Da raščistimo odmah na početku – članovi redakcije portala Bitno.net vjeruju kako će glavnu, pa i presudnu ulogu u odabiru novoga pape imati Duh Sveti (pri čemu, naravno, uvažavamo postojanje slobodne volje svakog od pojedinih kardinala). Međutim, to nije razlog da u danima uoči konklava ne predstavimo kardinale koje mediji skloniji špekulacijama obično navode kao glavne kandidate za novoga biskupa rimskog. Ne činimo to zbog toga kako bi se takvim špekulacijama pridružili, nego da, jednostavno, našim čitateljima iznova predstavimo neke od najutjecajnijih i najzanimljivijih kardinala koje Katolička crkva u ovom trenutku ima. Uzbudljivo duhovno bogatstvo “jedinstva u različitosti” koje karakterizira Crkvu vidljivo je i u Božjim slugama koji čine njezin Kardinalski zbor, onaj koji će uskoro u Rimu izabrati novoga Papu.

Luis Antonio Tagle, nadbiskup Manile

Bilo je to 2001., nedugo nakon što je filipinska biskupija Imus dobila novoga biskupa – Luisa Antonia Taglea. Skupina radnika u tom filipinskom gradu čekala je ispred jedne male kapelice gdje bi se radnim danima okupljali nakon posla i nazočili euharistiji koju je predvodio svećenik iz susjedne žžupe. Svećenik se nije pojavio, ali umjesto njega je došao jedan drugi, mladoliki, na biciklu i skromno obučen. Jedan od “upućenijih” vjernika ga je prepoznao. Bio je to novi biskup Imusa. Dan ranije čuo je kako je svećenik koji je obično služžio misu u kapelici bolestan i odlučio je, umjesto da tražži zamjenu, da sam dođe i predvodi misu.

Ovo je priča koja sasvim dobro dočarava duh pastorala mladoga filipinskog kardinala, koji nije uzalud dobio nadimak “Wojtyla iz Azije”. Spontanost i karizmatičnost (shvaćena u duhovnom, a ne nužžno u medijskom značenju) njegove su glavne kvalitete kojima osvaja ne samo vjernike, pa ga je nedavno u rodnim Filipinima jedan poslovni tjednik proglasio “čovjekom godine”.

Luis Antonio Tagle rođen je 21. lipnja 1957. u Manili. Roditelji su mu bili predani katolici, a već u svojoj trećoj godini mali je Luis napamet znao molitvu krunice. Nakon srednje škole ušao je u sjemenište, a studije je pohađao na prestižžnom isusovačkom sveučilištu Ateneo de Manila. Za svećenika je zaređen 1982., nakon čega je obnašao niz pastoralnih dužžnosti na Filipinima, a kasnije je doktorirao na Američkom katoličkom sveučilištu u Washingtonu.  Nakon doktorata predavao je teologiju na više filipinskih fakulteta. Papa Ivan Pavao II. 1997. ga je na preporuku tadašnjeg prefekta Kongregacije za nauk vjere Josepha Ratzingera imenovao u Međunarodnu teološku komisiju. Ne samo da je bio relativno mlad za svoju dužžnost, nego je imao i jako mladoliko lice, pa je Ratzinger u šali rekao Wojtyli kada ga je upoznavao s Filipincem: “Ne bojte se Sveti Oče, imao je prvu pričest”.

Tagle je 2001. imenovan za biskupa Imusa. Na toj je dužžnosti ostao do 2011., a onda je postao nadbiskupom Manile, najveće dijeceze u toj državi i primas Filipina. Kardinalom je postao u listopadu 2012. Drugi je najmlađi kardinal na svijetu (Indijac Baselios Cleemis Thottunkal mlađi je dvije godine od njega).

Kao član Međunarodne teološke komisije imao je važnu ulogu u radu Kongregacije za nauk vjere. Njegovu statusu nije nimalo zasmetala niti povezanost s kontroverznom “bolognskom školom” crkvene povijesti koja je Drugi vatikanski koncil doživljavala kao “preokret” u crkvenoj tradiciji.

Iznimno je aktivan na internetskim društvenim mrežama, njegove propovijedi se snimaju i kruže na različitim medijima, a vodi i jednu televizijsku emisiju u kojoj odgovara na razna duhovna pitanja. Istodobno, kažu oni koji ga poznaju, jako je pristupačan i skroman. Kardinal je koji na svoj posao dolazi biciklom i često na objedu ugošćuje beskućnike na koje naiđe na ulici. Prošle je godine kritizirao vlasti u Filipinama koji su počeli provoditi program planiranja obitelji kontraceptivnim sredstvima.

Kada se govori o mogućem papi iz Azije, njegovo ime se prvo spominje. On sam je rekao kako je riječ o “špekulacijama”.

“Konklava nije reality show pa da pobjeđuje onaj s najvećim brojem sms glasova”, rekao je.

Kada je primao kardinalsku crvenu kapu, plakao je. Idući dan se ispričao Benediktu XVI.

“Nemojte se ispričavati. Crkva treba ljude sa srcem”, odgovorio mu je Ratzinger.

G. A. | Bitno.net