'40 DANA ZA ŽIVOT'

Pater Marko Glogović: Moje pismo onima koji ovih dana mole pred bolnicama diljem Hrvatske

Vaša molitva pred bolnicama Božje je nadahnuće. Ona je izravan odgovor svima koji traže pomoć u svojim životnim poteškoćama, jer ponizna molitva je uistinu izlaz i prvi korak ka rješenju svih kriza u čovjeku i u narodu, u društvu i u Crkvi

Pismo Marka Glogovića

Nazvat ću vas: dječica. Upravo tako, dječica. Jer vi ste ljubljena Očeva dječica, Gospina dječica, draga dječica Majke Crkve. Pišem vam ovo pismo ohrabrenja i potpore kao svećenik, po nekom nadahnuću i sa žarkom željom da ne posustanete u činjenju dobra. Tisuće vas odlučilo je izići iz svojih životnih rutina, napustiti ugodnost vlastitoga doma i prekinuti s ustaljenim obavezama, sve da biste došli pred bolnice u našoj domovini, pred kojima se na tridesetak mjesta bdije danju, a ponegdje i noću.

Bog vas blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim, u Kristu.

Podario vam darove radosti i mira, obilno, svakodnevno, zauvijek.

Vi brišete suze s lica Nebeskoga Oca.

Vi ste melem ljubavi ranama Srca Isusova i Marijina.

Vi ulijevate nadu da postoje duše kojima nije sve svejedno što se promiče i čini zlo.

Odgovorili ste na poziv koji vam je upućen: zaista, budite blagoslovljeni. Znam, nije vam lako. Ali, što je lako u životu? I, mora li biti lako? Ohrabrite se, ne bojte se, sve je u Božjim rukama. Gospodin ponekad, uvijek radi našega dobra, obraćenja, posvećenja i spasenja dopušta da budemo progonjeni i neshvaćeni, da se dignu oluje protiv onih koji su upoznali Krista i koji ga zaista ljube. Jer, prisjetimo se, ne možemo kao učenici biti „veći od učitelja“.

On nas je učio i da ljubimo neprijatelje i da blagoslivljamo one koji nas progone. Ohrabrite se dakle i ne bojte se. Nad vama je ruka Očeva. Za ovako velike stvarnosti života treba se nekada i poniziti i treba prihvatiti da ćemo trpjeti.

Činite stvar koja je daleko iznad svake vaše misli i shvaćanja.

Spuštate nebo na zemlju.

Vi ste utjelovljenje Božjega milosrđa ispred ovih bolnica. A milosrđe uvijek donosi dobre plodove.

Ne možete biti svjesni, sada, u ovomu svijetu, što se po vašoj molitvi i ljubavi događa u onom nadnaravnome svijetu. Ne optužujete i ne prozivate, vi molite. Svojom molitvom vežete tamu, otvarate vrata koja su se činila nemogućima za otvoriti; molitvom i bdjenjem postajete svjetionici dušama u životnim borbama i putokazi onima koji još nisu shvatili jedinu Istinu. Istina o životu je jedina, jer ne može ih biti više.

Niste slučajno ovdje i niste uzalud ovdje, pred bolnicom u svojemu gradu. Bole vas neke ružne riječi i pogledi, pisani ili čak izvikani komentari. Oprostite im. Oni koji vas napadaju najčešće nisu zli već su u biti beskrajno nesretni. Siguran sam da se u svojim savjestima bar jednom pitaju: što ako su ovi pred bolnicama u pravu? Što ako Bog zaista postoji? Što ako je Isus Krist Spasitelj čovjeka i svojim je načinom dolaska među ljude posvetio svako nerođeno dijete… Što ako je sve to istina, o svetosti ljudskoga života, od začeća? Ona istina koja se stoljećima naviještala i zbog koje mi danas postojimo. Oni koji viču i prijete, zapravo su u strahu i nemoći, jer ne razumiju život i strepe pred zahtjevnostima istine. A Božja riječ kaže: „Istina oslobađa“.

Pogledajmo malo u sebe i oko sebe, u prošlost: je li ikada na svijetu bilo sve dobro? Mijenjaju se vlasti, mode, slogani i parole, a čovjeku je uvijek – isto. Podliježemo trpljenju, samoći, strahovima, depresiji, otuđenjima, bolestima duše i tijela, ratovima. Nerođeno dijete nije prijetnja ili teret, ono je šansa i čudo koje mijenja svijet. Trebamo Isusa, on je naš mir i sigurnost, on je ta novost i blaženstvo koje tražimo i za kojim čeznemo.

Našom zajedničkom molitvom i žrtvom otkrivamo svijetu tu istinu, u ljubavi.

Vaša molitva pred bolnicama Božje je nadahnuće. Ona je izravan odgovor svima koji traže pomoć u svojim životnim poteškoćama, jer ponizna molitva je uistinu izlaz i prvi korak ka rješenju svih kriza u čovjeku i u narodu, u društvu i u Crkvi. Pomoć nije prvenstveno stvar materijalnoga, novca, karijere… Ta prava pomoć je stvarnost Božje providnosti! Kada bismo gledali samo na ovo materijalno i tjelesno, ta tko bi se onda uopće i rodio za ovaj svijet? A Bog sve izvodi na dobro, i gleda naša srca.

Međutim, vaša molitva i ovaj izraz pokore otvara i vrata humanosti: nalaze se dobročinitelji, pomažu se udruge, prikupljaju se pelene, dolaze i stanovi i poslovi… Dobri Bog u svojem neizmjernom milosrđu pokreće lavine životnih promjena za one koji mu to dopuste, za one koji idu putom vjere i ljubavi prema bližnjima.

Zazivajte silu Duha Svetoga! Naša prava snaga nije u tijelu, u zdravlju, u bogatstvu, u idolima svijeta, u uspjesima, također u medijskoj propagandi, dobroj edukaciji, tehnologiji, raznim lobijima ili slično… Naša je jedina snaga živi Bog, koji nas ljubi svim žarom svojega milosrdnog srca.

Zaštitite se Krvlju Kristovom, molite osnaženi svetim sakramentima. Njegujte ekumensku stvarnost ove inicijative: s braćom koji nisu katolici molite čitajući isto Sveto pismo.

Ne prestajte svijetliti dobrotom, svima. Baš svima! Budite srce Isusovo danas, za čovjeka. Prvo za čovjeka pod majčinim srcem. U svakom tom najmanjem čovjeku vidite malenoga Isusa, u Marijinoj utrobi.

Vi ste čudo, miljenici svetoga Mihaela! Vi ste ponos svetoga Josipa! Hvala vam neizmjerno jer ste shvatili bît evanđelja.

Odvažili ste se biti sada i ovdje Šimuni Cirenci i Veronike. Stojite pod križem kao „tri Marije i učenik Ivan“… Dok razapeti Gospodin podignutih očiju prema nebu viče: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“

I ovu će kampanju s vama biti posebna gošća: Blažena Djevica Marija. Nemojte nipošto sumnjati u njezinu svetu prisutnost… Ona je uvijek uz malene, slabe i odbačene, prezrene i neprihvaćene. Njezino Bezgrešno Srce, kako je rekla s. Luciji u Fátimi, najsigurniji je put k Bogu i utočište. Imamo tu čast da nam Gospa dolazi u kipu izrađenomu baš u Fátimi, prije pedesetak godina, a okrunjen je krunom blagoslovljenom od samoga pape Franje. Baš evo o stotoj godišnjici njezina objavljenja svijetu hodočasti našim hrvatskim gradovima i mjestima, dolazi pred bolnice. Bezgrešno Srce želi tješiti svoju dječicu u našim bolima i bolestima. U Majčinim će se očima u ovome kipu, kada se kasnije vrati u moju crkvu, vidjeti tisuće očiju i srdaca njezine ljubljene djece koja su prihvatila njezin poziv.

Vi ste radost naše Nebeske Majke, sakriveni u njezinu Srcu činite neopisivo veliko djelo. Neizrecivo važno djelo za cijeli svijet, ne samo za našu domovinu. Jer molitva prodire kroz sve granice.

Ne čudite se onda orkanima iznutra i izvana, koji vas žele prestrašiti i obeshrabriti. To tako mora biti. Dobro je svakako uvijek u borbi sa silom i nasiljem koje uništava čovjeka i silovito se trudi uništiti Boga u čovjeku.

Neka je blagoslovljena svaka minuta i svaki pobožni uzdah i svaki trenutak tišine i svaka izrečena molitva pred ovim Golgotama današnjice.

Neka je blagoslovljen svaki vaš vapaj kojega upravo pred bolnicama upućujete nebu, da se ono smiluje zemlji, ovoj našoj zemlji.

Prije svega budite milosrdni. Na to nas neprestano poziva Evanđelje i Petar naših dana, papa Franjo. Prisjetite se kako on ljubi čovjeka i čini sve da bi se čovjek spasio. I on posjećuje bolnice, zatvore, sirotišta, ne čini razliku između velikih i malih, poznatih i neprimjetnih. On je slika Isusa Krista današnjem svijetu. Stoga rado prebiva s odbačenima, te s onima koje drugi osuđuju i progone. On voli grešnike, kao i Gospodin. I dobro zna koja je strahota grijeh!

Na milosrđe nas pozivaju naše savjesti, koje će jednom suditi Bog. Budite milosrdni usprkos svemu, uvijek i svima milosrdni. Bez obzira na sve ljudske obzire, budite milosrdni! Milosrđe je u ovome: ne suditi bližnje, ma kakvi bili. Ne uzdižite se nad druge. Ne sudite one koji vas osuđuju. Ne djelujete po načinima ovoga svijeta. Ljubite molitvom i molite s ljubavlju. Samo to, ostalo prepustite Božjoj volji i njegovim putovima. Milosrđe je i u ovome: nismo bolji mi, a oni drugi su gori: svi imamo šansu za obraćenje i za spasenje. Milosrđe Božje je prema našim mjerilima skandalozno i neshvatljivo: Bog silno želi oprostiti i pomiriti se s onima koji ga razapinju ponovno, danas. S onima koji mu ranjavaju i lome srce. S onima koji ga ne vide u djetetu.

Naš Nebeski Otac je duboko žalostan, a vi ga tješite i povijate mu rane srca svojim dolascima pred mjesta u kojima anđeli slušaju nijemi krik nevinih.

Milosrđe ne opravdava grijeh, ne laže, ne prikazuje izokrenute činjenice, ono nije „jeftina floskula“ kojom se može sve odobriti, sve relativizirati i na sve pristati. O, ne! Zato je vaš dolazak pred mjesta stradanja nevinih i snažan poziv na obraćenje. Vi ne protestirate i ne prkosite, niste došli s osjećajima bijesa pred mjesta ljudskih boli. Ali sasvim je sigurno i nepobitno: abortus je bol na bol, rana na ranu. Budite melem ranjenima!

Uđite u Marijino srce – ono nam otkriva ova velika otajstva. Zatvorite se u njemu.

U današnja po mnogočemu izvanredna vremena Bog nam daruje izvanrednu pomoć: Bezgrešno Srce Marijino. Ovo će Srce biti jedini znak u vremenima kaosa i odmetništva, strahovite ljudske patnje i dezorijentiranosti. Zatvorite se u oazu Majčina Srca; ondje smo dionici njegovih utjeha i zaštićeni smo od zabluda. Marija nas uvijek i jedino vodi k Isusu i zato, oslonite se u svemu na Gospu. Zagrlite našu najdražu Majku koja vas same ne ispušta iz svojega zagrljaja. Dođite s njom pred bolnice, držeći ju za ruku, baš kao što dječica drže svoje majke i vjeruju im te najradije prebivaju u toplom zagrljaju svojih majki.

Uvjeravam vas, jer to sasvim sigurno znam, da su vaša miroljubiva bdjenja pred bolnicama dodirnula nebrojena srca! Bog je preko vas spasio mnoge nevine živote! Spašeni su i brakovi u krizama, cijele obitelji od rasula; mnogi su mladi progledali po vašem svjedočanstvu i zaključili jedino ispravno, da treba poslušati one koji ne pristaju na nepravdu prema manjima, drugačijima, slabijima.

Baš su oni najviše potrebni naše pažnje i brige.

Ovi nevidljivi okom itekako su vidljivi srcem, ako ih samo želimo vidjeti.

Novac je svakako potreban za život, ali nikako ne smije odlučivati o životu.

Na ovome svijetu nikome u potpunosti ne teče med i mlijeko, osim onima koji dolaze pred Kristovo ranjeno Srce, iz čijega boka izlaze krv i voda – med i mlijeko, koji nas napajaju, hrane i oživljuju. Upravo se to događa kada molimo! Kada Krista prepoznajemo u malenima, siromašnima, u bližnjima u problemima. Nasiljem se ništa ne može riješiti, a kako god okrenemo, zar pobačaj nije vrsta nasilja? Majka ne nosi bolest, nego živo biće pod svojim srcem. Zato trebamo silno moliti i postiti da se promijene srca. Naš je kršćanski odgovor na svaku vrstu nasilja – konkretna pomoć i konkretna molitva. Upravo to, konkretno, činite!

Ne sramite se biti znak, makar i znak protivnosti. Ne stidite se stati ondje gdje u ime Boga i u ime čovjeka trebate stajati. Ako vas je i stid i strah, što su ljudski normalni osjećaji, prikažite i to za žrtvu i kao zadovoljštinu za grijehe. Uz molitvu, pokora je ona prva duhovna stvarnost koja krijepi dušu i vodi ju u spasenje. Zadovoljština za grijehe je vrlo važan i neizostavan dio procesa ozdravljenja i oslobođenja od teških posljedica života u neprijateljstvu prema Stvoritelju.

Ohrabrite se! Hrabrite se međusobno. Gledajte očima srca i očima vjere. Ako gledamo samo očima tijela, onda malo toga ima smisla i mnogo toga nam je nepremostiva muka, zar ne? Sjetimo se, koliko nam je puta Gospodin pomogao… On spašava djecu, ne mi. On čini čudesne preokrete u ljudskome srcu, ne mi. On vodi Inicijativu 40 dana za život, ne mi.

Uz vas bdiju Božji anđeli! Uz vas je i neprocjenjiva pomoć i utjeha euharistijske gozbe i žrtve, proslavljane dnevno po vašim svećenicima.

U ime Božje, hvala vam neizmjerno, što ste ovako maleni sami odlučili stati uz najmanje. Odlučili ste stati uz i za nerođenoga Isusa. Uz trudnu Gospu koja s Josipom kuca na vrata Betlehemaca, na vrata današnjega svijeta. Odlučili ste ući u štalicu, rasvijetljenu Svjetlom vječnosti i spasenja.

Budite blagoslovljeni, dragi molitelji. Baštinite blagoslov svih svetaca i duša u čistilištu, svih čistih nebeskih duhova, jer kako Gospodin plače nad svakim izgubljenim čedom tako se silno raduje nad svakim onim spašenim.

Blagoslovljene vaše obitelji, vaša radna mjesta, prijatelji, sve vaše životne stvarnosti. Sve je to pod moćnim blagoslovom i sve vam u životu postaje blagoslov, jer ste sami odlučili biti blagoslov drugima.

Budite radosni – događaju se čuda! Budite u miru – Bog sve vodi! Budite u svjetlu, jer tama je grijeha užasna. Budite Božji, jer samo tako ćete biti istinski sretni.

Pozovite i druge da vas prate u ovoj vašoj prisutnosti pred bolnicama. Ona je neprocjenjiva i ona je poziv: tu smo jer želimo pomoći. Tu smo jer ljubimo. Tu smo jer smo sami okusili Kristovo milosrđe i ljubav. Pa i onima koji su se ogriješili o život, prisiljeni na to ili ne, vi svojom prisutnošću poručujete: molite. Bog u svojoj neizmjernoj dobroti želi praštati, podizati s dna, obnavljati i vraćati čovjeku nevinost i ljepotu života u milosti!

Ne možete učiniti bolje duhovno djelo milosrđa i pokore, kako za advent tako i za korizmu, negoli da dođete pred bolnicu, kršćani. Kao što sam naziv govori, ovo je mjesto boli i mjesto gdje se liječi bol. Nama su boli iscjeljivane kroz sakramente ispovijedi i pričesti, kroz molitve oslobođenja i ozdravljenja, kroz tolika Božja dobročinstva. Zbog toga smo dužni Bogu dati hvalu i slavu.

U bolima su i majke i očevi i njihova djeca, i mi sami, jer svaki čovjek, koliko god obilovao u materijalnome, nosi neku bol u sebi. Neka smrt nikada ne bude rješenje i izlaz nametnut u bolima.

Trudnice – majko, ako je Bog dopustio začeće novoga života u tebi, imaj vjere i pouzdanja da će se on pobrinuti za taj život. Očevi nerođene djece, ne budite kukavice. Dođite pod križ i od onoga kojega su oteli majci i pred njom ga razapeli, primite dar milosti i pomirenja, snage i vjere.

Kršćani, dječice Božja! Zahvaljujte za ovu milost poziva da stojite i molite pred bolnicama. Molite uvijek i srcem i usnama. Budite mirni, u svim duhovnim i ostalim napadima i napastima. Morate proći put križa kao učenici Isusa Krista. Zahvalimo za križ! Ogrnite se svjetlošću s neba, svjetlošću vječnosti. Vaš dolazak pred bolnicu znak je vaše vjere u vječnost. Ako živimo samo za ovaj svijet, što ćemo od toga imati? Gledamo u nebo! Kršćani sve u životu gledaju kroz perspektivu neba.

U Isusovom imenu i s Isusova križa primite poseban blagoslov namijenjen onima koji ljube u dimenziji križa!

U svim pustinjama i hladnoćama života, neka vas drži Gospodin koji vas je stvorio kao – embrije, kao svoju ljubljenu nerođenu djecu, i dao vam besmrtnu dušu. Neka vas drže primjeri svetaca. Prekriveni ste Majčinim plaštem i anđeoskim krilima. Uzdajte se u Gospodina!

Bog ljubi i prašta jer silno ljubi, sve zove i sve osnažuje u dobrim odlukama. Ne gubite povjerenje u njegovu silnu moć. Hvala vam, hvala vam neopisivo, što ste glas onih kojih se glas sve više ne želi čuti.

Vaše svjedočanstvo je najveće blago za sve nas koji smo uz vas i s vama, da bi se najveće blago vaše budućnosti našega svijeta moglo roditi, da bismo taj čudesan blagoslov i dar života – dijete, mogli držati u rukama i diviti se, u beskrajnoj poniznosti i čuđenju, kličući kako je Bog predivan i kako on sam gleda kroz oči ovoga djeteta.

Hrabro! S Marijom, hrabro! „Velika je plaća vaša na nebesima“, kaže Isus. Budite složni, strpljivi, budite primjer i sjetite se da niste sami po sebi došli ovdje, već da imate poziv kojega prihvaćate s vjerom da je „Bogu sve moguće“.

Zajedno sa mnom, primite blagoslov vaših svećenika i redovnika, te one bolesne, stare braće i sestara koji vas prate svojim molitvama i žrtvama, te tolikih koji vam zahvaljuju jer su mogli reći „tata, mama!“

pater Marko Glogović | Bitno.net

Objavljeno: 5. listopada 2017.

Možda vam se svidi