Pater Dominic Meyer, kapucin iz Amerike, tijekom 13 godina provedenih u San Giovanniju Rotondu pomagao je subraći, a posebno Padru Piju. Veći je dio vremena zaprimao pisma, njih oko 250 dnevno, a u samostanu je bio i prevoditelj s engleskog i njemačkog jezika.

Posljednji put kad je posjetio svog oca u Wisconsinu, ovaj mu je rekao: “Sine, ti si prijatelj Padra Pija i dobro ga poznaješ. Možeš li ga zamoliti da mi dođe pomoći kad završi moje ovozemaljsko vrijeme?”

Pater Dominic obećao je kako će to učiniti i čim se vratio u Italiju prenio je svecu očevu želju. Padre Pio na molbu je potvrdno odgovorio, polako kimajući glavom.

Slabo pokretni otac patera Dominica, koji je živio u kući s kćeri i zetom, jednog ih je prekrasnog popodneva zamolio da mu pomognu otići na terasu. Kad su se nakon nekog vremena vratili kako bi ga odveli u njegovu sobu, nije ga bilo. Nisu čuli ni korake, niti otvaranje ili zatvaranje vrata. Požurili su u sobu i našli ga kako leži na krevetu, zatvorenih očiju i poluotvorenih usta. Sestra patera Dominica javila je svom bratu kako je im otac preminuo i napomenula: “Vidjeli smo hostiju na njegovu jeziku!”

(J. McCaffery: “Tales of Padre Pio”)