U ovom tekstu želim razmotriti logički argument za postojanje čistilišta. No prije toga, pogledajmo što je zapravo čistilište. Katekizam Katoličke Crkve uči:

Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost. To konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, Crkva naziva čistilištem. Nauk vjere s obzirom na čistilište Crkva je jasno izrazila posebno na Firentinskom i Tridentskom koncilu. Crkvena predaja, pozivajući se na neka mjesta Svetog pisma, govori o čistilišnoj vatri. (1030 – 1031)

Katolički izum?

Nekatolici često vole tvrditi da je Katolička Crkva “izmislila” nauk o čistilištu – navodno kako bi zaradila novac – no teško im je odrediti kada se to, navodno, dogodilo. Većina “profesionalnih” antikatolika – onih koji zarađuju napadajući “rimski katolicizam” – obično svu “krivnju” pripisuju papi Grguru Velikom, koji je vladao između 590. i 604. godine.

– Pročitaj više: Velike teme – Čistilište u nauku Katoličke Crkve

Ali ta tvrdnja ne objašnjava molbu svete Monike, majke svetog Augustina, koja je već u 4. stoljeću svome sinu rekla da se sjeti njezine duše na svojim misama. Takva bi molba bila besmislena kad bi vjerovala da njezina duša ne može imati koristi od molitvi – što bi bio slučaj kad bi bila u paklu ili već u punoj slavi neba.

Niti pripisivanje doktrine papi Grguru objašnjava natpise u katakombama, gdje su kršćani tijekom prvih triju stoljeća, za vrijeme progona, zapisivali molitve za pokojne.

Štoviše, neki od najranijih kršćanskih spisa izvan Novoga zavjeta – poput Djela Pavla i Tekle te Mučeništva Perpetue i Felicite (oba iz 2. stoljeća) – spominju praksu molitve za mrtve. Takve bi molitve imale smisla jedino ako su kršćani vjerovali u neku vrstu čistilišta, čak i ako ga tada nisu tako nazivali.

Argument za postojanje čistilišta

Zahvaljujem Jimmyju Akinu što me upoznao s logičkim argumentom za postojanje čistilišta, koji se može formulirati ovako:

Premisa 1: U nebu nema grijeha niti privrženosti grijehu.
Premisa 2: Mi (barem većina nas) umiremo još uvijek grešni i vezani uz grijeh.
Zaključak: Stoga mora postojati razdoblje između smrti i nebeske slave u kojem se spašeni čiste od grijeha i vezanosti uz grijeh.

Budući da je ovo deduktivan argument, tko želi osporiti zaključak mora osporiti barem jednu premisu – jer zaključak iz njih nužno slijedi.

Koju ćete osporiti?

Zar nije istina da su spašeni u nebu savršeno posvećeni? („Ništa nečisto neće ući u njega.“ – Otk 21,27)

Ili možda nije istina da i dalje griješimo i da smo privrženi grijehu do kraja zemaljskog života? („Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama.“ – 1 Iv 1,8)

Ne možemo izbjeći ovaj argument tvrdeći, kako je jednom netko napisao, da nas Krist svojom pravednošću “pokriva” u trenutku opravdanja, pa nas Bog vidi kao svoga Sina Isusa. Takav bi stav zapravo poricao prvu premisu (i biblijski nauk) te implicirao da će nečisti ući u nebo, ali da će Bog „zatvarati oči“ pred istinom – što je očita besmislica.

Koliko traje čistilište?

Budući da ne znamo kako vrijeme funkcionira u zagrobnom životu, teolozi su različito nagađali koliko bi dugo čistilište moglo trajati – ili traje li uopće u vremenskom smislu. Kardinal Joseph Ratzinger (kasniji papa Benedikt XVI.) priklanjao se potonjem stajalištu. On piše:

„Transformirajući ‘trenutak’ tog susreta ne može se mjeriti zemaljskim vremenom.

Nije, doduše, vječan, nego prijelazan; ali pokušavati ga označiti kao ‘kratak’ ili ‘dug’ prema fizikalnim mjerilima vremena bilo bi naivno i beskorisno.

‘Vremenska mjera’ tog susreta leži u nedokučivim dubinama postojanja, u prijelazu u kojem smo ‘spaljeni’ prije nego što budemo preobraženi.

Mjeriti takvo Existenzzeit, takvo ‘egzistencijalno vrijeme’, prema vremenu ovoga svijeta značilo bi zanemariti posebnost ljudskog duha, koji istodobno pripada svijetu i razlikuje se od njega.

[…]

[Čistilište] je unutarnje nužan proces preobraženja u kojem osoba postaje sposobna za Krista, sposobna za Boga i, posljedično, sposobna za zajedništvo sa svim svetima.“

Tekst je preveden s dopuštenjem s web-stranice Catholic Answers. Ostale članke iz našeg niza o čistilištu možete pročitati OVDJE