U mudrosti, dobi i milosti
Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.” A on im reče: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Lk 2,41-52
Završavajući izvješće o dvanaestogodišnjem Isusu u Hramu evanđelist zapisuje da je Isus s Josipom i majkom Marijom otišao u Nazaret, da im je bio poslušan te da je napredovao u mudrosti, dobi i milosti pred Bogom, ali i u ljudskim očima.
Bijaše im poslušan
Isus je bio poslušan Josipu i svojoj majci Mariji. On dijete, slušao je majku i poočima. On Bog, slušao je svoje stvorenje. On Sveznajući, slušao je one koji su dvojili i pitali se tragajući za smislom i pravim načinom. On svemogući, slušao je njih koji su nastojali ostvariti dobro i omogućiti bolje. Isus ih je slušao. Bijaše im poslušan.
Živimo u vremenu u kojemu se s jedne strane ljudi nevjerojatno infantiliziraju tako da ih se smatra djecom kad to odavno nisu. Ne samo da ima dvadesetogodišnjaka koje se još uvijek smatra nesposobnima za samostalni život i brigu o sebi, nego je sve više tridesetogodišnjaka i starijih koji još uvijek, kao, razmišljaju što bi sa sobom u životu i smatraju se još dovoljno mladima i nezrelima za život.
Paralelno s ovim, događa se jednako strašna stvar. Da nezrelu djecu beskrajno uvažavamo u njihovim prohtjevima, da se čudimo kako djeca koja nisu ni sebe svjesna dobro znaju što hoće, a što neće pa ih pitamo za mišljenje i slušamo ih besprigovorno.
Tako djeca postaju nezreli odrasli, a odrasli i dalje budu nezrela djeca.
S druge strane mi kršćani znamo kako se živi život i ne obaziremo se na pomodarske i pogubne trendove. Mi kršćani znamo da su roditelji pozvani voljeti i u ljubavi čuvati i odgajati svoje dijete. Pozvani su pomoći djetetu da razvije kriterije dobra i zla i da ga se osposobi za samostalan i odgovoran život.
A posao djeteta je da prihvaća roditeljsku ljubav te da se, sukladno svojoj dobi i mogućnostima, uključuje u život.
Napredovaše u mudrosti, dobi i milosti
Roditelji su pozvani svom djetetu omogućiti trostruki napredak.
Napredak u dobi se događa i bez previše našeg sudjelovanja, ali je na nama da naš odnos s djetetom bude u skladu s njegovom dobi. Da se ne odnosimo prema njemu ni kao da je zreliji, ni kao da je infantilniji nego što to doista jest.
[facebook]Klikni like i prati nas na Facebooku[/facebook]
Zdravstveni odgoj, koji se mimo svih pravila i zdravog razuma pokušava uvesti u hrvatske škole, posvješćuje nam roditeljsku odgovornost za napredovanje djeteta u mudrosti. Roditelji su odgovorni za ono što djeca uče u školi i nitko nema pravo nametati nam svjetonazore koji su u suprotnosti s našim uvjerenjem i našom tradicijom. Zato je potrebno da roditelji češće i jače dižu svoj glas protiv zloupotreba i manipulacija djecom.
Konačno, valja pomoći djetetu da napreduje u milosti. Da iz dana u dan postaje bolja osoba. I pred Bogom i pred ljudima.
Nikola Kuzmičić
