Vrijeme pokore

“Bojiš se pokore? Pokore koja će ti pomoći da zadobiješ vječni život? A istodobno ne primjećuješ koliko se ljudi podvrgava teškim torturama kirurških zahvata da bi sačuvali ovaj bijedni sadašnji život?” (sv. Josemaria Escriva)

Na početku svojega javnog života Isus poziva na pokoru, baš kao što je to činio Ivan Krstitelj i kao što su poslije činili apostoli u vrijeme prve Crkve. Ona je potrebna za naš kršćanski život, da bismo mogli dati zadovoljštinu za mnoge svoje grijehe i grijehe drugih. Odbacivanje pokore znači i odbacivanje svetosti i, možda, posljedično, samoga spasenja. Naša težnja da se poistovjetimo s Kristom dovest će nas do toga da prihvatimo njegov poziv i s njime trpimo.

Prigode za mrtvljenja koja Gospodin od nas traži gotovo uvijek ćemo naći u našoj svakodnevnici, još od samog početka dana: ustati odmah u predviđeno vrijeme, pobjeđujući tako lijenost od prve minute; njegovati točnost; dobro odraditi posao; podnositi bez mrmljanja neugodnosti uvjetovane vrućinom ili hladnoćom; nasmiješiti se iako smo umorni ili bezvoljni; biti umjereni u jelu i piću; brinuti za stvari koje imamo i koristimo; ne biti navezani na vlastito mišljenje…

Korizma nas pripravlja za razmatranje događaja Isusove muke i smrti. Na poseban način tijekom korizmenih petaka, kada se posebice prisjećamo Velikoga petka, dana kada je Krist izvršio otkupljenje, možemo razmišljati o događajima toga dana u tradicionalnoj pobožnosti Križnoga puta. Sveti Josemaría Escrivá je savjetovao: »Križni put. To je snažna i ozbiljna pobožnost. O, kad bi samo stekao naviku prolaziti svakoga petka onih četrnaest postaja Gospodinove muke i smrti. Jamčim ti, našao bi snage za čitav tjedan.«

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]