Glogovic

Eto, nakon gotovo 37 godina molba s raznih strana i odbijanja istih, ipak sam pokleknuo u svojoj tvrdokornoj odlučnosti i započeo pustolovinu zvanu web-kolumna. Hoću li u toj pustolovini na pusto loviti? Ne znam, ali svakako znam da od toga neće i ne će biti puste love (osim eventualno darova u božićnim i uskrsnim čestitkama-kovertama, od fanova, ili od nove knjige sakupljenih kolumna, od čijih ću autorskih prava konačno kupiti sebi malu kuću do mora u Makarskoj), ali zato ću sigurno biti poznatiji i umiljatiji, a svakako i punašniji (od više sjedenja uz laptop). A bol očiju, leđa i glave prikazat ću za vjerne čitatelje. I naslov ove nove kolumne nije slučajan: ta danas je naravno najvažnije zdravo se hraniti, zdravo živjeti te zdravo umrijeti. Ne daj Bože bolesti, truda, trpljenja, samo da smo zdravi i da nam je kolesterol u redu. Artičoka u tableti sve će riješiti. Osim eutanazije. Pa ipak, pokušat ćemo dokazati da nije sve u tijelu i vanjštini, da je svatko od nas i duhovno biće i da živimo i u duhovnoj stvarnosti, vodeći itekako duhovnu borbu. Htio sam se potpisati pseudonimom, jednim od svojih omiljenih: Besamemučo, Sarmaboy, Bin Mladen, Che Glogovara, ali odlučio sam da ova mozgotvorina ima svoje konkretno lice, jer tako ga je lakše šamarati, po potrebi. Ali i milovati, po potrebi. Ponajviše ćemo razmatrati „moju“ temu a to je – život, točnije, obrana i zaštita života. Moji su autori-koadjutori moja, spašena od pobačaja, djeca (odnosno „svećenikova djeca“: nema veze s istoimenim filmom, kojega sam gledao i kojemu dajem ocjenu -2, a jedva čekam nastavak koji bi se zvao npr. „Mujezinova djeca“, hehe) i tajanstveni vatikanski Odred Pravih Štrumpfova, koji me masno plaća za kritiku sakramentalnog ateizma. Uglavnom, htio bih se samo-objasniti, naime nisam pristajao na pisanje kolumna u internetskom izdanju iz jednog razloga; nisam u tome vidio ikakvu duhovno-duševnu korist. Mišljah ovako: ta tko uopće čita kolumne? Može li nekakav laptopis ostaviti nekakav trag u čitatelju, pokraj neizmjerne mase drugih informacija i formacija, koje se slijevaju u biće više-manje robotiziranog homo sapiensa, koji, uostalom, uz silne obveze i rokove, stresove i umore, jedva stigne i jesti, a kamoli (nekmoli: nek-moli) čitati tuđa razmišljanja? Možda sam u krivu… Možda ja ne stignem, a drugi stignu, možda ja ne čitam a drugi čitaju? Tri stvari zapravo, ne mogu shvatiti u životu: da ima ovisnika o kolumnama (kako mi rekoše stručnjaci), da Međimurci mogu slušati turbo-folk i da se naplaćuju wc-i u nekim prostorima, kao npr. u nekoliko crpki na autocesti prema našem istoku. No, svijet je pun iznenađenja i čudesa! Kako bilo da bilo, odsada ćemo se mjesečno družiti, inshallah, i ovako, pretresajući bitno i katkad i nebitno.

O, mili moj Štioče, ne znaš ti koliko sam danas iscrpljen… Ali upravo me taj umor kao „točka na i“ natjerao da konačno sjednem i započnem ovu odiseju. Sinoć sam u kasnim satima dobio dojavu da je u jednom gradu, oko sto i trideset kilometara udaljenom od mog samostana, jedna mlada cura izbačena od strane roditelja na cestu, te da je potpuno bez ikoga i ičega, ostavljena bez milosti i skloništa, u teškim životnim problemima. A sve zbog neplanirane trudnoće. Priča je više nego klasična, „hrabri dečko“ tvrdi da dijete nije njegovo, tata i mama (deklarirani Hrvati katolici) nude ili abortus ili zbogom, a maglovitom noći odzvanja realnost pjesme „Svega će bit’ al prijatelja neće“ pa djevojka ostaje sama sa svojim suzama. Još je nešto klasično u ovom padu ljudskosti, a to je istovremeno i uzdignuće ljudskosti: usprkos apsolutnoj neimaštini i samoći, ova 19-godišnjakinja odlučno odbija „da joj bebu ubiju“ što je potvrda, tisuću puta viđena i dokazana, onog Isusova: „Blago siromasima duhom, njihovo je uistinu kraljevstvo nebesko“. (Digresija: jedna me umirovljena profesorica hrvatskog jezika, blago i više puta upozorila da riječ „beba“ nije hrvatska riječ, te da ju ne smijem upotrebljavati u svojim govorima, nastupima i predavanjima. Kad sam ju pitao, blago i samo jednom, smijem li upotrebljavati riječi: trendi, super, cool, in, fejs, fejs-lifting, fensi, wellness, šoping, rejting, spin, kolateralno, centrifuga, letargija, rekonvalescent, ministar i arhiv, nije me više upozoravala.) Uzevši dvojicu ponešto opasnih rimokatoličkih zaštitara koji redovito bruse mišiće u teretani i sjajno barataju kick-boksom, za svaki slučaj (jerbo ja kao posvećena osoba ne smijem javno koristiti metode borilačkih vještina naučenih u divljinama Bosanske Posavine) ako me dočeka neka zamka, odlazim po ovo Božje dijete i sretno se vraćamo doma, smjestivši ju u jednu od naših kuća za trudnice i dječicu. Zaspao sam tek oko 4 ujutro, i sretan i nesretan, jer kako se više boriti s tom neopisivom bešćutnošću a opet blagoslovljen spoznajom da je naš Bog velik i da iz svakoga zla može i želi izvući dobro. U tijeku ovog pospanog dana, ponovno bivam šokiran izvještajem jedne naše vrlo mlade trudnice, koja je upravo toga dana bila kod ginekologa na pregledu. Sva užasnuta, javlja mi da joj je gospodin liječnik vrlo ružno opsovao krunicu koju nosi oko vrata i rekao joj sljedeće: „Budalo jedna, na tebi samo izvlače novac, imaš još nekoliko dana da se riješiš toga u sebi, budi pametna, jer kad rodiš svi će te napustiti i žalit ćeš cijeli život…“ I ponudio joj je dosta povoljnu uslugu izvlačenja djeteta iz njezine utrobe u jednoj zagrebačkoj klinici, „po vezi“. E to me zaista razbjesnilo. Jedan doktor, koji na proštenjima glumi velikog vjernika, s takvom sotonskom upornošću navaljuje na osobnost, dostojanstvo, svetost, majčinstvo, ženstvenost, dušu, tijelo, sadašnjost i budućnost dvoje ljudi, toliko bjesomučnog demonskog truda ulažući u nagovor smrti i uništenja! S kojim pravom? Po čijoj zapovijedi? Koja mu je već to žrtva po redu…?  Neka sam otvori majčinske kuće pa neka se basnoslovno obogati na toj djelatnosti. Smirivši emocije, predao sam ovog uvaženog člana društva, okićenog diplomama i medaljama, pod zagovor naše Gospe. Razmišljam ovako: vidjevši Njezinu krunicu, počeo se pjeniti, pa ako ga itko može osloboditi krvi i vatre u njegovom srcu, može Majka Marija svojim zagovorom. I našom krunicom.

Eto, zbog ova sam dva primjera borbe ipak odlučio progovoriti bez glasa, i u ovakvoj kolumni. Možda i ti primiš krunicu i izmoliš koju Zdravomariju za obraćenje onih koji žive u tami i svojim okovima i otrovom žele i druge uvući u ponor… U dvadesetak godina, koliko milosno trpim sa samohranim majkama, nerođenom djecom, trudnicama, žrtvama nasilja i ovisnosti, jasno spoznajem dva neupitna načina odnosno stava, koje kao kršćani trebamo imati u borbi za život. Prvo, stvari nazivati njihovim imenom. Pobačaj, prostitucija, pornografija… Neopisivo su nasilje nad ženama, djecom, muškarcima također, smrtna kazna, nevina krv, masakr i sotonizam. „Istina će vas osloboditi“. Gospodin Isus nije povlađivao i umiljavao se Pilatu. „Zaista vam kažem: takvi kraljevstva Božjeg neće baštiniti…“ Shodno tome, kao kršćani pozivamo na obraćenje i kajanje, ljubeći grešnika, mrzeći grijeh. Drugo, super jasno vidim kako se, što kaže Isus, „ovaj duh izgoni samo molitvom i postom“ te naš odgovor na razularenost i svirepost duha smrti prvo i temeljno mora biti molitva i post. Ja sam siguran, da kada bi nekoliko vjernika s vjerom i s ljubavlju molilo devetnicu te prikazalo mise i ostale pokore i bdjenja, na nakanu obraćenja ovog ginekologa, on bi sigurno upoznao Život i zatražio i dobio oprost i mir! Ali u vrijeme koje Gospodin odredi. Ako na njega ne djeluje slika s ultrazvuka (noge, ruke, glava, srce koje kuca, palac koji dijete siše) niti izvještaji s milijuna medicinskih sastanaka i seminara, u kojima se sto posto tvrdi da život sto posto započinje začećem; ako mu ništa ne znači Hipokratova zakletva, ili psihijatrijsko saznanje da žene grozno pate nakon abortusa (aborire, lat. „baciti u smeće“) onda mu jedino nadnaravna intervencija može pomoći da, uza sve titule i karijeru, konačno prizna da je i sam jednom bio fetus (lat. „mališan“) i da su i njegova djeca i unučad i njegove sestre u ordinaciji i ministar zdravlja jednom bili – fetusi. A samo naša molitva i post u ljubavi prema njegovoj besmrtnoj duši može mu pomoći da shvati i da je Bog bio fetus, u Mariji, i da je svako nerođeno dijete svojevrstan Mali Isus Krist.

Najgore mi je kada čujem „Zašto da rađa sirotinju…“ Odgovaram: neki od najvećih ljudi povijesti i današnjice bili su puka sirotinja. Pročitajte si životopise pokojnog Mandele, pa Ronalda, pa Obame, ili mnogih kanoniziranih svetaca Katoličke crkve. Hoćemo li uskoro svu sirotinju jednostavno ubiti, injekcijom na primjer, da nam ne smeta, da nam rastereti budžet? Sirotinja ne odbacuje djecu. Oni su slični nazaretskoj siromašnoj Obitelji. Drzni se dirnuti u siromahe. Njihova je zaštita sam Jahve nad Vojskama. Reci sirotinji nezaposlenima, sirotinji u tvornicama na minimalcu, sirotinji koja je obranila domovinu u ratu, da nije potrebna, da ju treba eliminirati. Reci im to u oči. I ne zaboravi da su donedavni tzv. truli bogataši danas iza rešetaka, bez ičega. Nerođena djeca su najsiromašniji ljudi na svijetu, imaju samo majčinu posteljicu i ono malo plodne vode oko sebe. Ne tiče me se što kaže svijet, ja ću ih štititi dok me bude. „Liječniče, izliječi sam sebe.“

Također, razmišljajući o ovim događajima koji su, nota bene, dio naše svakidašnjice i realnost tisuća u nas, prisjetih se opet Isusove (a čije ću) riječi, kad je ono u evanđelju izjavio: „Ako želiš život svoj spasiti, izgubit ćeš ga, ako ga izgubiš, spasit ćeš ga.“ Mislim da su se mnogi u crkvi pri čitanju ovog odlomka zapitali, „što je pjesnik htio reći?“ Dakle, to je upravo to! Djevojka i mladić, muž i žena, otkrivši da se dogodilo začeće, koliko god bilo neplanirano i neželjeno, prihvaćaju „gubitak svog života“ i time svoj život zapravo spašavaju! I obrnuto. „Gube život“ u smislu da u tom trenutku na daljnje staze propadaju njihovi planovi, okreću se prioriteti, dolazi do niza događaja na koje nisu računali, npr. preseljenje u drugi stan, malo dijete kraj velike djece, bolovanje, prestanak studiranja, neki novi strahovi s kojima se treba suočiti… Ali sve je to u biti dobivanje, spašavanje života!!! Zašto bismo MI imali pravo, zašto se ne oslonimo na Stvoritelja života u Njegovim odlukama i vodstvu? To dijete je nepojmljivo zanimljiva avantura, kojoj nema premca! Dolazi baš u pravom trenutku, bez obzira na sve obzire! S druge strane, abortus izgleda kao logično i trajno rješenje: relativno jeftin zahvat, diskretan, legalan, demokratski opravdan „izborom i slobodom“, medijski pokriven i bagateliziran, neopasan, svakodnevan. Sat vremena u bolnici, tisuću-dvije kuna, antibiotik i gotovo. Problema više nema. Međutim, znamo odlično, da problemi tek počinju… „Gubi se život“ kaže Gospodin, jer je „spašen život“ te nesuđene majke i tog nesuđenog oca.

Naš dobri papa Franjo, planetarni Mister Simpatikus, ljubljeni „Čovjek u bijelom“, omiljen od svih, desnih, lijevih, centralnih, homo, hetero, ateista, agnostika, šintoista, bonapartista… Sve dok jednoga dana ne „kiksa“ pa kao slučajno vrati egzorciste u biskupije svijeta, ili ponovi „čvrsti stav“ o ređenju žena, ili sugerira samostanima („istospolne zajednice“) da posvajaju djecu ili smjeni nekog biskupa koji je dozvolio gender-koncert u svojoj katedrali (ovo sve izmišljam, naravno) te trenutno ne postane najgori mogući inkvizitor, religio-despot i „argentinski starkelja-terminator“, dakle on je više puta ponovio: manje pričajte, više radite. Kao i: plivajte uzvodno, ne dajte da vas rijeka odnese… To je evanđelje, bradrs end sistrs! Samo to! Gdje piše, da će nam biti lako, da nam mora biti lako, da će nas svi poštivati i tapšati po leđima? Ne, baš suprotno, treba nam biti teško i dobro je da nam je teško, jer „nije učenik nad Učiteljem“ i „Zlato se čisti u vatri“ i „Samo će silnici ući u Nebeski Jeruzalem“ i „Uzak je put u Kraljevstvo“ i „Vas će progoniti kao i mene“ i „Tko ustraje do kraja, tek će se taj spasiti“ i „Ovo su oni koji dolaze iz nevolje velike“ i „Blago vama kad vas zbog mene osude i popljuju i svašta izmisle…“

Hrabro! Naša je borba pravi blagoslov i Božji dar. Plivajmo uz struju, do Izvora. Želim te ohrabriti i utješiti. Stvarno nisi sam, sama. Bogu je sve moguće. On je istinski prisutan u svemu kroz što prolaziš. Otkrij Ga! Zaljubi se u Njega! Slijedi Ga! Tvoje rane, ozljede, slabost samo su mamac Božjem milosrđu… Tvoje suze su ukrasi i odličja tvoga bića, bit će prepoznati na Sudu, bez brige. Gore srca! „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo…“ Mi smo kršćani, ne prijetimo, ne osuđujemo, ne osvećujemo se, ne mrzimo. Ne moraliziramo. Mi smo svjetlo svijeta. Mi smo vegeta u juhi društva. Mi smo vilenjaci iz Gospodara prstenova. Mučimo se, ratujemo, gradimo, a Gospodin pobjeđuje, pa i po našoj malenosti i bijedi.

P.S. Zbog velikog zanimanja mojom apokaliptičkom poezijom, evo jedne pjesme, stvorene samo za drage kolumnizatore.

KOGA BRIGA

Samoća gorka kao cimet u prahu zagrlila
iznutrice duše moje u egzilu
nečim napornim i otpornim, prikeljivši se turbofixom
kao amandmani na ustav, usta ne otvaram
jer lažljiva ova turobna sjena prošlosti
ne da mi zucnut, ma kakvi, jok.
Gledajući plafonjeru zacrnjenu nekoć živahnim mušicama itekako
ne mogu ne pitati se/sebe tko me to
zlostavlja u sveto vrijeme podnevne sijeste
u religioznim dašta polusnima  pljesnivim?
Blažena si, borbo avetinjska mehkoćutna turbulentna
ne napuštaš kvislinga svoga rođenoga
a samo labrador umiljati razumije, skroz, samo to pašče
što uzdiše na (višestruko uriniranom) podu svoga svijeta krvarećeg repa

od
udaranja mojeg koljena

plakati neću jer suze su danas skupe

a i nemam zelene oči iako su navodno bile moje

ali to je samo navodno

Za one koji ne čitaju klereziju (klerička poezija) napisah ove molitve, pa molite.

Gospodine Isuse Kriste, došao si k nama „u punini vremena, od žene rođen“ da tako posvetiš svaki brak, obasjaš svaku obitelj te zaštitiš posebnim dostojanstvom svako nerođeno i rođeno dijete. Ponizno Ti se klanjam, zajedno s Majkom Marijom i Poočimom Josipom, s anđelima, pastirima i kraljevima; s cijelim svijetom vidljivim i nevidljivim… Maleni Isuse, učini me malenim, skromnim i vjernim. Božansko Dijete, daj da budem kao dijete, da „mognem ući u Kraljevstvo nebesko“. Dobri Isuse, očuvaj me od svakoga zla duše i tijela. Ti, koji si srce Svete Obitelji, podaj i mojoj obitelji mir, ljubav i radost, ovdje i u vječnosti. Amen.

Bogorodice Marijo, Majko Utjelovljene Riječi, utješi nas u tjeskobama ovozemnog hodočašća. Upoznala si trpljenje i trud života u Nazaretu, odbačenost u Betlehemu, krajnju žalost u Jeruzalemu. Majko Raspete Ljubavi, pomozi nam ustrajati u dobru i milosti! Majko Uskrsle Ljubavi, ne dozvoli da nam neprijatelj ukrade blagoslove i darove Neba! Majko Života, prati nas danju i noću, gdjegod bili, štogod činili, svojim moćnim zagovorom. Uči nas moliti i živjeti na slavu Božju, dostojno evanđelja Tvoga Sina, da sve naše obitelji budu svete i stoga sretne. Moli za nas! Amen.

Sveti Josipe, Poočime Spasitelja i zaručniče Djevice Marije! Ti si branitelj nerođenih, Ti si zaštitnik djece i mladih, Ti si oslonac obitelji i učitelj čistoće i kreposti. Kao takvoga zazivam Te i ja sada, s pouzdanjem kakvo su prema Tebi imali Isus i Marija. U svoje sveto Srce sakrij mlade i stare, zdrave i bolesne, supružnike i roditelje te one koji to namjeravaju postati. Pogledaj osobito one obitelji, koje se nalaze u raznim životnim poteškoćama i kušnjama. Josipe Pravedni, ljubimo Te, kao što su Te ljubili i poštivali Isus i Marija! Častimo Te, znajući da si nam istinski nebeski prijatelj i pomoćnik. Iz Tvojih ruku primamo „Emanuela – Onoga, koji je s nama Bog“ da On sam zacijeli u nama sve što je slomljeno i ranjeno. Amen.

o. Marko Glogović | Bitno.net