jelena veljača

U posljednje vrijeme svako malo u hrvatskim medijima možemo pročitati članak koji nas uvjerava u apsolutnu neophodnost, opravdanost i civilizacijsku uvjetovanost moralne devijacije koju se naziva „pravom“ na pobačaj.

Tako sam neki dan pročitala kolumnu jedne naše poznate glumice i scenaristice – odnedavno i majke – a koja zgromljena i pod dojmom teškog bremena zvanog majčinstvo promišlja o ljudima koji štite život nerođene djece koristeći prilično teške i prije svega omalovažavajuće riječi koje bi se dale sažeti u kratko pitanje: odakle vam pravo?

Na trenutak ću staviti na stranu činjenicu da u pravilu zagovaratelji raznoraznih prava pod redovno dovode u pitanje neka druga prava – prije svega prava ljudi s kojima se ne slažu da imaju svoje mišljenje.

Kaže Jelena Veljača tako sljedeće:

Najiskrenije, ne mogu vjerovati da se uopće vode rasprave o pravu na pobačaj. Ni jedan dio mene ne može vjerovati da se na to troše novci u vidu produkcije televizijskih emisija, vrijeme u vidu pisanja novinskih članaka, zrak u vidu daha koji je potreban da bi se izgovorilo: ‘Žene imaju pravo odlučivati o vlastitom tijelu!’

Iskreno, i meni je samoj teško povjerovati da u svjetlu svih saznanja koja u 21. stoljeću imamo još uvijek postoje osobe koje tvrde da je nerođeno dijete dio majčinog tijela. Ponovimo dakle za sve one koji nisu dobro slušali na satovima biologije: svaki embrij posjeduje jedinstveni genetički kod, “različit set kromosoma potpuno jedinstven i različit od majčinog”. Tjelešce embrija NIJE majčino tijelo, već potpuno zasebno tijelo. Znanstvena činjenica. To nije tvoje tijelo. To je tijelo tvog djeteta.

Jedan me odlomak također na poseban način zabavio i moram ga citirati. Kaže ovako:

Koliko god mislim da je njihovo postojanje jednako smisleno kao i postojanje Jehovinih svjedoka: možda ste mnogobrojni, možda ste u stanju jednom u pet godina unajmiti Arenu Zagreb, možda je vaša doktrina toliko zasljepljujuća da svakog psihički malo slabijeg pojedinca može navesti na to da pomisli da je baš ona rješenje svjetskih problema, ali, suštinski, vi ste marginalna skupina, rukavac koji je stvorila snažna bujica evolucije i koji zapravo, ne služi ničemu. Ponekad, doduše, ako mu se jako približiš, stvara šum u kanalu.

Odlučih tako malo odvrnuti taj šum na najjače i stvoriti buku, u nadi da istina i logika uvijek pronađu način da se suprotstave nevjerojatnoj količini dezinformacija, spinova i logičkih paradoksa koji se serviraju javnosti pod krinkom brige i istine. Pravu se istinu, međutim, najbolje brani zdravorazumskim argumentima i bilo bi dobro sve njih na jednom mjestu pobrojati.

1. Pravo na život

Pravo na život temeljno je ljudsko pravo i iz njega proistječu sva ostala ljudska prava, pa i spomenuto pravo žene da odlučuje o vlastitom tijelu. Njemu se ne pristupa selektivno: svi ljudi imaju pravo na život i ne možemo reći da neki imaju a da neki nemaju pravo živjeti. Život nerođenog djeteta tiče se njega samog i ne može ovisiti o proizvoljnoj odluci njegovih roditelja.

2. Argument osobe: nerođeno dijete nije osoba

Ovo je ustvari najomiljenija argumentacija zagovornika prava na pobačaj koja pada u vodu čim se postavi pitanje kada točno dijete postane osoba? Gdje povući granicu? Zagovornici pobačaja kažu rođenjem, jer osoba mora moći osjećati i pokazivati specifične ljudske čine: ugodu, neugodu, ljubav i slično… Dakle, manifestirati ponašanja koja osobu čini osobom po nekakvim uvriježenim definicijama.

Taj argument je besmislen. Netko može ne moći činiti takve stvari. Smatramo li mentalno hendikepirane ljude osobama? Smatramo li ljude koji padnu u komu osobama? Ili je njih također prema takvoj argumentaciji dopušteno ubiti?

3. Argument okoliša: dijete može imati prava tek kada se rodi

Tek je ovaj argument potpuni logični paradoks: dijete je dijete bez obzira gdje se u određenom trenutku nalazi. Vrijednost nečijeg života i njegovo dostojanstvo kao takvo ne može i ne smije imati nikakvu poveznicu s vanjskim okolišnim faktorima. Taj život jednako vrijedi nalazio se u nečijem naručju, u krevetiću, na ulici ili u majčinoj utrobi.

4. Argument veličine: do 10. tjedna dopušteno je eliminirati nerođeno dijete

Zanimljiva je ova argumentacija koja prednost daje veličini. Ja sam sitna žena i kad bi se ovo dosljedno provodilo ne bih se baš dobro provela. Znači, fetus je veći od embrija pa dakle ima veća prava od njega (tu odmah i onaj argument rođenja pada u vodu), jednogodišnje dijete ima veća prava od fetusa, trogodišnje od jednogodišnjeg… shvatili ste poantu. Plod koji je razvio mozak vredniji je prema tome od onoga koji je ostvario kromosomsku potpunost dakle genetičku cjelovitost (kad smo već kod toga, koji je to točno trenutak razvoja mozga?). Jednostavno ne možete na taj način moralno procjenjivati vrijednost nečijeg života, jer taj isti kriterij možete upotrijebiti i u procjenjivanju vrijednosti života trogodišnjaka u odnosu na stariju djecu.

5. Argument neželjenosti

Prema njemu neželjeno dijete ne treba živjeti. Ako je to tako i ako je taj argument valjan, predlažem da lijepo likvidiramo svu neželjenu djecu u domovima. Pametnom dosta.

6. Financijska argumentacija: dijete se ne može priuštiti

Ako smo dokazali da je život nerođenog djeteta jednako vrijedan kao i život rođenog i bilo kojeg djeteta, da neželjenost nije moralno prihvatljiv argument, da ne možemo proizvoljno utvrđivati granice u kojem trenutku dijete postaje osoba, imamo li uopće pravo procjenjivati i određivati koji je to točno život vrijedan življenja, a koji nije? Koliko vrijedi dijete? Ako na koncu konca i priznamo ekonomski argument kao valjan, tada svi roditelji koji se nađu u najtežoj financijskoj situaciji imaju opravdanje da ubiju svoju djecu i riješe ih muke života u siromaštvu.

Odmakla sam se priznajem i od Jelene Veljače i njene kolumne i stvorila malo buke u kanalu, s ciljem da razotkrijem i ogolim sve loše i nevaljane razloge koji se ženama danas serviraju s ciljem da se čin ubojstva nerođenog djeteta prikaže kao nešto što je u konačnici za ženu i dijete najbolje.

Tako se ženama savjetuje: nemate uvjete da jednog dana s njim učite matematiku? Ubijte ga. Nećete ga jednog dana moći voditi logopedu? Ubijte ga. Nećete mu moći kupiti Novalac i možda vaše dijete neće imati očinsku figuru? Nije vrijedno da živi! U startu ste ga proglasili bezvrijednim.

Da, to su instant brzopotezna rješenja koja nudi ovaj svijet tapšajući ženu po ramenu i šapćući joj da njeno djetešce nije vrijedno da se rodi. To se govori, to se slatkorječivo šapće, umjesto da se gromoglasno viče, da se viče do neba i nazad: Nosiš dijete?Rodi ga! Nisi ga željela? Vjeruj majko, obožavat ćeš ga! Kažu ti da neće biti savršen? Savršenstvo ćeš spoznati tek kad njega upoznaš! Nećeš mu moći priuštiti skupe aktivnosti? Voli ga! Jer u konačnici jedino to je važno i jedino se to broji.

Možda nećete moći više ugađati sebi u onolikoj mjeri u kojoj ste to činile dosad, no od sada pa zauvijek vaše će srce kucati izvan vašeg tijela… na malenom dlanu vašeg djeteta. I svaki, baš svaki razlog na svijetu pada na koljena pred ljepotom i moći te jednostavne istine.

Nikolina Nakić | Bitno.net