Franjo Asiški je čovjek obasjan otkrićem Kristova siromaštva. Ovako je zapisao u Pravilu(1223.): »Neka si braća ništa ne prisvajaju, ni kuću ni zemljište niti ikoju drugu stvar. I kao hodočasnici i tuđinci na ovom svijetu, služeći Gospodinu u siromaštvu i poniznosti, neka s povjerenjem prose milostinju. Ne trebaju se toga stidjeti, jer se Gospodin radi nas na ovom svijetu učinio siromašnim« (Franjevački izvori, 90). Evo razloga zbog kojeg je Franjo odabrao siromaštvo: »Jer se Gospodin radi nas na ovom svijetu učinio siromašnim.«

Posljednju želju povjerio je sestri Klari: »Ja, mali brat Franjo, želim slijediti put i siromaštvo Svevišnjeg Gospodina našega Isusa Krista i Njegove presvete Majke i želim ustrajati na tom putu sve do kraja« (Franjevački izvori, 140). Pomno se ponavlja razlog odabira siromaštva: jer ga je odabrao Isus i prisvojila ga i Marija!

A sveti je Bonaventura u djelu Legenda Maior oštroumno primijetio: »Među drugim darovima i karizmama koje je darežljivi Darovatelj podario Franji bila je jedna posebna povlastica: ona da raste u bogatstvu jednostavnosti po ljubavi prema uzvišenom siromaštvu.

Svetac, vidjevši kako gotovo čitav svijet odbacuje siromaštvo, koje bijaše prisni prijatelj Sina Božjega, htjede ga učiniti svojom zaručnicom, ljubeći ga vječnom ljubavlju, i radi njega ne ostavi samo oca i majku, već darežljivo razdijeli sve što je imao.

Nitko nije toliko žudio za zlatom koliko je Franjo žudio za siromaštvom; nitko nije više hlepio za blagom koliko je Franjo tragao za onim evanđeoskim biserom. Ništa ga nije više bolo u oči od ovoga: vidjeti u braće nešto što ne bi u potpunosti bilo u skladu sa siromaštvom.

Često je plačući dozivao u pamet siromaštvo Isusa Krista i njegove Majke, i tvrdio da je ono kraljica kreposti, jer se više od svih drugih vidi kako sjajno svijetli u Kralju kraljeva i u Kraljici, Njegovoj Majci« (Franjevački izvori, 1117). To svjedočanstvo govori svakome od nas i tiče se svakoga od nas: Koliko mirišemo po Betlehemu? To jest: Koliko ja uvijek iznova izabirem Isusa rođena u siromaštvu Betlehema?

Ako zatim počnemo podrobnije istraživati život svetaca, opažamo da su svi oni, na ovaj ili onaj način, ljubili siromaštvo i osjećali ga kao neizostavni uvjet da se Isusa ljubi svim srcem i da se svjedoči da je On naše pravo bogatstvo.

Otac Antoiner Chevrier, utemeljitelj Prado instituta, doživio je presudni obrat u svom svećeničkom životu kad je jedne božićne noći otvorio oči za otajstvo Betlehema i shvatio da je siromaštvo velika lekcija koju je Bog dao ljudima. U slavnom djelu Pravi Kristov učenik napisao je: »Bogatstvo nekog redovnika ili svećenika je sablazan narodâ, propast dušâ, izvor napasti za njih same i najveća zapreka vlastitom spasenju i spasenju drugih. Valja same sebe izložiti podsmijehu svijeta živeći siromašno. Živeći na križu, dajući se jesti svakog dana, poput Isusa: tada će se svijet obratiti.«

Sveta Terezija iz Lisieuxa, naučiteljica Crkve, napisala je krasnu molitvu Mariji pod naslovomZašto te ljubim, o Marijo. Kaže: »O Josipe, o Marijo, vidim vas u Betlehemu od svih odbačene; nema nikoga tko bi u svojoj gostionici htio ugostiti dvoje siromašnih stranaca… mjesta ima samo za velike, i Kraljica neba mora roditi Boga u nekoj štali. Majko Spasiteljeva, koliko si draga! I kako Te vidim veliku u siromaštvu štale!

Kad vidim Vječnoga povijenog u pelene, i kad čujem slabi plač božanske Riječi… Marijo, vjeruješ li da zavidim anđelima? Gospodin kojemu se oni klanjaju moj je ljubljeni brat. Kako Te blagoslivljam, Tebe koja si na ovim obalama učinila da procvjeta takav božanski cvijet! I kako Te ljubim dok slušaš pastire i Kraljeve mudrace i pohranjuješ sve to u svoje srce.

I u Egiptu, i u siromaštvu, čini mi se, o Marijo, da Tvoje srce ostaje puno veselja: Isus je s Tobom, i koja je domovina ljepša od njega? Što Te briga za progonstvo kad posjeduješ nebesa!

Djevice puna milosti, dobro znam da si u Nazaretu živjela siromašno, ne tražeći ništa više: ni ekstazu, ni čudesa, niti su ekstatični zanosi uljepšali Tvoj život, o Kraljice izabranikâ. Na ovoj zemlji ima toliko siromašnih, poniznih; oni bez straha mogu uzdizati oči k Tebi. Ti si neusporediva Majka koja ide s njima zajedničkim putem da ih vodi u nebo.« I pišući sestri Celini, Terezija je ohrabruje govoreći joj: »Što budeš siromašnija, to će te Isus više ljubiti« (Pismo 182).

Majka Terezija iz Kalkute običavala je preporučivati svojim sestrama: »Ne napuštajte siromaštvo, inače će Isus napustiti vas. Dokle god ostanete siromašne, ljubit ćete Isusa i vršit ćete djela milosrđa.«

Tako »osjećaju« sveci koji su se svi udomaćili u Betlehemu. A mi? Koje je prebivalište našega srca?

Molimo potreseni pred betlehemskim siromaštvom

O Gospodine, dok s vremenom blijede sve nade, Ti ostani jedina nada!

Dok prolaze stoljeća pa i tisućljeća, Ti si vječno mlad.

Dok bogatstvo sve više otkriva svoje krhko i prevarljivo lice, Ti još uvijek

zadivljuješ i privlačiš samim, čistim i potpunim siromaštvom Betlehema.

Ti si, siromaše iz Betlehema, odgovor koji mi ne čujemo;

Ti si, siromaše iz Betlehema, bogatstvo koje mi ne razumijemo;

Ti si, siromaše iz Betlehema, mir koji nama dramatično nedostaje.

Gospodine, rođen u Betlehemu, gradu našeg siromaštva i naše neznatnosti,

mi prilazimo k Mariji da Te gledamo Njezinim pogledom i da Te ljubimo

Njezinim srcem i da budemo konačno sretni s Tobom, siromaše iz Betlehema,

koji nas jedini još uvijek možeš nasmijati! Amen!

Kardinal Angelo Comastri (Tekst preuzet iz jedne od najčitanijih duhovnih knjiga „Bog je ljubav“ o kojoj možete više saznati na linku ovdje.)