Društvena uloga obitelji treba se izraziti također i u političkom posredovanju: obitelji se,  naime, moraju prve založiti da državni zakoni i ustanove ne samo ne vrijeđaju, već da i podržavaju i pozitivno štite prava i dužnosti obitelji. U tome obitelji moraju postajati sve svjesnije da su one pobornici´ takozvane obiteljske politike´ i da preuzimaju odgovornost za preobražaj društva; u protivnome, one  će prve postati žrtvom onih zala, koja bi samo ravnodušno promatrale.

Familiaris Consortio

Boj koji se bije na svjetskoj pozornici duhovne je naravi. Onaj ‘koji nema tijelo’, ‘Otac laži i čovjekoubojica otpočetka‘ vodi bespoštedni rat protiv tijela, protiv čovjeka, dostojanstva ljudske osobe, života. Na poseban način vodi se rat protiv muškarca i žene, maternice – kao svetišta života, braka i obitelji kao stožera društva. Kao najočitija i najprepoznatljivija razlika između subjekata na društvenoj i političkoj sceni iskače upravo ova razlika u vrjednotama i vrijednosnom poimanju sržnih istina o čovjeku i stvarnosti koja nas okružuje. Još je bl. Ivan Pavao II upozoravao na ‘kulturu smrti’ i pogubne posljedice sustava koji ne vrednuje brak, obitelj, dostojanstvo ljudske osobe, život. Rezultati su vidljivi. Hrvatska, kao i cjelokupna europska civilizacija polako izumire. Hrvatska je izložena novoj vrsti agresije, mnogo perfidnijoj i sa daleko ozbiljnijim posljedicama negoli 90-tih.

Politička elita u Hrvatskoj ne samo da je vrlo sustavno i temeljito opljačkala narod, nego mu je pokušala opljačkati i ubiti dušu, identitet, ponos, vjeru, povijest, pa čak i ukrasti budućnost. Kroz sve dosadašnje političke kampanje opljačkane su i izgažene gotovo sve temeljne vrjednote: poštenje, čestitost, vjernost, vjerodostojnost, domoljublje. To je možda i najgore i najstrašnije što je učinjeno jer su građani i narod koji je nositelj suvereniteta amputirani iz politike i sustavno gurani na margine političkog angažmana, a bavljenje politikom je doživljeno kao nešto nečasno i nužno vezano uz korupciju. U takvom kontekstu dogodila se i apstinencija većine građana iz političkog djelovanja. Oni kršćani koji su izlazili na izbore zapravo su bili u vrlo mučnim dilemama i često birali manje zlo. 

Ono što ovu situaciju čini posebnom je svakako buđenje svijesti građana Hrvatske da ovako dalje više ne ide i da je došlo vrijeme za temeljiti zaokret. Traži se novi put za Hrvatsku koja će ponovno biti ponosna, snažna, suverena država u kojoj će hrvatski narod ponovno biti subjekt demokracije. Zato je potrebno da se u politički život uključe ljudi koji u svom obiteljskom, profesionalnom i javnom životu dosljedno žive općeljudske vrijednosti i čija je odanost domovini neupitna i provjerena. Hrvatskoj je potrebno novo proljeće, duhovna obnova i preobrazba svih razina društva koja neće biti moguća bez aktivnog uključivanja vjernika laika u društveni i politički život.

Krešimir Miletić