ZANIMLJIVO PITANJE
Zašto se Bog ne pokaže?
Bilo bi to mnogo jednostavnije. Kolike bi se izbjegle zablude, pogrješke, zlodjela i nesreće, kad bi najviše dobro bilo prisutno među nama i vidljivo našim očima!
Općenito se navode tri razloga za tu odsutnost Boga što nas ostavlja u lutanju i sumnji: prvi je što bi nam njegova prisutnost oduzela svaku slobodu prosuđivanja i time bi na neki način determinizam prirode bio nadomješten njegovim, a on je htio da budemo slobodna bića; drugi je razlog što bismo izgubili neizmjerne blagodati vjere sa zaslugama koje su uz nju povezane.
Treći je razlog što je Božja narav toliko različita od naše (on je beskonačan, a mi nismo; on je vječan, a mi ni to nismo, on je duh, a mi smo stvoreni od materije koja je podložna raspadanju) pa je nemoguće da on uđe na vrlo suženo polje naših sposobnosti. Tome se katkad nadodaje i četvrti razlog, uzet iz Pisma, po kojemu nitko ne može Boga vidjeti a da ne umre. Ali i ovi su razlozi sporni te se može reći, polazeći od posljednjega prema prvome, da ništa ne bi sprječavalo Boga, ako je već svemoguć, da nam dade sredstvo te doživimo njegovu prisutnost, ublažujući svoju svjetlost; da je vjera sigurno divna stvar, ali da anđeli, koji stoje pred Bogom i prema tome ne trebaju nikakvoga čina vjere, nisu zbog toga manje ljubljeni nego mi; konačno, teško bi se našlo ljudsko biće koje ne bi bilo voljno zamijeniti svoju slobodu sigurnim jamstvom sreće.
MEĐUTIM…
Jasno je da bi vidljiva prisutnost Boga stvorila posve drugi svijet, a mi upravo ovaj naš trebamo razumjeti.
Istina je da je Božja skrivenost uvjet za našu slobodu savjesti bez koje bismo bili tek mehaničke igračke bez i najmanje sposobnosti za dijalog.
Također je istina da ta Božja skrivenost dopušta procvat vjere, a tome se Bog u nama najviše divi. Jer je istina da nam naša osjetila pružaju sliku tek o posve malom dijelu stvarnosti: kad bi se sve ″frekvencije″ svemira snimile na traku dugu jedan kilometar, mi bismo od toga mogli pročitati tek komadić od tri milimetra; u tim uvjetima nemamo nikakve mogućnosti uhvatiti ono što bi se moglo nazvati ″nulta frekvencija″ nestvorene svjetlosti.
Naposljetku, istina je i sukladno je sa Svetim pismom da ″nitko ne može vidjeti Boga a da ne umre″, jer bi to viđenje zahtijevalo toliko protezanja naših sposobnosti da bi to već bilo isto što i preobrazba.
Ali o toj skrivenosti, smotrenosti Boga može se dati i drukčije objašnjenje iz iskustva, a povezuje se s ljubavlju. To iskustvo proživljavaju svi mistici ili su ga jednoga dana doživjeli. ″Ti si Onaj, koji je sve″, kliknula je Katarina Sijenska, ″a ja sam ona koja nije ništa″ – to nije bilo neko vježbanje poniznosti, nego jednostavno spoznanje očite činjenice. Blještava duhovna svjetlost koja okružuje Boga očituje nevidljivu prisutnost tako velike nevinosti da pred njom svatko sebi sudi, oni najbolji u tome su najstroži – a u svojoj dobroti Bog upravo to ne želi.
[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru dobrih članaka – klikni like[/facebook]
Mnogi pod utjecajem stroge jansenističke misli predočuju Boga kao suca i boje se pristupiti pred njegovo sudište. Istina je da bismo mi pred neizrecivom čistoćom Božjom bili naklonjeni osuditi same sebe, stideći se ne što smo uvrijedili jednu svemoć, nego što smo ranili jedno dijete. Ali imat ćemo odvjetnika, a to će biti sam Bog, koji će nas zagovarati – protiv nas samih.
Velika je drama ljudske vrste u tome što ne razumije ništa o ljubavi, i ljubavi određuje granice koje postoje samo u našemu vlastitom srcu.
Preuzeto iz knjige “Bog u pitanjima”)