Potresna ispovijest: Pornografija i masturbacija pretvorile su moj život u pakao

Na mail uredništva portala bitno.net primili smo iskrenu ispovijest, sa željom njezina autora da ostane anoniman. Istakao je da je na pisanje ispovijesti bio potaknut medijskim napisima oko spolnog odgoja i gostovanja dr. Reisman. Njegovo je svjedočanstvo, kako sam kaže, „odgovor na iskustvo one mlade studentice koja je agresivno napala dr. Judith Reisman. Na njen neznanstven pristup odgovaram svojim neznanstvenim pristupom iz vlastitog života.“ Ispovijest donosimo u cijelosti, bez uredničkih intervencija.

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Ja sam dijete iz generacije računala. Relativno sam rano imao pristup računalima, već s otprilike pet godina. Kad sam krenuo u školu povezao sam se s drugom djecom čiji su roditelji imali računala kod kuće. Tako su počele naše razmjene CD-a i floppy diskova, Internet još nije bio toliko raširen. Postojao je, ali cijene su bile ogromne, a brzina mala, isto je bilo i s CD-ima. Već negdje oko desete ili jedanaeste godine imao sam računalo koje je bilo u stanju puštati i neke video isječke.

Tada sam prvi put u ruke dobio jedan CD, CD koji je promijenio moj život, nažalost. To je bio moj prvi pornić, i tako ja sam to ispočetka samo gledao, vrlo brzo sam shvatio kako mogu masturbirati i priuštiti si taj kratkotrajni užitak. To je trajalo godinama, roditelji nisu ništa znali jer sam bio vrlo oprezan da me nikad ne vide. Nije me imao tko uputiti i reći mi da to ne valja. Ni vjeroučitelji iako su i u Crkvi tad već imali računala, nitko nije mogao ni slutiti što djeca rade na računalima.

Malo po malo sam postao doslovno ovisan o samozadovoljavanju, u međuvremenu se pojavio i prvi ejakulat. Išao bi čak do te mjere da osjetim fizičku bol, to je bilo jače od mene. Dolaskom ADSL-a sadržaji su postali još pristupačniji.

Tada sam bio vjernik ali samo radi folklora išao sam i na ispovijedi, čak sam i ispovjedniku govorio što radim. Odgovori su uvijek bili NE SMIJEŠ. Ja sam tad već bio ovisan i nisam se mogao kontrolirati, nije baš ni da sam htio. Nitko mi nikad nije objasnio zašto ne smijem.

Kroz srednju školu sam se okrenuo sportu. Bio sam dosta uspješan i većinu svoga vremena sam provodio na treninzima. U tom razdoblju svog života sam smanjio masturbaciju jer jednostavno sport je “potrošio” moju energiju. Mogu reći da je to najbolje razdoblje moga djetinjstva, iako nisam promijenio svoje stavove o samozadovoljavanju.

Sport me pretvorio iz dječaka u muškarca, moje tijelo se razvilo i počeo sam privlačiti pažnju djevojaka koju prije nikad nisam imao.

Našao sam djevojku i zavolio ju iskreno. Moj život je u ovom trenutku postao još bolji. Odlično sam se osjećao jer sam se aktivno bavio sportom, ojačao sam i imao sam prekrasnu djevojku koju sam volio.

Sve bi bilo super da se nisu upetljale moje stare navike. Počeli su prvi poljupci. Svaki naš susret sve smo se više i strastvenije ljubili. U isto vrijeme naša veza je propadala. Sve smo manje pričali uživo, a sve više telefonom. Kad smo došli do “vrhunca” našeg fizičkog odnosa, naš prijateljski odnos se gotovo raspao. Sex je postao jedino što nas je držalo zajedno.

Iako sam jedno vrijeme imao sve što bi čovjek mogao poželjeti. Zdravo tijelo, djevojku, materijalno izobilje i spolne odnose na dnevnoj bazi, postao sam izuzetno nesretan.

Počeo sam osjećati krivnju zbog toga što radim, ali i dalje se nisam mogao oduprijeti, jednostavno nisam imao snage. To je bilo jače od mene. Čak bi imao noćne more, budio bi se u znoju, često i u neopisivom strahu. Takvom strahu da ne bih noćima spavao.

Počeo sam tražiti pomoć. Prvo sam pokušao pričati sa svojom osobom kojoj sam najviše vjerovao. Svojoj djevojci sam ispričao svoje snove i misli koje imam. Naravno ona se počela bojati da ju želim ostaviti, ali to nije bila moja namjera niti u jednom trenutku. Očito neshvaćen od jedine osobe kojoj sam stvarno vjerovao. Bio sam izgubljen, što sad? O Crkvi nisam ni pomišljao, i dalje je to bio za mene samo folklor. Sve dok se igrom slučaja nisam našao na jednoj propovijedi. Na toj propovijedi sam osjetio taj toliko traženi mir u duši i sreću.

Nakon toga sam otišao u ispovjedaonicu i svećeniku otvorio dušu. Dobio sam odrješenje i ohrabrenje koje nikad prije u ispovijedi nisam dobio.

Na moju žalost nije me dugo držao dojam te propovijedi. Opet je moja ovisnost bila jača od mene i prvom prilike eto mene nazad u grijehu.

Tad sam imao jedan jako dojmljiv san. Sanjao sam kako se patim sa svojim životom i ništa mi ne ide od ruke. Sav u mukama ispaćen dođe mi da odustanem od svega. U tom trenutku se pojavljuje Gospa s hrpom sretnih i raspjevanih vjernika. Obrati mi se riječima “Kako misliš kontrolirati svoj život kad sebe ne kontroliraš?” I produži dalje. U istom snu sam vidio odmah nakon toga nešto strašno i ponovno se probudim u znoju i strahu.

Dojam me opet držao par dana. U detalje toga sna ne želim ulaziti jer je to suviše intimno, a i teško shvatljivo, ljudima koji nisu doživjeli takvo iskustvo. Meni su trebale godine da shvatim značenje toga sna. Iako je taj san ostavio neopisivi strah u meni. Strah veći od svakog straha, nikad ničega se nisam bojao kao tog sna. Taj  san je bio moje posljednje upozorenje. Na koje sam se ja opet kao i na sve ranije oglušio jer je ta moja “potreba” bila jača od mene.

Uslijedio je kraj moje veze s osobom koju sam volio. Moje tijelo me izdalo udarilo je nekoliko bolesti na mene koje su onemogućile moj daljnji napredak u sportu. Uslijedilo je vrijeme samoizolacije. Zatvorio sam se u sobu, povukao u sebe, nije mi više bilo do ničega. Dosta mi je bilo i života i svega. Izgubio sam svoju voljenu dragu. Moje tijelo me izdalo. Snovi nisu popuštali. Noćima nisam spavao. Jednom riječju pakao.

Klikni like i prati nas na Facebooku

Jedne večeri tako ispaćen ležim u krevetu. Bilo mi je dosta svega nisam više želio ni razmišljati. Kako da sad obuzdam svoje misli koje naviru, i ne puštaju me na miru ni jednog trena. Sjetio sam se onog mira kojeg sam imao za vrijeme one propovijedi, sjetio sam se onog sna i Gospe. Imao sam i krunicu pri ruci. Da se smirim počnem moliti tu krunicu. Molio sam dugo i na koncu zaspao. Bio sam tako sretan što sam uspio zaspati.

Idućih nekoliko tjedana donio sam najvažnije odluke u mom životu. Prvo pobrisao sam cijelu svoju kolekciju pornografije, zatim sam i CD-e, a sad već i DVD-e poslao na smetlište. Zapravo sam ih htio zapaliti da ih ne bi netko drugi našao, ali nisam to mogao učiniti da ne privučem pažnju ljudi oko sebe. To nikako nisam htio. Na posljetku bacio sam i kondome koji su mi preostali. Od njih sam se nekako najteže odvojio.

Puno sam propatio zbog svojih grijeha, puno osjećaja krivnje, odbačenosti, manje vrijednosti. Iako sada znam da mi je Gospodin oprostio kad sam se prvi put iskreno ispovjedio, posljedice i ožiljci mojih grijeha su ostali još i dan danas.

Od tog vremena je prošlo skoro pet godina. Pet godina otkako sam objavio rat samozadovoljavanju i pornografiji. Čak i danas imam kušnje, ali sam se naučio nositi s njima. Ponovno sam doveo svoj život u nekakav sklad, napokon osjećam mir u svome srcu. Napokon se osjećam sretno. I dan danas vodim krvavu bitku s masturbacijom i pornografijom, samo danas sam puno uspješniji u tome. Prođe i po šest mjeseci da ne masturbiram, nekad samo nekoliko dana ili tjedana. Svaki dan je za mene nova bitka s tim zlom. Samo što sad kad sam se suprotstavio tome, osjećam se puno sretniji. Nekada mi je dovoljno bilo da vidim gležanj neke žene i da već osjetim neopisivu potrebu. Danas mogu zagrliti i poljubiti u obraz jako privlačnu ženu, a da uopće ne poželim ništa više.

Danas sam novi čovjek, napokon sretan čovjek. Bez obzira na to što apstiniram već pet godina. Što izbjegavam svaku priliku za samozadovoljavanjem, napokon sam našao tu sreću.

Cijela ova moja patnja ukratko opisana ovim mojim kratkim svjedočenjem odigrala se isključivo u mome srcu. Na prste jedne ruke mogu nabrojati ljude koji znaju za moje muke. Većina ovoga se odigrala u meni. Sve sam ovo mogao izbjeći da nisam uzeo onaj prokleti CD. Mogao sam izbjeći godine neopisive patnje. Da sam samo poslušao one silne pozive na obraćenja i upozorenja koja su mi kroz snove, kroz ljude i na druge načine dolazila. Ne znam možda su snovi od Boga, možda je moj um podsvjesno meni govorio da to što radim nije uredu da se moram promijeniti. Da sam ih samo poslušao. Možda bih i danas bio u sretnoj vezi s osobom koju i danas volim i iznimno poštujem. Ne mogu ni zamisliti u što sam uvalio osobu koju volim i kroz što je ona prošla zbog mene.

Sačuvajmo djecu od ovih patnji koje sam ja morao proći kao dijete.

M.F.

Bitno.net očekuje korisne, poticajne, pozitivne, objektivne i informativne komentare koji upotpunjuju članak/vijest ispod koje su objavljeni. Komentari koji sadržavaju mržnju, psovanje, nasilno ponašanje, nepoštivanje sugovornika i autora članka, osobe spomenute u članku ili vijesti itd., bit će obrisani. Bitno.net ne odgovara za sadržaj komentara pošto se isti objavljuju u realnom vremenu. Podsjećamo vas da po novim izmjenama kaznenog zakona od 01.01.2013. (glava XV.) zbog vaših komentara možete kazneno odgovarati. Komentari ispod članaka ne predstavljaju nužno stajališta uredništva portala Bitno.net.

Prikaži komentare

(75 komentara)