U ovoj svetoj noći otkotrljan je kamen zla i grije, ovisnosti i smrti koji nas je držao robovima ovoga svijeta, te napokon živio slobodni s Kristom ostvarujući iskonski Božji plan spasenja.

Foto: Pixabay.com

U ovoj velikoj i svetoj noći koja se zove majkom svih bdjenja, slušali smo svetopisamske izvještaje o različitim trenutcima povijesti spasenje. A sve je usredotočeno na očinsku ulogu Boga koji kao pravi otac stvara, skrbi i ljubi sve stvorenje, a napose čovjeka. Bog u punoj slobodi čini čudesno djelo stvaranja, te s puno ljubavi ga održava, te brižno zahvaća u povijest i spašava svoj narod i svakoga čovjeka. Zato je poruka ove noći posvemašnja sloboda Božja, sloboda u kojoj djeluje provodeći svoj plan stvaranja i spasenja. No njegova sloboda se vezala uz našu dobrobit i spasenje. Nije bila sloboda bez odgovornosti za sve ono što će se dogoditi, već je bilo nevjerojatno velika sveta sloboda koja prihvaća odgovornost za sve što on sam čini, ali i za svako zlo koje će biti povezano i s njegovim stvorenjem, premda ga nije ni želio ni učinio.

Zloporaba slobode

Na ovakav milosni dar cijelom stvorenju koje je stvoreno iz čiste slobode, i dovedeno do toga da u lepezi bića Bog stvara i ona koja će biti njegova slika, to jest slobodni na njegovu sliku, pa i kad to nije u onolikoj mjeri u kojoj je on, ta ista slobodna bića uzvratila su nezahvalnošću. To jest, ta ista slobodna bića zlorabila su svoju slobodu upravo protiv njega, izvora slobode koji je štoviše svoju slobodu vezao uz dobrobit svoga stvorenja. I kao što se očitovalo u slučaju prvoga čovjeka, tako se ponavljalo tijekom povijesti naroda Božjega. Sloboda, umjesto dara, postaje breme koje čovjek ne zna nositi. Umjesto da u ljubavi prione uz svoga Stvoritelja, on traži koja je granica do koje se može udaljiti od njega, a da ne izgubi darove njegove milosti, ne shvaćajući kako je već pošao krivim smjerom kad je odlučio okrenuti leđa Bogu.

Time se potvrđuje kako ljudi, na žalost, ne znaju živjeti u slobodi, te im se događa da sloboda na njih vreba kao veliki neprijatelj.  Čak daleko bolje reagiraju kad su ugroženi i svedeni na roblje, jer teže za slobodom i znaju podnijeti mnogo toga da dođu do oslobođenja. Čak znaju probdjeti noći i podnijeti nadljudske naore kako bi došli do slobode, ali pravi problem nastaje tek onda kad dođu do nje. I dok znaju bdjeti u ropstvu, ne znaju bdjeti u slobodi. Kad dođe do slobode, onda se pripusti grijehu i tako prokockaju slobodu neopreznošću, umjesto da je sačuvaju budnošću. Upravo o tome nam je svjedočio ljudski grijeh, ali i tolike druge situacije u kojima se našao Božji narod kao što je bilo egipatsko ropstvo. Pa i onda kad su se dali povesti u slobodu, nisu je dugo uživali i vrlo brzo su se mnogi pokajali i htjeli vratiti u Egipat, čime su pokazali da se nisu znali nositi sa slobodom. Jer lakše je biti rob u ropstvu nego gospodar u slobodi.

Doista, naša ljudska sloboda, bilo da se radi o osobnoj ili društvenoj, jer je nesavršena, veći je problem nego društveno ropstvo u kojem su živjeli. Jer na žalost ljudi slobodu iskoriste da upadnu u grijeh i time se sputaju duhovno pred Bogom, umjesto da budu istinski gospodari svoga života i slobode. Sa sigurnošću, međutim, znamo samo jedno: Bog nam nije dao slobodu za grijeh, nego za ljubavi. Nije nam dao slobodu da je koristimo proti njega i sebe, već za darivanje u zajedništvu. A kad slobodu rabimo protiv njega, onda je u tom činu pobune prisutan i čin nepovjerenja u Božju ljubav i njegovo slobodno zauzimanje za nas. Služeći se slobodom da se odvojimo od njega dovodimo u pitanje njegov spasenjski plan ljubavi, kojemu pretpostavljamo svoja ljudska mišljenja i rješenja.

Noć konačnog oslobođenja

Upravo radi naših ograničenih oslobođenja nakon kojih postajemo sve više robovi svoje ljudskosti, Bog nam je podario ovu noć svetoga bdjenja u kojoj se dogodilo naše konačno oslobođenje. Isus nam je na konačan način otvorio vrata prave slobode, jer nas je oslobodio svih spona zla i grijeha. Svojim uskrsnućem podario nam je slobodu čak od smrti, te nam više ni ona ne može nauditi ni strovaliti nas u ropstvo. U ovoj svetoj noći bdjenja shvaćamo s Kristom kako nas je oslobodio za odgovornu slobodu trajnoga života s Bogom. Odsada nema za nas više povratka na staro, već sloboda od grijeha po Kristovu uskrsnuću ostaje naš najljepši i najveći dar. Po uskrsnom oslobođenju i svjetlu koje nas je obasjalo naučili smo što je pravo bdjenje. Sada s Kristom znamo bdjeti u slobodi i čuvati slobodu kao dar prianjanja uz Boga i dar iskrenoga zajedništva s njime.

U ovoj svetoj noći otkotrljan je kamen zla i grije, ovisnosti i smrti koji nas je držao robovima ovoga svijeta, te napokon živio slobodni s Kristom ostvarujući iskonski Božji plan spasenja. Neka po ovome svetom uskrsnom bdjenju i nas zahvati dar Kristove slobode kako bismo naučili ne robovati ljudskoj slobodi, a mogli živjeti kao prava slobodna braća Kristova i djeca Božja. Dopustimo da nas prožme snaga Duha Božjega osloboditelja i ne dopustimo Zlome da nas strovaljuje u ropstvo slobode. Krist osloboditelj u ovoj svetoj noći oslobodio je svakog Adama stvorena na sliku Božju, kao što je oslobodio i narod koji slobodu živi i kao dar zajednici, a ne samo pojedincu. Krist nas je oslobodio i od nas samih za slobodu ljubavi koja nema granica ni kraja, za slobodu u kojoj više ne okrećemo leđa Bogu, nego poput žena koje dođoše na grob na uskrsno jutro hrlimo njemu u zagrljaj. Onaj koji se dao zarobiti kako bi nas oslobodio, neka bude naš osloboditelj u društvu sloboda i oslobodi nas od krivog poimanja i življenja slobode. On koji je raskinuo spone smrti, neka i nas oslobodi slobode koja nas veže sponama grijeha i onemogućuje slobodu života vječnoga.

A kad nas jednom istinski oslobodi, onda pođimo i mi žurno i javimo svima kojim nas je izuzetnim darom obdario Gospodin Isus kada je svoju slobodu podredio našemu spasenju, kako bi nas oslobodio za odgovoran život u slobodi koji će odgovarati milosnom daru Božjemu i biti slika njegove odgovorne slobode prema nama ljudima.

don Ivan Bodrožić | Bitno.net