđa: moli za nas koji se utječemo zagovoru Tvog prepunog ljubavi Bezgrešnog Srca! Često treba moliti i „Zdravo Kraljice“ (osobito kada se ne stigne moliti Krunica) „…da nas Ona, čiji je sav život oblikovan prisutnošću utjelovljenog Milosrđa… učini dostojnima promatrati lice Milosrđa, njezina Sina Isusa“ (LM, 24).

Dobro je ponekad nekomu reći: BOG TE LJUBI ili ISUS TE VOLI! I tako molitvom, djelom, svjedočenjem, slikom, bdijenjem te „nošenjem bremena drugih“ (usp. Gal 6, 2) širiti poruku milosrdne ljubavi Božje. U tome će zagovorom pomagati nebeski zaštitnici ovog pokreta: sv. Veronika, koja je Gospodinu velom obrisala Lice tijekom Njegova križnoga puta, te „tri Marije i ljubljeni učenik Ivan“ koji su bdjeli uz Gospodina na Golgoti, zagledani u Njegovo Lice prekriveno ranama i krvlju.

Evo i Male Krunice Kristova Lica, koju molimo s vjerom i ljubavlju, a koju je napisao bl. Honorat Koźmiński, poljski kapucin; moli se na pet desetica, kao kod Krunice BDM):

 Uvodna molitva:

Naš Oče, pogledaj prežalosno Lice svoga Sina i po zaslugama

Njegove Muke oprosti nam grijehe;

  • I obrati naša srca, da Ti što gorljivije služimo. Amen.

 

Sva „velika“ tj. središnja zrna:

Pokaži nam, Gospodine, Lice svoje;

  • I bit ćemo spašeni! (Ps 80, 4)

 

Sva „mala“ zrna tj. desetice:

Pogledaj, Bože, Kristovo Lice;

  • I smiluj se nama! (Ps 84, 10)

 

Na kraju:

Neka uvijek i svugdje bude hvaljeno i slavljeno uzvišeno Božje Ime,

od svega stvorenja i od Božanskog Srca Isusa Krista;

Prisutnog u Presvetom oltarskom sakramentu. Amen.

 ++++++++

Molitva nam je danas najpotrebnija! „Najteži posao na svijetu je – moliti“, netko reče. Ali i najvažniji „posao“. Promatramo nagli razvoj tehnologije i razvitak ljudskih kreativnosti o kakvim nismo ni sanjali prije… Na sve se strane sluša i gleda vrijednost ljudskog rada, napretka, uspjesi na svim područjima ljudskog intelekta i truda. I kao kršćani možemo pasti u zabludu: sve mogu ako ću raditi, sve mogu radeći mnogo, sve ovisi o mojemu radu. Međutim, ništa ne možemo bez Gospodina, kojega otkrivamo i štujemo i ljubimo u molitvi. Ako i nešto „uspijemo“ bez Njega, brzo ili tragično propada.

„Naša okolica govori ovako: U slučaju bračne krize nemoj moliti, nego idi u bračno savjetovalište. U slučaju duševnih problema, nemoj moliti, nego potraži stručnjake. Nemoj moliti, nego radi, tako ćeš nešto postići!… Bog se ne nudi čovjeku kao jedno od mnogih dobara. On nam hoće biti jedini i sve… Kršćanski je život borba. Demoni profesionalno odrađuju svoj posao i nastoje umoriti čovjeka: oni nam odvraćaju pogled od božanskog, ali, razumije se, ne potpuno. Nego samo toliko, da božansko ne bude više tako važno. Radi se dakle o borbi…“ (Iz: T. Beller, Novi početak, Ruma 2002.)

Molimo, prije svega i iznad svega. Molimo gledajući Lice Kristovo. Pobožnost Milosrdnomu Kristovu Licu posebno se preporučuje u utorak prije srijede pepelnice („čiste srijede“) i tijekom korizmenog vremena. Štovatelji toga utorka prisustvuju sv. Misi i tako se ujedinjuju u molitvi. Krunici uvijek možemo dodati druge molitve Kristovom Licu: posvetu, prikazanje, zazive… Kao i molitve Božjem Milosrđu ili Ranama Kristovim… „Ovo je povoljan trenutak da se promijeni život! Ovo je vrijeme da dopustimo da nam srca budu dirnuta!… Sve što pojedinac treba učiniti jest prihvatiti poziv na obraćenje… U ovome posebnom vremenu milosrđa…“ (Lice Milosrđa,19). Ova je inicijativa odobrena crkvenom dozvolom zagrebačkog pomoćnog biskupa Msgr. Ivana Šaška. Štovatelji Milosrdnoga Lica ne posjeduju upisnicu ili članarinu, mogu nositi medaljicu Lica Kristova. Javite nam se i posvjedočite o svojim iskustvima, obavijestite nas o plodovima molitve i djelima Milosrđa, o Zajedništvu koje činite; naručite letke i slike: milosrdnokristovolice@gmail.com

Iza ovoga maila bdije jedan mladi bračni par, koji si je za životni zadatak odabrao širiti pobožnost Milosrdnom Licu našega Gospodina Isusa. Danas svi imamo Internet: dovoljno je i moguće već danas naći neku lijepu sliku Kristova Lica, te ju uokviriti i postaviti na zid, gdje ćemo svraćati naš pogled u danima sretnim i nesretnim, u kušnjama, u dvojbama; tu ćemo moliti, klanjati se, vapiti, tražiti utjehu, dobiti pouzdanje kroz razgovor s Onim koji nas bezuvjetno ljubi. Također, za one koji žele moliti više, na istom će mjestu ali i u katoličkim knjižarama sigurno naći druge molitve Licu Kristovom, poput zaziva ili litanija. Medaljicu još nisam našao, ali na dobrom sam putu.

Eto, upravo gledam Sveto Lice uokvireno u sliku, iznad moga laptopa. Našao sam vrlo dojmljiv prikaz Lica, koji ujedinjuje Torinsko platno i ubrus iz Manopella te sliku Milosrdnog Isusa od sv. Faustine. Vidljivi su tragovi krvi, trnove krune, udaraca po Licu i Glavi, udarac u nos i okrvavljena kosa, jedno je oko Gospodinovo samo napola otvoreno… Kad gledam ovo Lice, činim jedno unutarnje poklonstvo, razmišljam o trpljenju Sina Božjega i o svojim vlastitim mukama, gledam i slavim nepojmljivo Milosrđe koje prašta i ljubi i nakon ovog užasnog zločina prema nevinom Čovjeku. Motrenje Svetoga Lica nekako umiruje, ublažuje dnevne perturbacije, ulijeva nadu i snagu. „Oči u oči s Isusom“ u toj slici, pa kao da nastavljam klanjanje iz crkve… Slika prikazuje Pobjednika nad smrću. Uči nas da izdržimo patnju, bez osvete i proklinjanja. Lice Kristovo silan je vjeronauk za sve vjernike, a kontemplacija Lica uvodi nas u mnoga razmišljanja koja produbljuju našu vjeru i objašnjavaju nam otajstvo života i smrti. Gledam neki dokumentarac o zabavljanju na Zapadu, kako se puno troši na piće i izlaske, modne detalje, izgled. I shvaćam: ljudi bježe od smrti! Na svaki mogući način, bježe i sakrivaju se od smrti, užasnuti mišlju da će jednom „nestati“. Dio te istine nalazimo u ovisnostima, u nasilju nad drugima, u pretjeranostima i perverzijama. Jednostavno, čovjek želi živjeti i želi živjeti maksimalno, autentično, radikalno, punim plućima, osjetilno. Eliminira ugroze životu. Traži fiktivnu sreću u stvorenju, jer Stvoritelj je zahtjevan i postavlja neke granice. Smatram da bi se mnogi ljudi ovoga svijeta trebali zagledati u Kristovo Lice. Jer evo Onoga, koji je pobijedio smrt i zbog kojega će i naši grobovi jednom postati prazni. Ne trebamo se bojati smrti, jer Jedan je već ondje bio i uništio je snagu kojom je vezala čovjeka. Aleluja!

Tko bi želio razmatrati neke od biblijskih citata odgovarajućih ovoj pobožnosti, donosim ih tek dvadesetak, uz napomenu da ih je mnogo više u Svetome pismu, pa potražimo ih!

  • Ne okreći lice od siromaha, pa ni Bog ne će okrenuti lice od tebe. Tob 4, 7
  • Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica! Ps 4, 7
  • Ne skrivaj lica svoga od mene, Gospodine! Ps 27, 9
  • Zaklanjaš nas štitom lica svoga od zavjera ljudskih. Ps 31, 21
  • Niste lica Očeva nikada vidjeli… Jer ne vjerujete onomu kojega posla. Iv 5, 37-38
  • Potraži čovječe lice moje i ne idi putovima zlim. 2 Ljet 7, 14
  • Blagoslov prima i nagradu naraštaj onih koji traže lice Boga Jakovljeva. Ps 24, 6
  • Moje mi srce govori: traži lice njegovo! Da, lice tvoje, o Gospodine, ja tražim!  Ps 27, 8
  • Bože, pogledaj lice pomazanika („Krista“) svoga! Ps 84, 10
  • Pokazat ćeš mi puninu radosti pred licem svojim! Ps 16, 11
  • Neka molitva moja dođe pred lice tvoje! Ps 119, 170
  • Tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo… Iz 52, 14
  • Neka lice tvoje zasja nad svetištem tvojim opustošenim! Dn 9, 17
  • Hajde da idemo moliti lice Gospodnje! Zah 8, 21
  • Tada su mu pljuvali i udarali ga u lice… Mt 26, 67
  • Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca. 1Pt 3, 12
  • Gledat će lice njegovo i ime će im njegovo biti na čelima. Otk 22, 4
  • Neka te Gospodin licem svojim obasja i milostiv ti bude! Br 6, 25
  • Dršći zemljo pred licem Gospodnjim! Ps 114, 7
  • Moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeđati. Sir 17, 25
  • Poznanje slave Božje zasvijetli nam na licu Kristovu. 2Kor 4, 6
  • Ne skrivaj lice svoje u dan moje nevolje! Ps 102, 2

 

pater Marko Glogović | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 25. ožujka 2016.
  • Oznake:

Možda vam se svidi