Znate onaj osjećaj koji vas tjera da napravite nešto i ne da vam mira dok to ne počnete provoditi u djelo?

E, upravo se to meni dogodilo ove korizme. Spletom raznih okolnosti (čitaj Božjom voljom), naišla sam na niz potvrda zbog kojih trebam napraviti baš to – stati pred bolnicu s krunicom u ruci i moliti za život.

Kada sam prvi put došla, bilo mi je užasno neugodno moliti naglas i istovremeno biti izložena brojnim pogledima i odmahivanjima glavom. Dok sam tada molila, kroz glavu su mi prolazile brojne misli od onoga kako ovi ljudi sigurno misle da sam zaluđena katolibanka koja nema pametnijeg posla do straha da će me netko napasti (ludo, ha?).

No, daleko je najsnažniji bio onaj glas koji mi je govorio da trebam otići jer doći ovdje i nije bila baš najbolja ideja.

Ipak, zbog jednog sitnog detalja taj se dan nisam dala tako lako otjerati. Naime, u srijedu je kiša nemilo padala (zbog čega smo vjerojatno još luđe izgledali) i bilo nam je užasno hladno, ali tih sat vremena kojih sam provela pred bolnicom, ptice na obližnjim drvećima nisu prestajale pjevati! Tako se, eto, Bog poslužio pticama da mi pomogne shvatiti koliko sam slaba, a On jak.

Fora pričica, jel da? Ali sigurno vam se postavlja pitanje zašto sam toliko zapela za tu bolnicu i zašto se, ako baš toliko hoću, ne molim kod kuće kad Bog i tako svugdje čuje moje molitve?!

Istina je da Bog čuje moje molitve i uslišava ih, ali isto tako nas poziva na djelovanje. Poziva nas da ponudimo konkretnu pomoć (materijalnu, psihološku, duhovnu i svaku drugu) kako bi se majkama pokazalo da nisu same i ohrabrilo da podare život svome čedu.

Ako ja molim u svoja četiri zida, ona ne može znati da udruga Hrvatska za život nudi savjetodavnu pomoć u Centru za život, da, pomoću donacija, materijalno pomažu obitelji, da nude psihološku i duhovnu pomoć osobama koje su napravile pobačaj i, na kraju krajeva, da slave rođendane sa šezdesetak djece koji su spašeni pomoću ove inicijative.

Ako me pitate hoću li i dalje moliti pred bolnicom izložena svakakvim pogledima i usputnim dobacivanjima, odgovor je DA! Ako nam se želite pridružiti, dobro ste došli (dođite pred Vinogradsku i ne možete nas promašiti), a ako se još uvijek ne želite izložiti, molite za nas koji to činimo da nam ptice što glasnije pjevaju.

Marta Kunčević

[Ptice pred bolnicom]Znate onaj osjećaj koji vas tjera da napravite nešto i ne da vam mira dok to ne počnete provoditi…

Objavljuje Marta Kunčević u Ponedjeljak, 2. ožujka 2020.

Bitno.net