Svjedocanstvo

Studentica sam i imam 22 godine. Želim podijeliti s vama kako me je Isus dva puta pozvao k sebi i pokazao mi što znači živjeti. Odgajana sam u tradicionalnoj kršćanskoj obitelji i uvijek sam bila dobra i poslušna djevojčica. Išla sam svake nedjelje na sv. misu, iako često puta nevoljko i na nagovor majke. Na sv. misi sam se nekoliko puta znala pitati i razmišljati o riječima iz Evanđelja i njihovoj istinitosti. I uz ta neka pitanja i razmišljanja, svaku večer bih u svom krevetu molila za obiteljske probleme i žalila se Isusu, više iz neke navike.

Tako sam došla u srednju školu i dobila predivnog vjeroučitelja. Sa svojih 15 godina saznala sam da postoji čisto hodanje mladića i djevojke jer nam je on puno govorio o tome iz svoga vlastitog iskustva i dao nam je malenu knjižicu V. Frkina „Čisto hodanje mladića i djevojke“. Kada sam ju pročitala, jako sam poželjela kada bi barem to napisano bilo istinito i moguće i za mene. Nisam ni znala da je Bog već tada pripremao put za mene, odgajao me i stavljao mi te želje i čežnje u srce!

I onda, u drugom srednje, po jednome običnom dečku, mojih godina, moj se život promijenio. Na jednoj kavi u razgovoru rekao mi je da je sanjao mene na nekoj livadi i veliki križ koji se do neba uzdizao iza mene. S tim riječima koje su tako duboko taknule moje dubine, nešto se prelomilo u meni. Pitala sam se: Zar Bog stvarno vidi moju patnju? Zar On stvarno suosjeća sa mnom kao što je obećao? Sve riječi iz Evanđelja koje sam slušala na sv. misama do tada, sada su odjednom oživjele u meni. Suze su mi vrele curile niz lice. To je bila prva promjena u mom životu. Krenula sam svakodnevno na sv. misu, počela čitati Bibliju i duhovna štiva, trudila sam se biti potpuno Božja.

Ubrzo nakon toga upoznala sam i mladića koji se u Međugorju zavjetovao na čistoću do braka. Bog me opet odgajao. Uz tog mladića sam još više sezala za Bogom, jer je on bio uz Boga već dugi niz godina te primao velike milosti od Boga po darovima Duha Svetoga. Krenula sam i na molitvenu zajednicu. Bilo je to razdoblje mog života u kojemu me Bog tesao za sebe. Bila sam najmlađa u društvu pa sam tako često Boga gledala kroz ljude oko sebe. Imala sam krivu sliku o svome Nebeskom Ocu. I tako sam i u toj čistoj vezi doživjela jedno veliko razočarenje. Dogodio se prekid.

Želiš još svjedočanstava? Klikni like:

Plod svega toga bilo je nepovjerenje prema Bogu. Osjećala sam se odbačeno. Zamjerio mi se taj duhovni život i maknula sam se od svega. Sada sam bila skroz sama, u punom smislu te riječi. Mislila sam čak da sam sama i bez Boga. Trebalo je neko vrijeme, puno razgovora i razmišljanja dok si nisam posvijestila da ne smijem Boga poistovjećivati s čovjekom i gledati po mjerilima čovjeka i da Bog nije Bog odbačenosti i krivnje, nego Nježni Otac koji uvijek čeka raširenih ruku. I tako sam odlučila sama krenuti nekim svojim putem vjere. Sad sam već počela i studirati, a uz fakultet ubrzo pronašla i posao. Osjetila sam novac. Jako me povukao svijet. Sav novac sam trošila na odjeću i parfeme. Izlazila sam tri-četiri puta tjedno. Razmišljala sam o putovanjima, željela sam vidjeti svijet… A isto tako, još uvijek sam mislila da sam ja u Bogu jer još uvijek nisam spavala s dečkom, pa sam zato jako dobra osoba. Znalo se dogoditi da i dvije-tri nedjelje nisam otišla na misu, a da ne pričam o svakodnevnoj misi.

I tako je bilo pola godine.

I jedan dan ostanem bez posla. Bila je korizma i odlučila sam ne izlaziti u grad u tom razdoblju. Činilo mi se da mi se sve nešto krivo događa i da mi ništa ne ide. Bog je dopustio te neke stvari koje su se meni tada činile katastrofalne, da bi se ja malo sastala sama sa sobom, a na koncu i s Njim. I odem ja jednu večer na studentsko klanjanje. Kaže svećenik –  iza klanjanja će biti prilika za ispovijed, na koju sam eto otišla tek tako… I tada je Bog na ispovijedi odlučio po svećeniku otkriti tu Laž koja se mjesecima uvlačila u moje srce i donijeti mi Istinu. Poslije ispovijedi sam gorko plakala i samo sam se pitala: „Gospodine moj, kada se ovo dogodilo? Kada sam i kako ja došla do ovdje?“ Put kojim sam išla vodio je u pakao. Tako me drugi put Bog doveo k sebi.

Ima li Njegovu milosrđu kraja? Upoznam ga i odbacim i On me opet primi k sebi! Slava mu i hvala! Sada je sve novo u mom životu: novo srce, nova duša, nova razmišljanja, nova duhovnost, nova slika o Bogu i još nešto… jedan novi predivan dečko, s kojim još više otkrivam ljepotu Božje ljubavi u svom životu.

S.D.

Foto: Shutterstock.com