Glupi ljubavni filmovi su sve pokvarili. Gledam sebe, svoje prijatelje, prijateljice i poznanike i vidim razočaranje u ono što je Bog dao i zamislio kao najljepše – ljubav. A to je nešto oko čega se vrti sve u našim životima. Prvo dakako, Bog sebe daje i napaja naše živote tom ljubavlju. Potom želi tu ljubav među ljudima, što je na poseban način između muškarca i žene. Želi vrhunsku čistu ljubav da se očituje među njegovim stvorenjima, koja je stvorio da budu jedno. No naša stvarnost pokazuje kako su oko nas same imitacije ljubavi, sama razočaranja, te kompromisi koje radimo sa sobom, s Bogom, sa svojom spolnošću, sa svojim dostojanstvom. Najtužnije je što su nam slike ljubavi toliko iskvarene i izobličene, da ne možemo vjerovati da je čista ljubav moguća. No, razmislimo – zašto bi neka filmska romantičarska imitacija ljubavi bila prava, a ona koja dolazi od Stvoritelja ljubavi, daleka i neostvariva?

Prava ljubav počiva na čistoći – jer tamo gdje je čisto, ima mjesta da se nastani Božja ljubav. Gdje je prljavo od grijeha i naših nečistoća i rana – nema mjesta za ništa drugo… To je čistoća ne samo tjelesna, već čistoća emocija, pogleda, postupaka, odnosa s drugima… I shvaćam to kao čistoću za cijeli život, ne samo u predbračnom hodanju, već je čista ljubav poziv za sve – i svećenike i redovnice, ali i supružnike. Poziv je to da rastemo u čistoj ljubavi, u Bogu, da pružamo istinsku ljubav jedni drugima, crpeći je prvo od Njezina tvorca. No vidim da je posebna dimenzija ona u kojoj sada na poseban način rastem – predbračna čista ljubav. Bog me priprema za sveti brak i ne mogu riječima izraziti milost koju moj dečko i ja dijelimo, prvo svatko osobno rastući u Bogu, a zatim dijeleći ga u svojoj vezi. I sami svjedočimo da nismo imali pojma da je takvo što moguće, ali smo sigurni da je među nama Božja ljubav, koja upravlja put našoj ljubavi.

I sami se učimo i uspijevamo iznenaditi ljubavi koju nam Bog daje i tome kako oblikuje naš odnos. Šteta je što nam je to sasvim novo, a ne nešto što viđamo svuda oko nas, gdje god su djeca Božja. Šteta što sam i sama bila žrtva ne samo glupih ljubavnih filmova, koliko i svojih krivih očekivanja, iskustava i općenito iskrivljenih slika o pravoj ljubavi. Sve što svijet servira su imitacije ljubavi, a u odnosu muškarca i žene romantičarski odnosi, redovito površni i temeljeni na požudi. I to su “ljubavi” gdje ljudi moraju ispunjavati neke kriterije da bi se voljeli, a koja uključuje sve a samo ne Boga, kao temelj ljubavi. I recite što hoćete, diskutirajte, ali sve što nema temelj na izvoru ljubavi, Bogu, jednostavno ne može biti (prava) ljubav. I nisu to samo filmovi, nisu to samo serije i zabava – to su slike koje svjesno ili ne, oblikuju naše stavove o ljubavi, a time i naše živote.

I sad kad pogledam duhovnim očima i srcem na ljudsku prirodu, tako je logično da Bog do takve punine želi uzdići odnos muškarca i žene, da je to moguće samo jednom – duhovno, emotivno, prijateljski, tjelesno… I zbog glupih ljubavnih filmova i naših razočaranja i rana, jer smo svi htjeli neku idealnu ljubavnu priču u svom životu, a u traženju iste smo se pouzdavali samo u ljudsko, prave ljubavi su iznimke, gotovo lude i neshvatljive. No Bogu hvala i slava, jer mogu posvjedočiti o čudesnoj ljubavi Božjoj u svom životu, koju mi je Bog poklonio preko čovjeka s kojim se pripremam za sakrament braka.

I dok smo tako razmatrali i zapravo se divili našem daru od Gospodina, posvijestila mi se objava Isusove slave i Njegovo prvo znamenje na svadbi u Kani Galilejskoj (usp. Iv 2,1-11). Tako divno ocrtava kako je Božja savršena logika ljubavi drukčija od ljudske, često izopačene i iskrivljene (baš kao ljudske slike ljubavi koje većina nosimo). Ljudi prvo iznose malo dobrog vina, kušaju ga, a kad su već napojeni ili opijeni, onda se iznosi loše vino koje ljudi dalje uživaju. I tako je to u životu. Kada na prvom mjestu nije Bog – kušamo nešto drugo, okus nam se svidi, no taj zavodljivi okus nas odvede predaleko, čak do iskvarenog osjeta i onda uvijek ostajemo na lošem. A Bog… On daje samo dobro vino. Kad se Gospodin odluči proslaviti, tj. kada mu mi to dozvolimo u svom životu, onda se događa samo dobro, odnosno vrhunsko. No to je logici svijeta teško povjerovati. Istinska ljubav? Hodanje u čistoći? Dobri brakovi? Sretne obitelji? Bog nam svima želi dati puninu naših odnosa, kao što daje vrhunsko vino. Jer to su mjesta gdje rastu naši životi, koji rastu jedino iz ljubavi i zato moraju biti temeljeni na Bogu.

Tako obični i tako prazni, naši međuljudski odnosi su kao obična voda, koji mogu postati “vrhunsko vino”, ako se prepustimo djelovanju Božje milosti. Ako povjerujemo da je Njegova ljubav prava ljubav, a sve drugo – bez navlačenja, opravdavanja i kompromisa s imitacijama ljubavi – napokon odbacimo, stvarnosti naših ljubavi, naših veza, brakova i obitelji bit će mjesta istinske ljubavi. Naša ljubav može biti vrhunska, kada se Bog po nama proslavlja.

Sanja Martinović

Ostale tekstove iz kolumne ove autorice potražite ovdje.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru bitnih informacija – klikni like[/facebook]