Između Duha i Zakona
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: “Stani na sredinu!” A njima će: “Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?” No oni su šutjeli.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: “Ispruži ruku!” On ispruži – i ruka mu zdrava!
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
Mk 3,1-6
Odnos između Duha i Zakona, odnosno odnos između karizme i institucije obilježio je Isusovo javno djelovanje, ali i cjelokupnu povijest Crkve sve do naših dana i u našim danima.
Uđe ponovno u sinagogu
Isus pak ne dokida Zakon. To je jasno vidljivo iz njegovih riječi, ali se razabire i iz Isusovih postupaka. On subotom ulazi u sinagogu kako je i propisano.
No, postavlja se pitanje zašto bilo tko dolazi subotom u sinagogu. Zašto itko dolazi nedjeljom na misu?
A oni vrebahu
Farizeji i herodovci koji se spominju u ovom odlomku i koje pozivamo u prvi plan se predstavljaju kao čuvari Zakona i tradicije. Vole si laskati da poštuju Božju volju i spašavaju od odmetnika.
A čine jednu stvar koja do danas traje. Kad su ušli u sinagogu prema onome što je propisano u Zakonu, nisu se prepustili Duhu, promišljanju Božje riječi i molitvi, nego su vrebali na Isusa. Provocirali su i sveto mjesto su, navodnom brigom za sveto, oskvrnuli. Sinagoga im je prestala biti prostor za molitvu, a postala prilika za obračun. Subota im je prestala biti dan u kojem će slaviti Boga i postala prilika da naškode čovjeku.
Život spasiti ili pogubiti
Raskorak između okorjelosti i nadahnuća dovodi se na samom kraju evanđeoskog odlomka do apsurda pa onoga koji donosi zdravlje odlučuju ubiti. Onome koji čini dobro smišljaju učiniti zlo. I to samo zato da bi se sačuvali, sami po sebi poprilično besmisleni, običaji i postavljena pravila.
A za nas koji u Krista vjerujemo postoji samo jedno pravilo. Obveza činjenja dobra. I ta obveza ne ovisi o datumu ili danu u tjednu, nego je uvijek i svugdje prisutna.
Činiti dobro ili činiti zlo
I još jedne stvari postajemo po ovom evanđeoskom odlomku svjesniji. Jednako je loše činiti zlo i propuštati učiniti dobro. Čovjek ne griješi samo zlim djelima, nego podjednako pogubno biva i njegovo nečinjenje dobra. Zato nam se valja neprestano ispitivati koliko griješimo propustom. Koliko smo prilika za činjenje dobra propustili.
Nikola Kuzmičić