Bilo je vruće na Trgu svetoga Petra. Proljeće je bilo poodmaklo. Sunce je pržilo, a mnoštvo vjernika čekalo je Papu. Bila je srijeda, dan opće audijencije. Pristigli su vjernici iz cijeloga svijeta.

Na trg je pristigla i jedna skupina od četiri osobe – dvije žene i dva mladića. Žene su moje dvije pomoćnice koje mi pomažu dok obavljam egzorcizam, mole za mene i za opsjednute, i pomažu koliko je moguće opsjednutima na njihovu dugom i teškom putu oslobođenja.

Dvojica mladića bila su opsjednuta. Nitko to nije znao. Znali su samo oni i žene koje su ih “pratile”.

Te su srijede te žene odlučile povesti tu dvojicu mladića na audijenciju kod Pape misleći da bi im to koristilo. Nije tajna da mnoge Papine geste i riječi razbješnjuju Sotonu. Nije tajna ni to da i sama prisutnost Pape uznemiruje Sotonu i na neki način pomaže opsjednutima u njihovoj borbi protiv onoga koji ih posjeduje.

Njih se četvero približilo pregradama u blizini “lože” s koje će Benedikt XVI. ubrzo započeti govor. Švicarska ih je garda zaustavila. Nisu imali propusnice za pristup. Žene su navaljivale. Bilo im je važno dovesti opsjednute što bliže Papi. Švicarska garda ne dopušta kršenje pravila pa im je zapovjedila da se udalje. To je polučilo rezultat. Njih se četvero smjestilo iza pregrade, na mjesta rezervirana za invalide.

“Jeste li vidjeli, Ivane i Marko?” upitale su žene dvojicu opsjednutih. 

“Uspjeli smo. Za koji čas doći će Papa i mi smo ovdje blizu njega.“

Mladići nisu ništa rekli. Na čudan su način bili šutljivi. Kao da su oni koji su ih posjedovali (a posjedovali su ih razni zlodusi) počeli shvaćati tko će za koji trenutak doći na trg.

Otkucalo je deset sati. Iz luka zvona, pokrajnjeg ulaza vatikanske bazilike, hitao je bijeli džip. U njemu su bih tri čovjeka. Vozač, do njega Papa i sa strane njegov tajnik, monsinjor Georg Gaenswein, u sjedećem položaju.

Žene su se okrenule prema Ivanu i Marku. Instinktivno su ih obuhvatile rukama. Njih su se dvojica počela čudno ponašati. Ivan je drhtao i škrgutao zubima. Žene su znale da netko počinje djelovati u Ivanovu i Markovu tijelu, netko tko je s vremenom postajao sve uznemireniji.

“Ivane, kontroliraj se!” rekla je jedna žena. Kontroliraj se, Ivane! Ne daj da te nadvlada! Reagiraj. Sačuvaj kontrolu.”

Druga je žena govorila to isto Marku. Izgleda da Ivan nije slušao ženine riječi. Odjednom se okrenuo i vrlo sporo, kao da riječi dolaze iz nekog drugog svijeta, prozborio:

“Ja nisam Ivan.”

Žena je zašutjela. Znala je da s đavlom može govoriti samo egzorcist. Kada bi ona progovorila, bilo bi vrlo opasno. Pa je zašutjela i samo je pridržavala Ivana čije je tijelo u tome trenutku bilo potpuno u rukama zloduha. 

Džip je kružio po cijelome trgu. Opsjednuti mladići grčili su se po tlu, udarali glavom o pod. Švicarska ih je straža motrila, ali nije intervenirala. Je li već bila naviknuta na takve scene? Možda. Možda su njezini pripadnici već nazočili takvim reakcijama opsjednutih pred Papom. Džip je završio svoj dugi put. Došao je na vrh trga, nekoliko metara od ulaznih vrata vatikanske bazilike. Papa je izišao iz automobila i pozdravljao ljude u prvim redovima. Ivan i Marko istodobno su počeli vikati. Ležali su na podu i zavijali. Snažno su zavijali.

“Svetosti, Svetosti, ovdje smo!” povikala je jedna od žena u želji da privuče Papinu pozornost. Benedikt XVI. se okrenuo, ali se nije približavao. Vidio je dvije žene i dva mladića na podu kakao viču, sline, drhte, upadaju u bjesnilo. Vidio je pogled mržnje te dvojice mladića, pogled usmjeren prema njemu. 

Papa se nije smeo. Pogledao ih je izdaleka, podignuo ruku i blagoslovio ih sve četvero. Dvojicu opsjednutih kao da je udarila munja. Kao da ih je udario bič po cijelome tijelu, toliko snažno da ih je odbacio tri metra unatrag, gdje su pali na pod. Više nisu vikali. Samo su sve više plakali. Jecali su tijekom cijele audijencije. Kada je Papa otišao, došli mi k sebi. I ničega se nisu sjećali.

Sotona se jako boji Benedikta XVI. Njegove svete mise, blagoslovi i riječi djeluju kao snažni egzorcizmi. Ne vjerujem da se Benedikt XVI. bavi egzorcizmom. Ili barem to meni nije poznato. Ali, vjerujem da je cijeli njegov pontifikat velik egzorcizam protiv Sotone. Djelotvoran. Moćan. Velik egzorcizam koji bi trebao snažno poučiti biskupe i kardinale koji ne vjeruju da Sotona postoji. Oni će ipak morati odgovarati za svoju nevjericu. Ne vjerovati i ne imenovati egzorciste ondje gdje je to izričito potrebno, po mome je mišljenju težak grijeh, smrtni grijeh.

Način na koji Benedikt XVI. živi liturgiju, njegovo poštivanje liturgijskih propisa, njegova ozbiljnost i držanje vrlo su djelotvorni protiv Sotone. Papina je liturgija snažna. Sotona biva ranjen svaki put kada Papa slavi Euharistiju.

Đavao se uistinu bojao izbora Ratzingera na Petrovu Stolicu jer je u njemu vidio nastavak velike bitke protiv sebe koju je dvadeset šest i pol godina vodio njegov prethodnik Ivan Pavao II., papa koji je provodio egzorcizme.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Gabrielea Amortha “Posljednji egzorcist”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.