Vrijeme pokore
Na početku svojega javnog života Isus poziva na pokoru, baš kao što je to činio Ivan Krstitelj i kao što su poslije činili apostoli u vrijeme prve Crkve. Ona je potrebna za naš kršćanski život, da bismo mogli dati zadovoljštinu za mnoge svoje grijehe i grijehe drugih. Odbacivanje pokore znači i odbacivanje svetosti i, možda, posljedično, samoga spasenja. Naša težnja da se poistovjetimo s Kristom dovest će nas do toga da prihvatimo njegov poziv i s njime trpimo.
Prigode za mrtvljenja koja Gospodin od nas traži gotovo uvijek ćemo naći u našoj svakodnevnici, još od samog početka dana: ustati odmah u predviđeno vrijeme, pobjeđujući tako lijenost od prve minute; njegovati točnost; dobro odraditi posao; podnositi bez mrmljanja neugodnosti uvjetovane vrućinom ili hladnoćom; nasmiješiti se iako smo umorni ili bezvoljni; biti umjereni u jelu i piću; brinuti za stvari koje imamo i koristimo; ne biti navezani na vlastito mišljenje…
Korizma nas pripravlja za razmatranje događaja Isusove muke i smrti. Na poseban način tijekom korizmenih petaka, kada se posebice prisjećamo Velikoga petka, dana kada je Krist izvršio otkupljenje, možemo razmišljati o događajima toga dana u tradicionalnoj pobožnosti Križnoga puta. Sveti Josemaría Escrivá je savjetovao: »Križni put. To je snažna i ozbiljna pobožnost. O, kad bi samo stekao naviku prolaziti svakoga petka onih četrnaest postaja Gospodinove muke i smrti. Jamčim ti, našao bi snage za čitav tjedan.«
Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)
[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]
