MUDROST - UMJETNICA U SVEMU

Zašto znanje bez mudrosti vodi do tuge?

“I spoznadoh sve što god je tajno i javno, jer me poučavaše mudrost, umjetnica u svemu.” (Mudr 7, 20-21)

Foto: Shutterstock, Znanje i mudrost uma

Foto: Shutterstock

Prema Platonu, mudrost je dodir duše i stvarnosti. Time je želio reći da nam mudrost daje kako široko tako i pouzdano razumijevanje stvarnosti.

S druge strane spektra za antičke grčke mislioce je Narcis, koji nije vidio ništa više doli svojeg vlastitog odraza u brdskom jezercu.

Narcisov pogled na svijet bio je toliko uzak da nije imao drugog znanja kojim bi mogao realistično vrednovati tu sliku. Pogrešno je vjerovao da pripada nekom drugom.

Platon je bio mudar, Narcis je bio lud.

Ovaj dramatični kontrast između širine mudrosti i uskosti ludosti izvanredno je oprimjeren u današnjem društvu kroz dva događaja koja su se dogodila tijekom prva tri mjeseca 2008. godine. Prvi događaj uključuje 67 akademika koji su protestirali dolasku pape Benedikta XVI., koji je bio zakazan u njihovoj školi, koju je 1303. osnovao papa Bonifacije VIII. i koja je, ironično, svijetu poznata pod nazivom La Sapienza (što je latinska riječ za mudrost).

Razlog protesta odražava usko gledište prosvjednika da znanost ne treba niti je ikada imala potrebu za religijom.

Drugi događaj uključuje dobitnika nagrade Templeton 2008. godine, oca Michaela Hellera, koji je znanstvenik svjetskog kalibra i katolički svećenik. U njegovu životopisu stoji da je gostujući profesor na Institutu astrofizike i geofizike pri Katoličkom sveučilištu u Louvainu, u Belgiji, i da je istraživač na Institutu astrofizike pri Sveučilištu Oxford i na Odjelu za fiziku i astronomiju na Sveučilištu Leicester u Britaniji. Prema počasnom doktoru, izraz „teologija znanosti“ je u potpunosti opravdan.

Odlomak u Knjizi Mudrosti (7, 15-21) nudi duhovno stanje koje je najprovodljivije u razvoju znanosti:

„Zato neka mi dade Bog govoriti kako me savjetova i misliti misli dostojne darova njegovih, jer on je vođa mudrosti i upravlja mudracima. U njegovoj smo ruci mi i riječi naše, sa svim našim razborom i umijećem. On mi je podario istinsku znanost o svemu što jest, naučio me sustavu svijeta i svojstvima prapočela; početku, svršetku i sredini vremena, izmijeni suncovrata i slijedu godišnjih doba, tijeku godina i položaju zvijezda; naravi životinja i nagonima divljih zvijeri, moći duhova i mislima ljudskim, različnosti biljaka i ljekovitosti korijenja. I spoznadoh sve što god je tajno i javno, jer me poučavaše mudrost, umjetnica u svemu.“

Ovaj ulomak predstavlja sintezu znanosti i teologije, znanja i stvaranja i priznavanja Stvaratelja. Ima, također, i dublji smisao da pripada mudrosti uviđanja realnosti ove sinteze. Antički Grci su držali da je mikrokozmos (um čovjeka) ploča na kojoj je makrokozmos (svemir) zabilježio svoj razumljiv otisak.

Sveti Toma Akvinski govori o činjenici da je ljudski um dizajniran da poznaje stvarnost (kao što je radio dizajniran da prima određene radiofrekvencije). Anđeoski naučitelj objašnjava da je stvarnost smještena između dva intelekta (Res ergo naturalis inter duos intellectus constituta), Božjeg i čovječjeg. Prirodni zakon je, s čovjekova stajališta, samo odraz beskonačnog zakona, s Božjeg stajališta.

Uklanjanjem Boga iz jednadžbe, ne može postojati zadovoljavajući odgovor na pitanje kako je ljudski um postao tako usklađen sa stvarnošću da može odražavati njezin red i razumljivost.

Ova čudesna analogija nije se mogla dogoditi slučajno. Albert Einstein je jednom izjavio da je za njega najneshvatljivije to što je svemir shvatljiv.

Smisao njegova zapažanja bi trebao biti očit. Kako su um čovjeka i razumljivost svemira postali tako usklađeni? Zar se ne čini kao da je ovo usklađivanje organizirano, možda čak i unaprijed utemeljeno od Boga?

Einstein je ukazao na odgovor na ovo pitanje kad je slavno izjavio da se Bog ne kocka sa svijetom (Gott würfelt nicht).

Glasovita kulturna antropologinja Margaret Mead je imala začuđujuće, ali ipak prosvjetljujuće iskustvo dok je proučavala život i navike kanadskih Eskima na dalekom sjeveru. Sasvim slučajno ponijela je sa sobom dvije kopije jedne od svojih knjiga. Eskimi su bili krajnje zapanjeni kad su, prvi put u životu, naišli na dvije stvari koje su bile potpuno identične.

Eskimima nikada nisu bila ista dva lica, dvije osobnosti, dva zalaska sunca ili dvije velike sante leda. Budući da su ljudi, i stoga filozofski znatiželjni, znali su da mora postojati treća stvar koja bi objasnila kako bi dva odvojena objekta mogla biti sasvim identična izgledom, stranicama, riječima, slovima. Budući da nikad nisu vidjeli tiskarski stroj, mogli su se samo pitati koja bi to bila treća stvar. Ali su, instinktivno, znali da mora postojati treća stvar.

Mudrost nam omogućuje da dosegnemo taj treći faktor. Nudi nam širinu znanja koju nam sama znanost ne može pružiti. Štoviše, kako je Platon naglasio, naša je duša načinjena od mudrosti.

Specijalizacija i agnosticizam ne mogu donijeti radost ili ispunjenje ljudskoj duši. U govoru, koji La Sapienza nije dozvolila održati papi Benediktu, Sveti Otac je aludirao na sv. Augustina, koji je promatrao kako je samo znanje (scientia) vodilo do tuge (tristitia).

Sveučilište bi, obrazložio je Benedikt, trebalo biti otvoreno ne samo znanju o istini nego također dobrome koje istina sadrži. Drugim riječima, da mu je La Sapienza dozvolila govoriti, čuli bi kako ih bodri da budu mudri.

Kad je Galileo izjavio da je „knjiga prirode“ napisana matematičkim jezikom, on je natuknuo da je netko (Bog) morao najprije napisati knjigu. Njegov je kolega, Johannes Kepler, koji je formulirao tri velika zakona astronomije, ilustrirao istu mudrost uma kad je izjavio: „Moje misli slijede tvoje misli.“

Nadalje, Norbert Wiener, otac kibernetike, ponovio je istu mudrost kad je podsjetio svoje kolege znanstvenike da se zakoni indukcije, po logici, ne mogu uspostaviti induktivno, te im je savjetovao da ozbiljno shvate ideju da je „znanost način života koji može cvasti samo kad su ljudi slobodni vjerovati“.

Sir William Henry Bragg je, zajedno sa svojim sinom Williamom Lawrenceom Braggom, osvojio Nobelovu nagradu za fiziku 1915. godine. Sir William je demonstrirao veliku mudrost kad je jednom istaknuo da su „religija i znanost uistinu suprotni jedno drugome, ali kako su palac i kažiprst u suprotnosti, tako zajedno mogu zahvatiti“.

Stari i Novi zavjet, na različite načine, pružaju čovjeku osnovu i ohrabrenje da gaji mudrost uma. Stav da je Božja kreacija uređena znači da je fizički svemir organiziran na racionalan način koji je postojan, sjedinjen i oslobođen kontradikcija.

Stav da je čovjek stvoren na sliku Božju daje mu pouzdanje da je sposoban otkrivati uređeni obrazac prirode.

Budući da je sve što je Bog stvorio dobro, vrijedno je otkrivati i koristiti dobro gdjegod ga čovjek nađe.

Zapovijed ljubavi moćan je poticaj da se koristi ono što se otkrije i razvije za praktičnu dobrobit drugih.

Pojam inkarnacije znači da Riječ postaje tijelo, da vječno prebiva u trenutnom, da je božansko sjedinjeno s ljudskim.

Mudrost je potrebna da bi se obuhvatile ove različite sinteze. Mudrost je dodir duše i stvarnosti, shvaćanje kako nadnaravno nadire u prirodno.

dr. Donald DeMarco | www.catholiceducation.org

Prijevod: Maja Maras | Bitno.net

Objavljeno: 13. rujna 2016.

Možda vam se svidi