Čitajući nedavne panegirike bioenergiji po raznim hrvatskim novinama i portalima, došao sam do zaključka da Hrvatski nogometni savez očito treba radikalnu promjenu financijskog plana.

Bioenergija

Ako smo stvarno došli do stadija da neke važne osobe našeg sporta smatraju da uspjeh nacionalne nogometne reprezentacije ovisi o intervenciji bioenergičara, pitam se zašto bismo više trošili toliko novaca na trening nogometaša? Zar ne bi bilo isplativije organizirati jednu „bioenergičku“ pod-reprezentaciju koju bi pratila Vatrene u stopu i neprestano im slala valove pobjedničke energije? Mogli bismo im dati i prikladno ime – „Vodeni“ – kako bi imali dobar balans Jing-Janga. Jedini problem bi bile utakmice koje padaju na datume koji su prema natalnoj karti naše reprezentacije iznimno nepogodni, ali uz malo čiste vibracije himalajskih kristala i moglo bi se valjda pronaći neku rupu i u zvjezdanom zakonu. Tako bi kroz vrlo kratko vrijeme naša odabrana vrsta bila na najboljem putu da zauvijek bude upisana anale svjetskog nogometa. Jer, sudeći prema natpisima, najveći problem svih izbornika je to što previše gledaju u teren, a premalo u kristalnu kuglu.

Međutim…

Problem je u tome što bi se kroz doušničke kanale vrlo brzo pročulo za našu „malu tajnu“. I s obzirom na činjenicu da je bio-energija očito jedini legalni oblik dopinga, možemo vrlo lako predvidjeti da bi kroz nekoliko godina i sve druge reprezentacije napravile svoje bioenergičke timove. Naravno, FIFA bi uskoro morala osnovati i ogranak FIBFA-e (Fédération Internationale de Bioénergétique-Football Association) kako bi uveli precizna pravila igre, primjerice da talijanski bioenergičari ne mogu slati negativnu energiju francuskim igračima prije, za vrijeme i nakon zajedničkih utakmica. Naravno, tu su i prikladne sankcije: do 300 kalorija poslane energije je žuta, a više od 300 je, dakako, crvena tarot karta. Morali bismo imati i nezavisne suce bioenergičare koji bi strogo pazili na to da netko s klupe poskrivečki ne šalje energiju svojima. Ponad svega, telekineza, telepatija i svako drugo ometanje putanje koju bi lopta imala po Newtonovim zakonima, je najstrože zabranjeno!

Možemo lako predvidjeti da bi kroz vrlo kratko vrijeme igrači pali u drugi plan. Pa tko bi više obraćao pažnju na Ronalda kada svi znaju da tajna pravog nogometa leži negdje drugdje. Uskoro bi nacionalna bioenergička reprezentacija postala pravi superstar tim. Napokon bi i fanovi imali svoje idole koji bi im preko samoljepljivih sličica mogli poslati toliko potrebnu pozitivu. Nije teško zamisliti da se Svjetsko prvenstvo u nogometu 2014 pretvori u svjetsko prvenstvo u bioenergiji. Sve to ne bi moglo proći bez Shakire i njezinih lako pamtljivih stihova: Abraka Dabraka, Ej Ej, Waka Waka, Ej, Ej… Umjesto Coca-Cole generalni sponzor sada bi bio Duracell jer „igrači s bioenergijom traju do sedam puta duže.“

Čini mi se da bi ovo prvenstvo zauvijek moglo promijeniti kurs svjetskog razvoja. Mogli bismo biti ponosni, jer je upravo naša reprezentacija za vrijeme nedavne utakmice u Turskoj otkrila tajnu održivog razvoja – dok jedni troše energiju na terenu, drugi ju besplatno primaju iz svemira i distribuiraju dalje. (Možda je to ono što je Tesla predvidio u svojim vizionarskim nacrtima?) Koliko je ovo otkriće revolucionarno govori i činjenica da se ova energija u svim okuženjima ponaša po zakonima supravodljivosti. Jer očito vam ništa ne priječi da iz svog toplog doma, gdje god bili, pošaljete jedan energetski paketić prema Stambolu. (Eh, da je lijepa Fatma to znala, žute dunje nikad ne prerasle u sevdalinku…)

Napokon, jedino što još preostaje prije nego što se naši navijači zapute prema Estádio do Maracanã je par poticajnih transparenata i himni. Ali uz toliko pozitivne energije, inspiracija ne mi smjela biti problem, npr.

Zovi, samo zovi,

svi će space-shuttlovi

za te život dati

Jedino što bi u cijeloj ovoj utopijsko-distopijskoj priči moglo biti problematično jest to da bismo tog istog datuma proslavili dan kada je sport umro. Stoga me uvijek čudi spremnost profesionalnih sportaša da tako olako otvaraju prostor tome da sport postane besmislen baš kao njemački papirni novac za vrijeme Velike depresije. Ništa manje opasni nisu naslovi koji sportska nadmetanja koriste kao priliku da okidanje mržnje među klubovima, državama i navijačima. Koliko je to samo daleko od prvotnog Olimpijskog ideala kada je za vrijeme sportskih nadmetanja vladao „sveti mir“, a igrači su morali položiti zakletvu da će se boriti časno i pošteno! Bojim se da nam sa svakim velikim natjecanjem smisao sporta postaje sve dalji i dalji.

Ipak, vjerujem da bi mi mnogi mogli prigovoriti na tome da zauzimam vrlo pristran stav pišući svoju kolumnu, jer se velik broj sportaša, primjerice, moli prije nastupa. Međutim, upravo u temeljnom stavu prema životu (pa i sportu) krije se prava razlika između magijskog i molitvenog stava. Podsjećam da je molitva prvenstveno boravak u Božjoj prisutnosti u koju ulazimo i u sretnim i u teškim životnim situacijama. Molitva ne osigurava uspjeh, ali nam zasigurno daje nadu da nas neuspjeh neće uništiti. Osoba koja se moli ne „zauzdava“ Božju moć u svoje privatne svrhe, već dubinski želi da talent koji ima bude na veću izgradnju. S druge strane, bioenergija očito pretpostavlja da postoji način da ovladamo silama „svemira“ i upotrijebimo ih u svoju vlastitu korist, što god ona bila.** Pa makar nogomet zvali „najvažnijom sporednom stvari na svijetu“, valja se prisjetiti da postoje i one bitne. Jer, ne živi čovjek samo od nogometa…

Srdačno,

don Damir

P.S. Kao dodatnu referencu, na ovom linku možete pročitati odgovor na pitanje o bioenergiji u kontekstu vjere i znanosti.

** Sva djela magije i čaranja , kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat zloduhâ. Za osudu je također nošenje amajlija. Spiritizam često uključuje djela gatanja i magije. Crkva upozorava vjernike da ga se čuvaju. Nezakonito traženje pomoći od tzv. tradicionalnih lijekova ne opravdava ni zazivanje zlih sila ni iskorištavanje lakovjernosti drugoga. (Katekizam Katoličke Crkve, 2117)