Isus je odabranim dušama dao da sudjeluju u njegovoj patnji za spasenje svijeta. Jedna od tih Božjih suradnica bila je sveta Gemma Galgani – mistična zaručnica Krista raspetog. Svoje patnje Gemma je velikodušno prihvaćala i prikazivala kao žrtvu za ljudske grijehe. Ovdje donosimo svjedočanstvo njezina susreta s časnom sestrom iz čistilišta za koju je molila, a koje je objavljeno u knjizi „Život svete Gemme Galgani” časnoga sluge Božjega oca Germana Ruoppola.

“… Mora se također spomenuti revnost ovog djeteta Neba pri pomaganju trpećim dušama u čistilištu. Ako ljubav, kada je prava, nema granica, sigurno je da je njezina, koja je bila dosegla vrhunac savršenstva, morala biti neograničena. Njezina revnost za bijedne trpeće duše bila je doista izvanredna. Često je upućivala žarke molitve, zajedno s pokorama i neizmjernom duhovnom i tjelesnom patnjom, za sve duše u čistilištu uopće. U isto vrijeme, kao što je i inače činila moleći za grešnike, uvijek je imala na umu neku određenu dušu za olakšanje čijih je patnja bila posebno zainteresirana. ‘Da, trpjet ću’! govorila je, ‘trpjet ću za grešnike, a još više za duše koje trpe, a na poseban način za N.’ (osobu koju bi imenovala). A naš Gospodin, prepun ljubavi, koji također žarko želi privući te svete duše k sebi, poticao je svoju službenicu na povećanje revnosti i neprestano joj je predlagao nove načine okajanja. ‘Anđeo mi je rekao’, rekla je, ‘da će mi večeras Isus dopustiti da još malo patim za jednu dušu u čistilištu, to jest dva sata, počevši od devet sati.’ Ta je patnja bila vrlo velika, kako je sama Gemma priznala: ‘Glava me boljela više nego inače, a svaki moj pokret bio je mučenje.’ Nebo je prihvatilo okajanje od tako vrijednog stvorenja, a boli tih blaženih duša iz dana u dan bivale su sve manje i njihova se patnja skraćivala.

Gemma je po Božjem nadahnuću znala da u samostanu časnih sestara pasionistkinja u gradu Cornetu postoji Bogu draga redovnica, koja je bila na samrti. Pitala me o tome, a na moj odgovor da je to točno, odmah je počela preklinjati Isusa da učini da ta redovnica okaje sve svoje prijestupe na svojoj samrtnoj postelji, tako da izdahnuvši odmah uđe u raj. Njezina je molitva bila barem dijelom uslišana. Sestra je mnogo patila, i umrla je za nekoliko mjeseci. Gemma je to ispričala svojima kod kuće, kako bi se mogli moliti za pokojnicu, i nadjenula joj je ime, Marija Terezija od Djeteta Isusa, jer sestra nije bila poznata u Lucci. Nakon njezine smrti, ova joj se duša ukazala puna žalosti, preklinjući je za pomoć, jer je zbog određenih prijestupa u čistilištu prolazila kroz velike muke.

Ništa više nije bilo potrebno da se pokrene sva snaga Gemmina srca. Od tog trenutka nije si dala predahnuti – molitve, suze i prošnje pune ljubavi bile su upućivane našem Gospodinu. ‘Isuse, spasi je’, čulo se kako je preklinjala. ‘Isuse, odvedi Mariju Tereziju u raj bez odgađanja. Ona je duša koja ti je najdraža. Pusti me da mnogo trpim za nju; želim da bude u raju.’

U to vrijeme Gemma je u svom dnevniku napisala sljedeće:

‘Bilo je oko 9:30 i ja sam čitala. Odjednom me je protresla ruka, koja mi je blago ležala na lijevom ramenu. Uplašeno sam se okrenula. Bilo me je strah i pokušala sam zvati u pomoć, ali nešto me je zaustavilo. Okrenula sam se i vidjela osobu odjevenu u bijelo. Prepoznala sam da je to neka žena. Pogledala sam je, i njezin izraz lica uvjerio me da se nemam čega bojati. ‘Gemma,’ rekla je nakon nekoliko trenutaka, ‘poznaješ li me?’ Rekla sam da je ne poznajem, jer to je bila istina. Ona je odgovorila: ‘Ja sam majka Marija Terezija od Djeteta Isusa. Mnogo vam i premnogo zahvaljujem na velikoj brižnosti koju ste mi iskazali, jer ću uskoro moći ostvariti svoju vječnu sreću.’ Sve se ovo dogodilo dok sam bila budna i potpuno svjesna sebe. Zatim je dodala: ‘Nastavi s time, jer imam još nekoliko dana patnje.’ I pritom me pomilovala, a zatim otišla. Lice joj je, moram reći, u meni nadahnulo mnogo povjerenja. Od toga sam časa udvostručila svoje molitve za njezinu dušu, tako da bi ona uskoro trebala postići svoj cilj, ali moje su molitve preslabe. Kako želim da radi duša u čistilištu moje molitve imaju snagu svetačkih molitava.’

I ta draga žrtva koja je okajavala trpjela je šesnaest dana bez prestanka. Na kraju toga razdoblja Bogu je bilo drago prihvatiti njezinu žrtvu i osloboditi dušu one redovnice. Ovako mi je sama Gemma rekla o tome:

‘Kada je blizu bilo pola sata poslije ponoći, učinilo mi se da je sama Blažena Djevica Marija došla k meni da mi kaže da se vrijeme približava. Gotovo odmah poslije toga pomislila sam da vidim kako Marija Terezija dolazi k meni, odjevena kao redovnica pasionistkinja, u pratnji svojega anđela čuvara i Isusa. O, kako se bila promijenila od onoga dana kada sam je posljednji put bila vidjela! Nasmiješena, približila mi se i rekla: ‘Uistinu sam sretna, i idem zauvijek uživati svojega Isusa.’ Ponovno mi je zahvalila. Onda mi je mahnula rukom na pozdrav, nekoliko puta, pa je s Isusom i sa svojim anđelom čuvarom odletjela u raj. Bilo je oko pola tri ujutro.’

Bog je obratio svijet naporima dvanaestorice siromašnih ribara. A sada nastavlja spašavati mnoge po potajnim suzama, pokorama i patnjama poniznih duša, koje svijet odbacuje, a u Njegovim su očima velike. Jedna od njih zasigurno je bila ova sveta djevica iz Lucce.”

„Bože moj, otvori mi svoje srce. O Isuse, otvori mi svoja prsa u Presvetome sakramentu, jer tamo želim staviti svu svoju ljubav. O Isuse, koliko te ljubim! Ali zašto se Ti prema meni odnosiš s toliko ljubavi, dok ja Tebe vrijeđam tolikim bezbrojnim nezahvalnostima? Sama bi ta jedna misao – kada bih je mogla dokučiti – trebala biti dovoljna da me pretvori u ognjište ljubavi.” (sveta Gemma Galgani)

Izvor teksta: St Gemma Galgani

Prijevod: Ana Naletilić