Znanstvenici su stvorili embrije koji su dijelom ljudski, a dijelom majmunski, piše NPR. Embriji su, objavio je u četvrtak znanstveni časopis Cell, kreirani kako bi se iznašlo nove načine proizvodnje organa za ljude kojima je potrebna transplantacija, istaknuo je međunarodni tim znanstvenika koji su surađivali na projektu.

Iako su znanstvenici koji su proveli eksperiment naveli kako je njihov postupak u potpunosti etičan, navodeći i konzultacije s bioetičarima koje to navodno potvrđuju, javili su se i glasovi koji projekt smatraju zabrinjavajućim.

“Moje prvo pitanje je: zašto?” rekla je Kirstin Matthews, znanstvenica zaposlena na institutu Baker sveučilišta Rice. “Mislim da će javnost biti zabrinuta, a i ja sam zabrinuta da samo pomičemo granice znanosti prema naprijed bez prave rasprave o tome što se smije, a što ne smije činiti.”

Znanstvenici koji su proveli spajanje ljudske i majmunske vrste svoj projekt opravdavaju utilitarnim razlozima. “Transplantacija organa jedan je od glavnih problema u medicini”, rekao je Juan Carlos Izpisua Belmonte, jedan od autora eksperimenta. “Potražnja za njima znatno je veća od zaliha.”

Konzultacije s bioetičarima same po sebi ne znače mnogo, budući da etičkih sustava na kojima se i bioetika temelji ima više, pa stoga bioetičari različitih vrijednosnih opredjeljenja ne moraju postići konsenzus oko dopustivosti pojedinog istraživanja. Ako je moguće pronaći bioetičare koji odobravaju kreiranje hibrida ljudskoga bića i majmuna, za pretpostaviti je kako je moguće pronaći bioetičare koji će podržati bilo koju inicijativu koja zadire u prirodnu danost različitosti vrsta živih bića.

“Ne vidim ovaj tip istraživanja etički problematičnim”, rekao je harvardski bioetičar Insoo Hyun, dodajući kako je ovaj projekt “usmjeren na uzvišene humanitarne ciljeve”. Tisuće ljudi samo u SAD-u premine svake godine čekajući transplantaciju organa, napominje Hyun, pa su posljednjih godina pojedini znanstvenici ubrizgavali ljudske matične stanice u ovčje i svinjske embrije kako bi vidjeli mogu li te životinje uzgojiti ljudske organe za transplantaciju.

Takav se pristup dosada nije pokazao uspješnim, pa se Belmonte udružio s kineskim znanstvenicima kako bi ubrizgao 25 induciranih pluripotentnih matičnih stanica ljudi u embrije makaki majmuna, koji su ljudima genetski znatno bliži negoli je to slučaj s ovcama i svinjama.

Nakon jednoga dana, zabilježili su istraživači, bilo je moguće zamijetiti rast ljudskih stanica u 132 embrija podvrgnuta 19-dnevnom istraživanju. Saznanja dobivena proučavanjem embrija znanstvenici predstavljaju kao važan korak prema novim načinima uzgajanja ljudskih organa u drugim životinjama, istaknuo je Belmonte.

Belmonte načelno priznaje postojanje etičkih dvojbi u vezi s vlastitim istraživanjem, ali ističe kako on i njegov tim nemaju namjeru stvoriti hibride ljudi i životinja, niti uzgajati organe za transplantacijske svrhe u njihovim tijelima. Nesvjestan da je prvo od navedenoga već učinio, Belmonte zaključuje: “Naš cilj nije stvoriti nikakav novi organizam, nikakvo čudovište. Ne činimo ništa takvo. Pokušavamo razumjeti kako stanice iz različitih organizama međusobno komuniciraju”.

Ovaj eksperiment objavljen je nedugo nakon što su australski znanstvenici sa Sveučilišta Monash uspješno uzgojili “repliku embrija”, koja nije nastala spajanjem muške i ženske spolne stanice, nego laboratorijskim putem. Budući da su tzv. “replike embrija” nastale iz matične stanice s ruke odraslog čovjeka, taj slučaj može se opisati nekom vrstom kloniranja ljudi.

Stvaranje “umjetnih” te hibridnih ljudskih i životinjskih embrija reaktualizira temeljna bioetička pitanja, poput – koliko je daleko dopušteno ići u eksperimentima ovakvoga tipa? Iz perspektive kršćanske antropologije, činjenica da je zahvaljujući razvoju tehnologije danas moguće učiniti nešto što jučer nije bilo moguće učiniti ne znači da je ta nova mogućnost ujedno i etična.

Za katoličko poimanje integriteta ljudskoga i svakog živog bića, ovaj slučaj višestruko je problematičan.

Prvo, naravni zakon uvjetovao je postojanje mnogobrojnih i različitih vrsta živih bića, među kojima se ljudi izdvajaju iz životinja, a biološki su onemogućeni razmnožavati se s njima. U tome smislu, otkriće Belmontea i njegovih kolega grubo je kršenje naravnog zakona.

Drugo, činjenica da se embriji uzgojeni za potrebe znanstvenoga napretka nemaju mogućnost razviti, već se u sklopu istraživanja uništavaju, ne čini navedene eksperimente moralnijim, nego – budući da embrij već jest živo biće, a pobačaj ubojstvo – dvostruko nemoralnim.

Naposljetku, pitanje je i kakvu budućnost istraživanja ovakvoga tipa, čak i ako se embrijima (zasad) nije dopušteno razviti dokraja, nude za novu vrstu stvorenih bića, klonova ili hibrida. Svrha njihova života ni sada nije, pa zacijelo ni u tome slučaju ne bi bila u vlastitoj slobodi i autonomiji, nego u eksploataciji za neke druge svrhe. Odnosno, oni bi bili nositelji organa za druga, ljudska bića. Drugim riječima, postali bi nova vrsta roblja i nešto nalik nižoj vrsti koja služi ljudima.